Inflacija predstavlja ekonomski pojam koji označava porast opće razine cijena zbog viška potražnje nad ponudom, povezan s porastom ponude novca i padom njegove vrijednosti. Porast ponude novca može biti u obliku novčanica ili bankarskih kredita. Posljedično inflacija odražava smanjenje kupovne moći potrošača po novčanoj jedinici. Radi učinka inflacije gubi se realna vrijednost novca.
Definicija
Jasnije definirano: inflacija je neravnoteža u robnonovčanim odnosima izazvana povećanjem novčane mase u optjecaju i mase odobrenih kredita u usporedbi s veličinom raspoloživog robnog fonda izraženog ukupnim cijenama. Kad pada opća razina cijena, riječ je o deflaciji, a kada se inflacija usporava, o dezinflaciji.
Mjerenje inflacije
Inflacija se mjeri različitim indeksom cijena: indeksom cijena na malo i indeksom cijena na veliko, indeksom cijena proizvođača, indeksom troškova života, implicitnim deflatorom domaćega bruto-proizvoda i dr. Smisao otklanjanja utjecaja inflacije na cijene u tome je da se dobije indeks promjena stvarnih ekonomskih veličina.
Uzroci inflacije
Uzroci inflacije mogu biti raznovrsni. Inflacije nastaju kao rezultat mnogih faktora od kojih su neki ekonomski, a neki neekonomski. Najčešći uzrok je izvanredni porast potražnje, što ga država podržava emisijom novca zbog izvanrednih rashoda (ratno stanje, socijalni pritisci, neučinkovitost gospodarstva) ili ekspanzijom bankarskih kredita. Kod inflacije potražnje, previše potrošnje iliti novca je preusmjereno na premalo roba. Uzroci inflacije mogu biti porast novčane ponude, državnih rashoda te porast izvoza čime se smanjuje domaća ponuda. S druge strane, porast nominalnih nadnica, porast cijena inputa i energije te promjena deviznih tečajeva dovode do inflacije troškova. Troškovna inflacija nastaje pod utjecajem rasta troškova proizvodnje. Strukturna inflacija se javlja radi strukturne neravnoteže u privredi koja se može javiti u vidu prekomjerne razvijenosti određenih sektora, djelatnosti ili grana nauštrb drugih koji su zapostavljeni. Uvezena inflacija nastaje zbog rasta cijena uvezene robe ili uvoznih komponenti.
Prema uzroku inflacije Paul Einzig razlikuje dvanaest njezinih tipova: novčana, kreditna, kupovne moći, budžetska, cjenovna (posljedica oporezivanja), pretjeranog investiranja kao posljedica pada proizvodnje, izazvana devalvacijom ili deprecijacijom u odnosu na stranu valutu, uvozna inflacija, kao posljedica nestašica, inflacija osiguranja i drugih izdataka socijalne skrbi i pune zaposlenosti, inflacija cijena izazvana restrikcijama u vanjskoj trgovini.
Novi čimbenici
Od početka 20. stoljeća na pojavu i razvoj inflacije sve više su utjecali novi čimbenici od kojih su najviše izraženi: prekomjerna javna potrošnja, loše vođena kreditna i carinska politika, neuravnotežena gospodarska struktura, deficit platnog bilansa, nekoordinirana monetarna politika, financiranje političkih ciljeva, socijalna strategija, ratovi, itd.
‘Geopolitički nemiri’: Nizozemska seli svoje zlato s američkog na europsko tlo
Vrste inflacije
S obzirom na opseg i tempo razlikuje se velika ili hiperinflacija, umjerena, galopirajuća te niska ili sekundarna inflacija.Obično se uzima da je niska inflacija na razini ispod 5% godišnje, umjerena između 5 i 10%, a galopirajuća iznad 10% godišnje. Hiperinflacija nastaje kada je stopa inflacije veća od 50% mjesečno.
