Ako Hajduk ima dva mlada nogometaša koji bi mogli doći, prije ili kasnije, na radar izbornika Slavena Bilića, ili već jesu, bolji dojam u Thunu ostavio je Šimun Hrgović. Reklo bi se da Marinu Šotičeku ne odgovara švicarski zrak još iz doba kad je nosio dres Basela.
Hrgović je ponovno bio prodoran i brz, više je puta “preklopio” Šotičeka i kasnije Melnjaka, a uredno je odradio i obrambeni posao, iako se jedna zamjerka ispisala sama – mora biti staloženiji i mirniji u pojedinim trenucima. Imao je ishitrene reakcije koje su donosile pogreške kod otklanjanja opasnosti pa umjesto da odigra sigurnu loptu ili je izbaci izvan terena ona bi završila u nogama protivnika. Thun nije ekipa koja pripada vrhunskom nogometu, a natjecanje je Konferencijska liga pa se to nekad i oprašta, međutim na razini na kojoj igraju Vatreni u pravilu – ne! Kad nema nikoga oko tebe, a napucaš loptu napamet kao da si pod pritiskom ili kad je promašiš u gužvi pred golom, to je opasno i mora se događati što rjeđe ako zaista želi postati ozbiljno rješenje za nacionalnu vrstu u najjačoj, a ne samo u mladoj konkurenciji.
Brojke govore da je imao četiri centaršuta, bile su to akcije kad bi se probio ili iz slobodnjaka, ali pas mora biti točniji, samo 48 posto je premalo (14/29). Autor je jedne velike šanse, te je imao jedan udarac. Defenzivno je skupio četiri otklonjene opasnosti, dva blokirana šuta, jedno presječeno dodavanje i jedan osvojen posjed. Dobio je pet od devet duela.
O Hrgoviću se odavno zna da ima brzinu i dobru loptu ljevicom, šteta je što u završnici susreta nije uspio u dva pokušaja, nakon izvrsnog bijega, asistirati za gol jer to bi bila kruna onog što je ponudio prema naprijed, koliko je mogao pokraj neraspoloženog Šotičeka. Kod jednog pasa u prvom dijelu malo je nedostajalo da dođe do lopte i fine šanse. No, odavno ga prati i glas da obranu ne igra kako treba i da je zbog toga pitanje kakvu će karijeru točno napraviti. Sve što Hrgović ima je talent koji mu nitko ne može dati, a ono što mora unaprijediti stvar je treninga i valja mu dobro zapeti da ne spiska ono s čime se rodio zbog onoga što može naučiti. Vrijedi mu izbrusiti vještine.
Napreduje, sve je kompletniji i zreliji te defenzivno uvjerljiviji, a to što fizički nije jak nije ni presudno, bitno je da se zna postaviti u duelu. Mnogi braniči su omanji i brzi, a vrhunskih na lijevoj strani u Hrvatskoj nema. U svijetu ih također u mnogim ekipama nedostaje.
Šimun Hrgović mora znati da ovo može biti njegova ključna sezona u kojoj će od talenta postati igrač. Za to se vrijedi potruditi, a prvo na tom putu je igrati bez nervoze kad protivnik stisne i nije lako. Srce smije biti vruće, ali glava uvijek mora ostati hladna.
Kako na njega gleda izbornik vidjet će se kod objave kandidata za reprezentaciju. Ne radi se o igraču koji je već jedan kroz jedan zaslužio poziv, no ima potencijal za to, a zbog deficitarne uloge akcije su mu i veće. Mnogima u Hajduku liga u Europi je novo iskustvo, pritom su pobjede najbolji način da im pomognu u razvoju.
Što bi mogao donijeti Vatrenima? Imali bi klasičnog lijevog beka što nije bio slučaj ni na Svjetskom prvenstvu niti u Ligi nacija, a kad se pogleda da je sljedeći susret s Engleskom to nije pravo mjesto za njegov debi. Međutim, potom dolaze ipak i poneki slabiji suparnici, vjerojatno u doigravanju za ostanak u Ligi nacija i sigurno u kvalifikacijama za Euro, protiv kojih će Hrvatska biti favorit i daleko više vremena provoditi u napadu nego obrani. Hrgović bi u takvim ogledima mogao dati probojnost i dubinu. Okomitošću, brzinom te centaršutom ili pasom. Toga Vatreni premalo imaju duže vrijeme, otkako je iz prvog plana ispao Borna Sosa. Iako ni on nije bacio koplje u trnje povratkom u Bundesligu.
Zato će 2027. godina zapravo na pravi način pokazati hoće li tu šansu prigrabiti Hrgović ili netko drugi. Europske utakmice svakako su mu bolja referenca nego SHNL. Koliko god je naša liga temelj cjelokupnog hrvatskog nogometa. U Thunu nije bio junak, ali hrabro se i dobro borio za svaku loptu i akciju te pritom istrčao jako puno.
