Ostvari li se scenarij na koji upozoravaju upućeni, izgledno je da bi Zagrebačke ceste, jedna od strateški najvažnijih tvrtki u vlasništvu Grada Zagreba, koja posluje pod okriljem Zagrebačkog holdinga, mogla svoje resurse i kapacitete ustupiti tvrtki AzVirt iz Azerbajdžana, sumnjive vlasničke strukture. AzVirt i njegovi azerbajdžanski vlasnici spominju se u spornim poslovima diljem Balkana, a Federalna uprava policije BiH u veljači 2025. izdala je međunarodnu tjeralicu za direktorom podružnice, koji je ključna osoba i u Hrvatskoj, Ahmetom Muratom Turkogluom.
Azerbajdžanska tvrtka, kako tvrde naši izvori, prema ugovoru potpisanom u kolovozu ove godine trebala bi od Zagrebačkih cesta dobiti na korištenje dvije strateški vrlo značajne asfaltne baze na lokaciji Ribička 1 u Rakitju, na izlazu iz grada. Zagrebačke ceste u Rakitju raspolažu s dva postrojenja ukupnog kapaciteta 400 tona na sat: starijom bazom Gradis, koja proizvodi do 160 tona, i novijom reciklažnom bazom Benninghoven, kapaciteta 240 tona na sat, a AzVirt namjerava te pogone koristiti pri gradnji trećeg traka autoceste Zagreb – Karlovac. Time bi ova tvrtka, čijeg suvlasnika BiH tereti kao jednog od petero suosumnjičenika u policijskoj akciji „Koridor“ za višemilijunske kriminalne radnje na izgradnji koridora Vc, u Hrvatskoj također ušla u gradnju cesta državnim novcem, a u ovom slučaju i preko asfaltnih baza Zagrebačkih cesta.
Radovi na proširenju ove značajne dionice trebali bi početi iduće godine, a uključenost građevinske tvrtke iz Azerbajdžana u ovu priču veoma je zanimljiva.
Progutali tržište
AzVirt je moćna regionalna kompanija koja u Karlovcu ima registriranu tvrtku AzVirt Europe, čiji je vlasnik AzVirt Limited Liability Company, društvo koje je podružnica azerbajdžanske tvrtke. Oba društva registrirana su na adresi Trg kralja Petra Svačića 3b u karlovačkoj četvrti Banija, nasuprot željezničkom kolodvoru.
Ahmet Murat Turkoglu, koji se već godinama pojavljuje kao direktor AzVirtovih podružnica u Srbiji i BiH, u Karlovcu je naveden kao direktor uz poduzetnika Miroslava Jurjevića, koji na adresi Svačićev trg ima registriranih više tvrtki, no ni jedan aktivan telefonski broj. Ondje su nam, u zgradi gdje bi navodno trebala poslovati tvrtka koja želi sudjelovati u povijesnom projektu za našu cestogradnju, rekli da takvih tvrtki nema.
“Ali u zadnje vrijeme polijepljeno je puno naziva raznih firmi, ispada da su u cijeloj zgradi samo firme. A ja nikad ne vidim tu nikakve radnike, čak ni kancelarijske”, rekao nam je stanovnik karlovačkog Svačićeva trga.
Projekt izgradnje trećeg traka autoceste Zagreb – Karlovac procijenjen je na 248 milijuna eura te je to sada jedan od najvećih i najskupljih cestovnih natječaja u državi. Tvrtka koja dobije taj posao ostvarit će ogroman profit, a da bi radovi na dionici dugoj gotovo 40 kilometara bili obavljeni, nužna je velika logistička podrška u neposrednoj blizini gradilišta.
Asfaltne baze u Rakitju nalaze se na strateški idealnoj lokaciji neposredno uz zagrebačku obilaznicu i ulaz na autocestu A1-Lučko. Prijevoz vrućeg asfalta vremenski je limitiran. Imati pristup bazama čiji su kapaciteti 400 tona po satu na samom startu dionice radova azerbajdžanskoj tvrtki daje nezamislivu prednost u operativnim troškovima i brzini gradnje.
Sigurnost poslova
Ako im, dakle, Zagrebačke ceste zaista ustupe te baze, izravno im omogućuju spuštanje cijena svoje ponude na natječaju, čime će se lakše eliminirati domaća konkurencija. U kontekstu ove priče valja napomenuti kako upućeni govore da je tvrtka AzVirt već progutala tržište u cijeloj regiji, pa su tako u Srbiji izgradili stotine kilometara autocesta vrijednih stotine milijuna eura.