Niska inflacija se često događa svugdje u svijetu. Kod takvog stanja povjerenje ljudi u novac nije upitno pa ga ne nastoje pretvoriti u nekretnine ili neki drugi oblik trajnih potrošnih dobara. Ljudi su spremni na dugoročne transakcije jer ih porast cijena znatnije ne obezvrjeđuje. Niske stope inflacije do 5% smatraju se stimulativnima za agregatnu ponudu i agregatnu potražnju.
Kod umjerene inflacije događa se polagani i predivi rast cijena. Većina ekonomista se slaže da predvidiva i stabilna rastuća razina cijena osigurava najbolju klimu za stabilni ekonomski razvoj. Međutim, galopirajuća inflacija, a osobito hiperinflacija mogu stvoriti ozbiljnu štetu gospodarstvu.
Kod galopirajuće inflacije, inflacija je veoma visoka i uzrokuje značajne probleme i poremećaje u gospodarstvu, ali i u funkcioniranju države koja je snažno pogođena. Socijalni nemiri su uobičajena pojava.Novac gubi na vrijednosti pa ljudi kod sebe zadržavaju minimalne količine potrebne za transakcije. Cijene se izražavaju u stabilnijim valutama, dok ugovori dobivaju deviznu klauzulu. Financijska tržišta odumiru iako gospodarstvo funkcionira.
Hiperinflacija
Hiperinflacija se zna nazivati „smrtonosnom“. U stanju hiperinflacije dolazi do teških društvenih i socijalnih poremećaja a gospodarstvo uopće ne funkcionira. Kod nje ponuda novca astronomski raste, a potražnja za novcem jednakim tempom opada. Novčana razmjena se zamjenjuje trampom (robna razmjena), dolazi do dramatične preraspodjele bogatstva i gospodarstvo je u rasulu. U uvjetima hiperinflacije svatko se želi riješiti domaćeg novca i zamijeniti ga za strani ili pak za neka dobra.
Hiperinflacija je samo posljedica gospodarskog i političkog sloma u nekoj zemlji – Weimarska Njemačka 1920-ih, Savezna Republika Jugoslavija 1990-ih, Venezuela od 2010. do danas, a ove godine prednjače Turska, Argentina, Zimbabve, Iran, Sirija, Libanon… Stanovništvo ne vjeruje u snagu novca pa se ni ne zadužuje a dodatna emisija novca od strane središnje banke, samo bi poduprla inflaciju.
Visoke stope inflacije najčešće su prouzročene političkom odlukom u situacijama u kojima država ne može namaknuti prihode iz drugih izvora pa se odlučuje na tiskanje novca. Do inflacije može doći i zbog želje vlasti da tiskanjem novca i kupovinom stranih valuta i obveznica izazovu devalvaciju kako bi povećali konkurentnost vlastitih proizvoda. Ako druge države odgovore istom mjerom može doći do valutnog rata, što može dovesti do inflacije u većem broju država.
Nesvakidašnji tipovi inflacije
Stagflacija (stagnacija + inflacija) je stanje visoke inflacije i visoke stope nezaposlenosti i znak je neravnoteže u gospodarstvu. Receflacija (recesija+inflacija) označava stanje u kojem se inflacija javlja uslijed stanja recesije u gospodarstvu, tj. općeg trenda nazadovanja ekonomske aktivnosti zemlje.
Phillipsova krivulja
Novozelandski ekonomist A. W. Philips postavio je hipotezu da kratkoročno postoji obrnuta veza između kretanja stope inflacije i stope nezaposlenosti. Grafički prikaz te teorije je poznat pod nazivom Phillipsova krivulja.
Na apcisi se prikazuje stopa nezaposlenosti a na ordinati stopa inflacije.Krivulja je korisna za analiziranje kratkoročnih kretanja nezaposlenosti i inflacije. Pokazuje „trade off“ (mogućnost izbora i „zamjene“, odnosno trgovanja, nagodbe) između manje stope nezaposlenosti ali s većom stopom inflacije ili obrnuto. Cijena suzbijanja inflacije određena je nagibom krivulje.
