Dovoljno je reći – Igor Pamić. Igrač, trener i tip koji nikada nije bio čovjek koji će se skrivati iza fraza. Što misli, uglavnom i kaže, bez osobite brige hoće li se to nekome svidjeti. A ovih dana 56-godišnji trener Karlovca ima nekoliko razloga za razgovor. U utorak mu na Čavlek stiže Rijeka, klub koji je svojedobno mogao preuzeti, ali je ostao vjeran Karlovcu, s kojim sada ponovno sanja prvoligaški nogomet. Kup je, dakako, neposredan povod, ali s Pamićem bi bila šteta razgovor svesti samo na devedeset minuta, jer, itekako, ima što reći i o Matjažu Keku i Rijeci, Mariju Kovačeviću i Dinamu, Gonzalu Garciji Hajduku, kao i kompletnom hrvatskom nogometu…
– Hvala ti na ovakvom uvodu (smijeh), ali svakako se nije lijepo prisjećati takvih utakmica, pogotovo kada primiš sedam komada. Tada smo, zapravo, nasjeli. Dinamo nam je stigao u najgorem mogućem trenutku, ja sam odmarao dvojicu ili trojicu najboljih igrača, oni su imali “rupu” i došli “full” spremni da promijene narativ i na kraju je ispalo kako je ispalo. Međutim, ne bih uspoređivao te dvije utakmice. Rijeka je izvanredna momčad, svjesni smo njezine kvalitete i ogromne razlike između dva ranga natjecanja. Imamo strašno mnogo ozlijeđenih igrača, bit će promjena jer moramo misliti i na prvenstvo, priznajem da nam je to prioritet, ali ne možeš igračima zabraniti da maštaju. Želimo odigrati dobru utakmicu, pokazati se u najboljem svjetlu. Jasno je da ćemo se morati braniti, ali ne želim da nam se cijela utakmica svede samo na obranu.
– Mi smo sportaši i, naravno, nitko ne bi bio sretniji od mene da napravimo iznenađenje. Prilagodit ćemo se Rijeci, ali imamo i svojih aduta. Najveća razlika u odnosu na prošlu sezonu jest što smo tada imali 14 ili 15 igrača na koje smo ozbiljno mogli računati, a danas imamo znatno širi kadar. Imamo kvalitetu, imamo motiv. Kup je specifično natjecanje, prije dvije godine izgubili smo od Osijeka samo 1:0, a imali smo i svojih prilika. Ipak, bilo bi pogrešno ući u utakmicu s uvjerenjem da smo ravnopravni Rijeci i da ćemo je sigurno izbaciti. Moramo imati potpuni respekt prema protivniku, ali to ne znači da se unaprijed predajemo.
– Prošle smo sezone u jednom trenutku imali i šest bodova prednosti, ali dosta toga radilo se na mišiće, na jedan veliki entuzijazam koji nije mogao trajati beskonačno. Imali smo izraženu želju pokazati se, ali nismo imali sve preduvjete za uspjeh. Ove godine klub ide drukčijim putem. Ne skrivamo ambicije, iako nemamo imperativ da nešto moramo napraviti pod svaku cijenu. Liga je vrlo izjednačena, ali uhvatili smo kontinuitet. Pritom smo imali čak devetoricu ozlijeđenih igrača, a sada nam se dio njih vraća. Vjerujem u kvalitetu ove momčadi i mislim da imamo temelje za iskorak prema prvoj ligi. Danas iza te ambicije ne stoji samo želja.