Ista je tvrtka gradila najveći most u Bosni i Hercegovini – Počitelj na koridoru Vc, a baš zbog tih poslova i navodnih nepravilnosti za direktorom AzVirta, spomenutim Ahmetom M. Turkogluom, traga policija Federacije BiH.
Vlasnici azerbajdžanskog holdinga koji posluje po Europi rascjepkani su, najveći dio drže tri tvrtke, od čega dvije iz Njemačke, no svakako je najatraktivnije da je vlasnik četvrtine kompanije, prema podacima iz sudskih registara, Elnur Aliyev, čovjek prezimenom vezan uz azerbajdžanskog predsjednika Ilhama Aliyeva.
Kao bivša sovjetska republika Azerbajdžan je bogat zahvaljujući nafti i plinu, ali demokratski osiromašen dugotrajnom vladavinom dinastije Aliyev, a iako obiteljska veza AzVirtova suvlasnika i šefa države nije potvrđena, treba znati da su velike kompanije pod neformalnom predsjednikovom kontrolom, i slobodnog tržišta de facto nema. Utoliko je zanimljivije što bi takva tvrtka htjela na tržište EU-a, iako su joj prihvatljiviji partneri BiH i Srbija, zemlje neopterećene propisima Unije. Naime, logično je očekivati da će se makar dio projekta trećeg traka graditi novcem EU-a, što znači vrlo visoke kriterije nadzora, dok AzVirt dosad nije lako poslovao ni u mnogo ležernijem okruženju naših susjeda koji nisu u EU-u.
Javni natječaj
U Srbiji posluje preko beogradskog ogranka, a Transparentnost Srbija upozorava da im se poslovi dodjeljuju izravno, na temelju međudržavnih sporazuma, bez konkurencije. U ožujku 2026. potpisan je tako ugovor vrijedan 240 milijuna eura za dio brze ceste “Osmeh Vojvodine”, koji je, prema Novoj.rs, sklopljen bez natječaja, ali je na potpisivanju bio prisutan Aleksandar Vučić.
Odvjetnici s kojima smo razgovarali kažu kako je ocjenu poslovnog aranžmana tvrtke AzVirt s Zagrebačkim cestama nemoguće dati bez uvida u ugovore, no s obzirom na to da je Holding gradsko poduzeće, dvije su stvari jasne kao dan – Holding je morao AzVirtu pružiti iste uvjete kao i drugima te je kao javna tvrtka dužan dati sve ugovore javnosti na upit, što ne čini.
„Ako su dali asfaltnu bazu u cjelini u zakup, čak i ako se zakup odnosi na samo jedan stroj, to su morali obaviti preko javnog natječaja. Bilo kakav zakup sklopljen izravnom pogodbom bio bi nezakonit. No ako su Zagrebačke ceste u tom poslu samo prodavatelj, onda je to ugovor potpisan kao jamstvo da će tvrtka odraditi posao i da ima zajamčen izvor asfalta, te je takav dogovor mogao biti sklopljen bez javnog natječaja, ali se asfalt mora prodavati po istoj cijeni kao i drugima. S obzirom na količinu moguć je rabat, ali to mora biti uređeno uvjetima Zagrebačkih cesta, za svakoga jednako“, kazao je odvjetnik Ivo Farčić dodajući da je tjeralica za direktorom tvrtke zbog njegove navodne uloge u korupciji u svojstvu direktora bosanske podružnice AzVirta ozbiljan problem. „Čak i ako im je on dao uvjerenje da se protiv njega u Hrvatskoj ne vodi postupak, nakon što mediji objave tu informaciju HAC bi je morao provjeriti i ta tvrtka ne bi smjela dobiti posao ako je uvjetom propisano nekažnjavanje ili nepostojanje postupka“, ističe Farčić.