Kalifornija razmatra prvi porez na milijardere u SAD-u
Učinci inflacije
Dva su bitna učinka inflacije. Prvi je preraspodjela dohotka i bogatstva između različitih skupina – nepredviđena inflacija preraspoređuje bogatstvo od vjerovnika dužnicima. Drugi je iskrivljenje (poremećaji) relativnih cijena različitih proizvoda i usluga.
Suvremeni izvori inflacije se mogu podijeliti na inflaciju: inercije, potražnje, troškova. Inercijska (očekivana) inflacija je stopa koju je pučanstvo predvidjelo i koja se ugrađuje u ugovore o radu i druge sporazume. Traje dok ekonomiju ne pogodi neki šok i uzrokuje pomak inflacije prema gore ili prema dolje.
Inflacija potražnje označava stanje kada agregatna potražnja raste brže od porasta proizvodnih kapaciteta gospodarstva (proizvodnje i ponude roba) pa rastu cijene roba na tržištu jer ih manje ima.
Inflacija troškova proizlazi iz rastućih troškova tijekom visoke nezaposlenosti i nepotpunog iskorištavanja proizvodnih kapaciteta.
Stabilnost cijena – ekonomska svetinja
Ekonomskom politikom nastoji se držati inflaciju na niskoj razini, pa se u posljednje vrijeme posebno naglašava stabilnost cijena kao glavni ekonomski cilj. No umjerena inflacija može povoljno djelovati na rast proizvodnje, investicija i zaposlenosti, pa se gdjekad i svjesno dopušta. Inflacija se dovodi u prihvatljive granice mjerama tzv. antiinflacijske politike ili politike dezinflacije. Inflacija različito pogađa pojedine društvene skupine: više pogađa one kojima su dohodci ugovorni ili fiksni, dok manje pogađa one kojima se prihodi dnevno oblikuju po novim, višim cijenama.
Protuinflacijske mjere
Većina razvijenih zemalja nema potpuni laissez-faire pristup ekonomskom procesu, stoga je državna intervencija sasvim prirodan mehanizam otklanjanja inflacije te ponovne uspostave optimalne količine novca u opticaju i stabilnosti. Naravno, takve mjere ne znače trenutan oporavak bez nepoželjnih posljedica, poput usporavanja gospodarskog rasta, no one su nužne kako bi tržište nastavilo normalno funkcionirati. Ne postoji univerzalni “lijek’“ protiv inflacije, već se anti-inflacijske mjere prilagođavaju svakoj situaciji posebno.
Inflacija – jedinstvena pojava
Mnogi smatraju inflaciju neistraženim ekonomskim i društvenim fenomenom jer se radi o pojavi koju nije lako predvidjeti, kontrolirati i ukloniti te pritom paziti na posljedice po cijelo društvo. Također, inflacija dovodi u pitanje jedan od temelja ekonomskog procesa, a to je novac, odnosno dogovor o njegovoj vrijednosti. Jasno je da novac nije ništa drugo nego komad papira, a često tek zabilježeni iznos (tzv. žiralni novac).
No da bi novac obavljao svoju funkciju posrednika razmjene roba, koja je ključna u ekonomskom procesu, potrebno je da mu ljudi pripisuju približno jednaku vrijednost, a to se postiže optimalnom količinom novca u opticaju.
Shrinkflacija, ili kako nas trgovci varaju kroz poskupljenje koje teško primjećujemo
Inflacija narušava taj optimum i u svojim ekstremnim oblicima može dovesti do nazadovanja s novčane na naturalnu razmjenu. Inflacija pripada ozbiljnijim gospodarskim problemima upravo zbog svojih dalekosežnih posljedica, ako intervencija ne nastupi pravovremeno. Ključna je perspektiva građana, koji posljedice itekako osjećaju.
Za još ovakvog sadržaja pratite autorov portal https://actualitica.com/
