Nedavno zajedničko pojavljivanje Karla Resslera i Davora Ive Stiera na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu, gdje im se na tematskoj raspravi o budućnosti demokršćanstva pridružio i Tomislav Sokol ponovno je podiglo buru u stranačkim kuloarima. U trenutku kada se Ressler sve češće, stidljivo ali s jasnim planom, pojavljuje u javnom prostoru i bira izrazito vrijednosno obojene platforme, u političkoj se javnosti s razlogom otvorilo pitanje: kali li se to na relaciji Bruxelles-Zagreb novi “anti-Plenkovićev blok”?
Priča na prvi pogled ima sve elemente unutarstranačke drame. S jedne strane imamo Davora Ivu Stiera, neslužbenog doktrinara i ideologa stranačke desnice te doajena europskih konzervativnih krugova. Uz njega je Karlo Ressler, nekadašnji Plenkovićev mlađi pulen i autor stranačkog programa koji sve izrazitije traži vlastitu autonomiju i konzervativniji profil. S treće strane, tu je Tomislav Sokol, eurozastupnik poznat po beskompromisnim svjetonazorskim stavovima, ali i čovjek koji u biografiji već ima ubilježen otvoreni klinč s vrhom stranke.
Za razumijevanje te dinamike nužno je prisjetiti se epizode kada je Sokol ušao u direktan sukob s Plenkovićevom linijom oko upravljanja i kadroviranja u zagrebačkom HDZ-u, što je u konačnici rezultiralo njegovim potiskivanjem iz ključnih operativnih tijela zagrebačke organizacije. Taj je manevar mnogima bio jasan znak da Sokol ne preza od pokazivanja zuba središnjici. Zbog toga smo za analizu i odgovor na pitanje sprema li briselska trojka tihi puč ili ideološku fasadu kontaktirali poznatog političkog analitičara Davora Gjenera.
Ideološko sljubljivanje i mentorski duh Davora Ive Stiera
Gjenero u startu ruši iluzije o naglom, dramatičnom raskolu i spektakularnom rušenju predsjednika Vlade i stranke s briselske adrese. Prema njegovom viđenju, bliskost ove trojice političara jest stvarna, ali njezini korijeni nisu zavjerenički. “Sva trojica pripadaju demokršćanskom krilu HDZ-a, svi su, sva trojica su svjetonazorski vrlo bliski. Stier je na neki način ovoj dvojici mentor u Europskom parlamentu, pogotovo kad vidite nastupe Sokolove u odnosu na Crnu Goru, onda ćete lako prepoznati duh razmišljanja Davora Ive Stiera”, objašnjava Davor Gjenero, naglašavajući kako je riječ o organskom intelektualnom krugu, a ne o tajnom stožeru unutarstranačke oporbe.
“Dakle, ti ljudi jesu međusobno bliski i to je sasvim okej, ali to ne znači da njihova bliskost znači bilo kakav komplot unutar stranke, bilo kakav pokušaj formiranja alternative sadašnjem vodstvu. Meni se čini da su i Ressler i Stier izrazito lojalni Plenkovićevom vodstvu i onda kad su njihovi stavovi nešto drukčiji od Plenkovića”, dodaje Gjenero.
Prema toj analizi, Ressler, Stier i Sokol ne vode “tihi rat” protiv Banskih dvora, nego drže ideološku stražu na desnom krilu stranke, terenu koji bi HDZ lako izgubio pred naletima desnijih opcija kada na njemu ne bi bilo profiliranih političara s briselskim legitimitetom. Oni operiraju u prostoru koji im je dopušten i koristan za sam HDZ. Njihovo odstupanje od čisto tehnokratskog kursa nije manifestacija neprijateljstva, nego strateško širenje obuhvata biračkog tijela. “Jasno je da su na nekakvoj skali lijevo-desno, koja je pitanje koliko danas uopće vrijedi, ti ljudi malo desno od Plenkovića, ali ne znači da nisu politički saveznici”, zaključuje Gjenero u prvom dijelu analize.
Intelektualci protiv operativaca
Postavlja se stoga logično pitanje: ako briselski trojac ne predstavlja realnu opasnost za Plenkovića, postoji li uopće unutar HDZ-a figura koja ima i kapacitet i resurse za preuzimanje kormila ako za to dođe trenutak? Gjenero ovdje povlači jasnu i oštru crtu između ideoloških profila i pragmatičnih operativaca moći.
HDZ je kroz svoju povijest iznova dokazivao da je u svojoj biti stranka terena, infrastrukture i političke matematike. Dok Stier, Ressler i Sokol na Katoličkom sveučilištu debatiraju o vrijednosnim konceptima, stvarna unutarstranačka moć uvijek se mjerila utjecajem na ogranke, saborsku većinu i stranačku mašineriju. “Pa, vidite, za sada ja još uvijek ne vidim okolnosti koje bi dovele do rušenja Plenkovića”, otvoreno ističe Gjenero, no odmah u nastavku prstom ukazuje na čovjeka čiji se politički kapital ne gradi na tribinama, nego u samom srcu sustava.
U toj točki analiza Davora Gjenera skreće pozornost s Bruxellesa natrag na Markov trg i čovjeka koji godinama pedantno i bez velike buke nadzire stranačku mrežu. Cijeli proces unutarstranačkog pozicioniranja zapravo se dijeli na dvije potpuno različite razine: javnu ideološku profilaciju i tihu kontrolu stranačke infrastrukture.
Jandroković kao jedina stvarna alternativa i gospodar stranačke mreže
“Ako će se stvarati alternativa Plenkoviću, onda će tu vjerojatno ključni igrač biti predsjednik parlamenta, gospodin Gordan Jandroković, koji ima institucionalnu poziciju, vrlo snažnu, koji ima krug ljudi s kojima komunicira i krug ljudi koji nije potpuno podudaran sa krugom ljudi na koje se oslanja premijer Plenković”, precizno detektira Gjenero.
Razlika između “briselske trojke” i Gordana Jandrokovića ujedno je i razlika između teorije i prakse unutar HDZ-ove strukture moći. Dok je Stier ideolog par excellence, Jandroković je majstor političke preživljatljivosti i mreža utjecaja. “Za razliku od Stiera koji je snažan lider, ali koji je vrlo vrijednosno definiran lider, dakle osoba koja je više ideološki nego pragmatično profilirana, Jandroković je izuzetno pragmatičan političar i usmjeren ne na vrijednosnu strukturu, nego na odnose političkog utjecaja i političke moći”, zaključuje politički analitičar Davor Gjenero.
Kada se podvuče crta, priča o Ressleru, Stieru i Sokolu na Katoličkom sveučilištu daleko je od pripreme puča, to je tek legitimno i pametno slaganje ideoloških kockica za eru koja će, prije ili kasnije, doći nakon Andreja Plenkovića. No, završi li ta era iznenada, o sudbini HDZ-a neće odlučivati briselske tribine ni akademske rasprave o demokršćanstvu, nego tihi operativci, koji za razliku od ideologa, čvrsto drže poluge političke moći.