Strateški korak
Stručnjakinja za kazneno procesno pravo Višnja Drenški Lasan kaže kako je tu najveći problem postojanje međunarodne tjeralice. Naime, činjenica jest da AzVirt u Hrvatskoj ima dva direktora, drugi je misteriozni Miroslav Jurjević. Problem je što je u registru upisano da Jurjević zastupa društvo skupno s drugim članom Uprave, a to je Turkoglu, koji po podacima iz registra ima prijavljeno prebivalište u Srbiji, u elitnom kompleksu Beograd na vodi. Riječ „skupno“ tu je jako važan podatak iz Sudskog registra. „To znači da sve ugovore moraju potpisivati oba direktora, ne može samo jedan. Ako je jedan član Uprave na tjeralici, to je razlog da HAC, kada vidi tu informaciju u medijima ili je drugačije dozna, zatraži provjeru. Ako je uvjetima natječaja tako raspisano, osobi koja je tražena zbog kaznenog postupka ne može se dati posao, odnosno tvrtki koju zastupa. U korištenju asfaltne baze, ako je to dogovoreno ugovorom kojim Zagrebačke ceste jamče da će im prodati tu količinu asfalta, tu ne vidim problem i nisu morali provoditi javni natječaj. Važno je da asfalt prodaju pod istim uvjetima kao i svakom drugom subjektu, a ako je omogućen popust, on mora biti u okvirima koji su propisani u dokumentima u poslovanju tvrtke“, objašnjava Drenški Lasan.
Ulazak na hrvatsko tržište preko projekta Zagreb – Karlovac za AzVirt bi bio strateški korak za ovladavanje građevinskim sektorom u ovom dijelu Europe. Velika je prednost AzVirta u odnosu na domaće građevinske tvrtke to što kao tvrtka izvan EU-a ima pristup mnogo jeftinijoj radnoj snazi i drugačijim financijskim modelima nego hrvatske tvrtke, koje se moraju držati rigoroznih europskih regulativa, poštovati kolektivne ugovore i visoke standarde cijene rada.
Dakle, ako azerbajdžanski div zaista dobije na korištenje resurse zagrebačke gradske tvrtke, domaća građevinska operativa izgubit će svaku šansu za ravnopravnu borbu na domaćem terenu.
Pravo korištenja
Ustupanje ovakve infrastrukture, pa i proizvodnih kapaciteta, subjektu iz treće zemlje za potrebe tako velikog projekta nameće pitanje o postojanju utvrđene prakse, egzaktnih kriterija ili procedura na temelju kojih Zagrebačke ceste ustupaju resurse stranim tvrtkama, pri čemu se otvara i pitanje primjenjuju li se ti uvjeti jednako za sve.
Situacija koja se odigrava daleko od očiju javnosti izravno utječe na konkurentnost domaće građevinske operative. Poznato je da je hrvatski građevinski sektor proteklih godina već oslabljen ulaskom niza tvrtki iz trećih zemalja na domaće tržište.
Samim tim ustupanje važne javne infrastrukture kao što su asfaltne baze u Rakitju tvrtki iz Azerbajdžana moglo bi dodatno narušiti ravnopravnu tržišnu utakmicu na širem području zagrebačkog prstena.
Stoga smo detaljna pitanja o poslu s AzVirtom poslali i Holdingu, a najviše nas je zanimao mehanizam po kojem je AzVirt uopće dobio – ako je dobio – pravo korištenja asfaltnih baza. Odgovor nam nije stigao.
Ogromna važnost Zagrebačkih cesta, koje bi trebale biti čuvar javnog interesa, strateške domaće infrastrukture i sigurnosti, u ovom slučaju čini se da pada u vodu. Ustupanjem baza koje su javni resursi, stvoreni novcem domaćih poreznih obveznika, Zagrebačke ceste okreću se protiv vlastitih građana i domaće ekonomije. I Zagrebačke ceste i njihove baze u Rakitju financirane su i građene javnim novcem za potrebe Zagreba i Hrvatske.
Prepuštanjem tog resursa AzVirtu gradska tvrtka izravno pomaže megatvrtki iz treće zemlje da ostvari profit na ovom vrijednom projektu umjesto da se baze koriste za osnaživanje domaće operative.
Strani interesi
Domaće se građevinske tvrtke ne mogu natjecati s tvrtkama iz trećih zemalja, a ako javna tvrtka firmi iz Azerbajdžana ustupi i najvažniju logističku točku, baze koje se nalaze na ulazu na autocestu, hrvatske građevinske tvrtke gube jedinu prednost koju su imale – vlastitu logistiku i domaći teren. Da priča bude apsurdna, najveći dio javnog novca namijenjenog spomenutom projektu dolazi iz proračuna i fondova, a izgledno je da bi taj novac mogao otići izvan države, pa i izvan EU.
Autocesta prema Karlovcu prometna je žila kucavica cijele zemlje. Prepustiti logističku kontrolu nad asfaltom stranim interesima dok zaposlenici Holdinga prosvjeduju zbog niskih plaća i loših radnih uvjeta opasan je presedan u upravljanju javnim tvrtkama. I baš zato ova situacija nadilazi klasični poslovni ugovor te postaje pitanje političke, nacionalne i ekonomske odgovornosti.
