Većina potrošnje EU-a za obranu odlazi u Sjedinjene Države, pa bi zemlje članice trebale favorizirati vlastitu industriju oružja kada kupuju oružje, poručio je Mario Draghi u svom dugo očekivanom izvješću o konkurentnosti EU-a objavljenoj danas, prenosi Politico.
Vraćanje potrošnje kući radi jačanja obrane jedan je od 10 prijedloga koje je Draghi iznio u sklopu mnogo šireg izvješća od 327 stranica. Izvješće se fokusira na to da EU treba biti samodostatnija, ali u ovom članku ćemo se dataknuti dijela o vojnoj industriji. Mnoge zemlje EU-a ubrzano se naoružavaju nakon ruske invazije na Ukrajinu, ali 78 posto od 75 milijardi eura koliko su zemlje EU-a potrošile na obranu između lipnja 2022. i lipnja 2023. otišlo je izvan bloka, a 63 posto otišlo je u SAD, rekao je ovaj bivši šef Europske središnje banke.
Kupovina iz SAD-a “u nekim slučajevima može biti opravdana jer EU nema neke proizvode u svom katalogu”, stoji u izvješću. No dodaje se da “u mnogim drugim slučajevima europski ekvivalent postoji ili bi mogao biti brzo dostupan”. Dok Europa proizvodi vlastitu opremu, poput mlaznih borbenih zrakoplova Eurofighter Typhoon i Dassault Rafale te glavnog borbenog tenka Leopard 2 A7+, mnoge zemlje kupuju opremu iz inozemstva.
I dalje okrenuti prema SAD-u, ali i J. Koreji
Nacije kao što su Nizozemska, Njemačka, Poljska, Rumunjska, Belgija, Danska, Češka i druge planiraju kupiti nevidljivi lovac Lockheed Martin F-35 Lightning II. Dok su SAD vodeći prodavač oružja u Europi, Južna Koreja se brzo probija kao dobavljač. Poljska je od Seula kupila raketne topničke sustave Chunmoo, lake borbene zrakoplove FA-50, tenkove K2 Black Panther, samohodne haubice K9 Thunder 155 mm i još mnogo toga. Sada je i Rumunjska zainteresirana za oružje iz te zemlje, a južnokorejske tvrtke imaju velike planove za ostatak Europe.
Europske tvrtke za proizvodnju oružja također imaju problema s povećanjem opsega proizvodnje oružja i streljiva kako bi zadovoljile potražnju iz nacionalnih programa, kao i za opskrbu Ukrajine. Odgovor je bolje usmjeren tok novca, poručuje Draghi.
Draghi je pozvao na “značajne mehanizme poticaja”, vjerojatno povezane s financiranjem EU-a, kako bi se vlade potaknule da kupuju europske proizvode. Jedan bi pristup mogao biti vezanje financiranja uz mehanizme kriterija prihvatljivosti poput onih koji već postoje u Europskom obrambenom fondu (EDF) iu predloženom Programu europske obrambene industrije (EDIP).
Bolja koordinacija…
U izvješću se također pozivaju zemlje na bolju koordinaciju zajedničkog trošenja i zajedničke nabave – u pokušaju da se prevlada fragmentirano tržište kontinenta. Zato je Draghi rekao da bi blok trebao povećati razmjer svojih tvrtki za proizvodnju oružja dopuštajući “industrijskoj obrambenoj konsolidaciji da dosegne potreban razmjer, gdje je to potrebno”. Kao primjer, naveo je SAD gdje je od 1990. obrambena industrijska baza smanjena s 51 vodeće vojne tvrtke na samo pet, zbog čega je “isporučila visok kapacitet i opseg koji zahtijevaju američke oružane snage”. Međutim, upozorio je da “to može nositi i rizike u smislu ovisnosti o malom broju dobavljača”.
Obrambena industrija bloka također bi trebala dobiti bolji pristup financiranju EU-a “kako bi mobilizirala privatni kapital”, rekao je Draghi. Na primjer, politike zajmova Europske investicijske banke trebale bi dopustiti više od samo projekata proizvodnje robe dvostruke namjene (civilne i vojne) i također poduprijeti ulaganja isključivo u vojne proizvode.
Tko je uvozio, a tko izvozio oružje zadnjih pet godina