– Apsolutno mislim da jest. Kek je dokazan trener, a s njim sam uvijek imao odličan odnos. On je nogometni gospodin, ali i ljudski gospodin. Poštuje protivnika, klub, igrače, sve ono što je u nogometu važno. Zato očekujem vrlo dobru Rijeku. On će iz momčadi izvući maksimum i upravo je to najveća opasnost za suparnike. Dinamo i Hajduk možda imaju kvalitetnije kadrove, Rijeka ima i europske obveze, ali Kek zna kako se nositi s takvim situacijama. Uostalom, Rijeka je i prije njegova povratka pokazivala određeni gard, sposobnost da reagira i iskoristi slabosti Dinama i Hajduka. Ne bih je nikako otpisivao iz prvenstvene utrke. Ako ostane blizu vrha i izdrži ovaj ritam, a onda dođe zimski prijelazni rok, koji će po meni biti ključan, svašta se još može dogoditi.
– Drago mi je da si se sjetio da sam bio među rijetkima koji su branili Kovu. Ali branio sam i Zvonu Bobana! Zato što sam prepoznao situaciju i smatrao da klub mora stajati iza svoje odluke. Kovačević je već dokazao da zna pronaći rješenja i u mnogo težim okolnostima. Pa govorimo o treneru koji jedanaest mjeseci nije izgubio utakmicu, a onda se zbog jednog slabijeg razdoblja počelo ozbiljno propitivati njegov rad. Za mene je Kova položio ispit. U Europi je osvojio četiri boda, u prvenstvu je pri vrhu, a momčad pokazuje da može reagirati. Mislim da je u nekim stvarima krenuo i previše hrabro, možda je bilo pogrešnih odluka, ali to ne mijenja moje mišljenje o njemu. Važno je da je klub reagirao i da je trener dobio podršku. Pogledajte samo koliko znači pravi vratar. S njim bi Dinamo, uvjeren sam, prošao Viking. Kova poznaje svoje igrače, oni poznaju njega, a nekad je dovoljan samo jedan mali impuls da se stvari pokrenu. Sada pokazuje i pragmatičnost, što mi se posebno sviđa. Ima kvalitetu i zna što radi.
– Ja sam Garciju prošle godine kritizirao, pogotovo nakon ispadanja od protivnika od kojih se očekivalo da ih njegova momčad prođe. U tom trenutku nisam, apsolutno, izricao neko dobro mišljenje o njegovu radu. Ali čovjek me demantirao i danas za svoj posao zaslužuje najviše ocjene. Hajduk mu je dao povjerenje, pustio ga da radi i time pogodio. Garcia je to povjerenje vratio. Napravio je sve što je mogao, pa i više od toga. Uostalom, koliko je samo trenera dolazilo u Hajduk s istim zadatkom, a nije uspjelo napraviti ono što se od njih očekivalo? Međutim, sada dolazi izuzetno teško razdoblje za Hajduk i Garciju. Ritam utakmica, pritisak, prvenstvo koje je sve zahtjevnije… Tu je Dinamo u prednosti. Garcia dosta rotira, zasad mu stvari idu u željenom smjeru i zaslužuje pohvale. Ali pravi ispit tek dolazi. Vidjet ćemo kako će Hajduk reagirati nakon dva ili tri slabija rezultata, a takvi su trenuci tijekom sezone praktički neizbježni. Tada ćemo dobiti još jasniju sliku.
– Ja ću tebi postaviti protupitanje: zašto se toliko kritizira HNL? Pa pogledajte što su naši klubovi radili posljednjih godina. Dinamo je držao određenu europsku razinu, Rijeka je napravila iskorak, a jedino je Hajduk godinama zaostajao za očekivanjima. Sada je i on pokazao da može. I nemojmo govoriti da je pobijedio Ajax na sreću. Nije, Hajduk je bio bolja momčad! Mislim da naši klubovi imaju kvalitetu za ozbiljne europske rezultate. Jasno je da neće uvijek biti na istoj razini i da će dolaziti oscilacije, ali Garcia i Kovačević imaju taj trenerski nerv, znaju pripremiti momčad i reagirati. U pozitivnom ozračju, kakvo sada imaju, mogu napraviti još mnogo dobrih stvari. Zato ne prihvaćam tezu da nam je klupski nogomet toliko loš koliko ga se često prikazuje.
