Hajduk u deset kola ima 22 boda i sigurno prvo mjesto, a Gonzalo Garcia igra najozbiljniju sezonu u svojoj trenerskoj karijeri. Prvi put otkako radi u Hrvatskoj, gdje je sve najbolje i napravio, vidimo njegovu momčad s natjecateljskom gardom i kad je teško, i kad ne ide, a favorit si i pobjeda je pod mus te moraš do nje makar i na mišiće.
Svi se sjećaju kako je Urugvajac vodio Istru 1961, pa je 4. travnja 2025. matirao Dinamo 3:0, pregazio ga intenzitetom i automatizmima, njegova je momčad djelovala poput stroja koji melje. No, taj Garcia, točno kakvog smo pamtili i iz prvog mandata u Puli, samo sedam dana kasnije sa svojom je družinom izgubio u Velikoj Gorici. Kao potvrdu da je posložio ekipicu, ali ne i mentalitet za velike domete, stigli su trijumfi nad Rijekom i Hajdukom, a nakon njih nisu dobili ni Slaven Belupo, ni Lokomotivu, niti Varaždin. Sezonu u kojoj su “pobili” velikane završili su na skromnom šestom mjestu.
Garcia je više ostavljao dojam urugvajskog hipstera koji pod miškom nosi termosicu punu čaja mate i propovijeda progresivne ideje, tvrdoglavo i uporno, ne dajući na sebe, svoje stavove i životni stil, nego nogometnog stručnjaka koji će osvajati prvenstva i rušiti europske velikane. U Hajduku mu se dogodio gotovo preslikan scenarij, što nas je nagnalo na misao da bi Garcia bolji bio kao pomoćni trener nego glava i vođa, čija će ekipa znati dobivati u seriji, držati visoku razinu motiva i demonstrirati karakter prvaka. Sposobna dobivati i kad je protivnik na papiru jači i kad si favorit. U osam dana Hajduk i Garcia napravili su jedno i drugo, a iako su se mučili s Varaždinom i na kraju imaju sretnu pobjedu, svi će reći da su to bodovi s kakvim se osvajaju prvenstva. Zato Urugvajac danas uživa u vrhuncima svojeg rada.
Garcia i Hajduk rastu zajedno, uče i napreduju, rano je konstatirati da su “prešli igricu” i vinuli se na razinu na kojoj egzistiraju velike ekipe jer i dalje im se događaju utakmice poput riječke, ali ako dobiju i sljedeće četiri do reprezentativne stanke – Thun, Istru 1961, Goricu i Lincoln – što se objektivno od njih smije tražiti jer radi se o suparnicima od kojih bi morali biti bolji, Garcia će definitivno zaslužiti komplimente i epitet da je postao trener koji bi mogao i nešto osvojiti. Što se, naravno, ipak ne pita samo Hajduk nego i druge, ponajprije Dinamo. Do nastupa reprezentacije osigurao bi europsko proljeće i čvrsto držao vrh tablice.
Prije svih krupnih skalpova dobio je ogromnu igru s Livajom, kojeg je iz sfere božanstva spustio na nivo samo jednog od igrača čija je pozicija češće na klupi nego terenu i nije dio udarne postave, pridobio Poljud koji mu je zviždao, pokazao da ima “onu stvar”, a ako na kraju napravi veliki rezultat, iznimne zasluge bit će vodstva kluba koje je stalo iza njega kad je bilo najteže. Koliko ga god čuvao ugovor jer raskidali su se i skuplji. Izgradio je odličnu atmosferu i zajedništvo, svi rade jedni za druge, a ako netko i nije zadovoljan, poput Livaje, ne pokazuje to na način koji bi rušio momčad.
Hajduk igra moderan nogomet – presing, trka, agresija kad protivnik ima loptu, gradnja od zadnje linije, jednostavna distribucija kroz sredinu i temeljna orijentacija na napad po krilima kad je u posjedu, s umjetnikom Dalissonom koji dodaje dodatnu aromu. Prva postava je iskristalizirana, ti određeni automatizmi funkcioniraju, ostalo im je da sve to bude još energičnije, brže i točnije te se naviknuti na ritam dvije utakmice tjedno. Bude li tako, sa samopouzdanjem mogu skupljati bodove protiv sredine i donjeg doma SHNL-a. Garcia je bliže odgovoru kako izgraditi šampionsku ekipu nego ikad prije, međutim uvijek je zapadao u krize pa treba vidjeti kako će se stvari razvijati.
Hajduk je posložio ekipu iznad očekivanja i igra nogomet kakav su mu samo najveći optimisti među navijačima Bijelih mogli predvidjeti. No, Varaždin je ujedno i opomena. Takve utakmice mora riješiti puno ranije ako doista misli dobivati u nizu. Jednom kad se slavi 1:0 golom u 86. minuti imaš pravo kazati da to tako rade prvaci, ali nećeš često na takav način pobjeđivati. Možda Garcia u Splitu, zaista, postane vrhunski trener, pa jednog dana na Rivi otvori termosicu i gušta pijući svoj mate.
