Program svečanosti počeo je u bazilici Gospe Sinjske gdje je služena misa zadušnica za poginule branitelje u Domovinskom ratu. Nakon toga uslijedilo je polaganje vijenaca i paljenje svijeća kod spomenika ‘Slomljeno krilo’ u zaseoku Šimci gdje su 26. siječnja 1992. godine poginula petorica pripadnika SZV-a: Branko Fridel, Boris Kekez, Davor Šabić, Mladen Škalic i Bojan Vojvoda.
Vijence su položili članovi obitelji poginulih zrakoplovaca, izaslanstvo Grada Sinja predvođeno saborskim zastupnikom i sinjskim gradonačelnikom Mirom Buljem i njegovim zamjenikom Denisom Bobetom, a u ime predsjednika RH Zorana Milanovića vijenac je položio pukovnik Stjepan Stepić. U ime predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića vijenac je položio župan Blaženko Boban zajedno s pročelnikom Upravnog odjela za hrvatske branitelje, civilnu zaštitu i ljudska prava Damirom Gabrićem. Izaslanik ministra hrvatskih branitelja bio je ravnatelj Veteranskog centra Sinj Igor Vidalina, a ministra obrane, brigadir Davor Dren. Vijence su položili predstavnici HOS-a, Aerokluba Split, HVIDRA-e, predstavnici Udruge veterana 4. gardijske brigade, predstavnici 2. bojne 4. gardijske brigade ZNG-a, prvi zapovjednik voda brigadir u miru Matko Raos, predsjednik Aerokluba Sinj i jedini preživjeli u padu aviona Zvonko Kovačević, umirovljeni brigadir Branimir Petričević. Molitvu pred spomenikom ‘Slomljeno krilo’ predvodio je sinjski gvardijan fra Marinko Vukman, piše Ferata.
Sinjski gradonačelnik Miro Bulj je u svom obraćanju predložio da 17. listopada bude ‘Dan Hrvatskog ratnog zrakoplovstva:’
“Pozivam sve mjerodavne da izmijenimo Dan Hrvatskog zrakoplovstva i od sljedeće godine ovaj dan na najvišoj razini obilježavamo upravo u Sinju. To povijesna istina, a o Domovinskom ratu trebamo pričati istinu.”
Izjavu je nakon polaganja vijenaca u Šimaca za Hit radio dao i splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban:
“Vrlo važan dan i ovaj vod je bio preteča našeg ratnog zrakoplovstva. Nažalost, tužna je epizoda bila na ovom mjestu gdje je njih petero izgubilo svoje živote. Ovaj spomenik svjedoči pamćenju i kulturi sjećanja koje njeguje Aeroklub Sinj, a s druge strane obučavaju mlade zrakoplovstvu, letenju i padobranstvu Zato smo im pomogli u kupnji novog zrakoplova. Neka bude na korist novim generacijama, za slobodan let, a nikada više za ratne potrebe.”
Zahvalan ‘čuvarima našeg neba’ bio je predsjednik Udruge veterana 126. sinjske brigade Vlatko Bandalo, koji je i moderirao današnji program:
“Smrt naše petorice braće u svima nama je ostavila veliki trag. Gledali smo kad je taj avion nadletio prostor bivše Kule i zakačio dalekovod pa se ovdje srušio, to je zaista bilo strašno. Izgubiti takve ljude koji se nisu bojali ni orlova, jastrebova, ni migova. Utkali su sebe u današnju slobodnu Hrvatsku.”
Jedini preživjeli kod pada aviona u Šimaca bio je Zvonko Kovačević, danas predsjednik Aerokluba Sinj:
“Godišnjica je kad su se inicijatori formiranja zrakoplovne grupe sastali i donijeli odluku o formiranju postrojbe. Samu formaciju vojne postrojbe, grupa je dobila ulaskom u 4. gardijsku brigadu. Na taj način je dobila legalitet kao vojna postrojba.”
Program se nastavio na Piketu prigodnim obraćanjima, preletima aviona Aeroklubova Sinj i Split, jednim privatnim avionom te skokovima tri padobranaca sinjskog i jednog iz splitskog kluba uz zastavu Republike Hrvatske, 4. gardijske brigade i Grada Sinja. Na koncu je brigadir Marko Raos darovao pripadniku ratnih zrakoplovnih snaga Anti Vuliću Aganu darovao crvenu beretku u znak pomoći i doprinosu u najtežim danima.
Moja reakcija na članak je…
