Matjaž Kek protiv Dinama ima više poraza nego pobjeda. Na Maksimiru je u prvom mandatu s Rijekom dobio samo dvije od 14 utakmica. Ako gledamo isključivo prvenstvo, jednu od 11. Brojke koje baš i ne pozivaju na optimizam uoči prvog ovosezonskog međusobnog derbija, u utorak, 27. listopada u 18 sati u Zagrebu. Samo, Dinamovi navijači dobro znaju zašto im ime slovenskog trenera, unatoč takvom omjeru, nije ostalo u ugodnom sjećanju.
Kek im je uzimao trofeje. Kup, Superkup, pa prvenstvo i još jedan Kup. Sve što je s Rijekom osvojio u prvom mandatu, od veljače 2013. do listopada 2018., uzeo je preko Dinama. Zagrepčani su češće pobjeđivali, znali su mu napuniti mrežu, ali kada bi došao red na podjelu pehara, Slovenac im je nekoliko puta pokvario zabavu.
Računica je jasna: 29 službenih utakmica, osam pobjeda, deset remija i 11 poraza, uz gol-razliku 32:45 iz riječke perspektive. U HNL-u 22 susreta, četiri pobjede, devet remija i devet poraza, uz 23:38. Dinamo je ukupno bio uspješniji. Nema potrebe uljepšavati taj podatak da bi Kekova Rijeka izgledala veća. Dovoljno je pogledati koje je utakmice dobivala i što je iz njih nosila kući.
Prvi trofej osvojila je u svibnju 2014. U prvoj utakmici finala Kupa pobijedila je na Maksimiru 1:0. Zabio je Ivan Tomečak, bivši Dinamov igrač, a gosti su izdržali i s devetoricom. Ta je pobjeda vrijedila puno više od prekida neugodnog niza. Rijeka je otišla kući s prednošću koju šest dana poslije nije namjeravala ispustiti.
Na Kantridi je dobila i uzvrat, 2:0, golovima Mateja Mitrovića i Zorana Kvržića. Ukupnih 3:0, bez primljenog pogotka u dvije utakmice finala. Teško je nakon takvog raspleta tražiti opravdanja. U srpnju je na istom stadionu uzela i Superkup pobjedom 2:1. Dinamo je zadržao prvenstvo, ali Rijeka mu je u nekoliko mjeseci otela dva trofeja. Kekova momčad već je tada pokazala da protiv favorita zna odigrati utakmice u kojima nema popravnog.
A onda je došla sezona 2016./17. Ona zbog koje sve te ukupne omjere na Kvarneru mogu saslušati s osmijehom. Rijeka je postala prvak, uzela i Kup, a Dinamu pritom priuštila jednu od težih večeri na domaćim travnjacima. Na Rujevici je 18. rujna 2016. završilo 5:2. Pet komada momčadi koja je prethodnih 11 sezona zaredom osvajala prvenstvo.
Gavranović je zabio već u prvoj minuti, Gorgon i Vešović po dvaput. Rijeka je vodila 4:0, zatim 5:1. Dinamo je kasnim golovima malo uredio rezultat, ali dojam nije mogao popraviti. Domaćin ga je nadigrao i pregazio. Te se večeri vidjelo da Rijeka ima igrače i igru za naslov. I da se neće cijelu sezonu baviti pitanjem što će napraviti Dinamo.
Sljedeća dva prvenstvena derbija završila su 1:1, najprije na Maksimiru pa na Rujevici. Rijeka je naslov osigurala 21. svibnja, kolo prije kraja, pobjedom 4:0 protiv Cibalije. Nakon toliko čekanja moglo je početi slavlje koje se nije gasilo danima. Zadnje kolo u Zagrebu više nije moglo promijeniti prvaka. Na Maksimir se išlo podignuti pehar, pred navijačima koji su dočekali da se prvenstvo slavi i u tuđem dvorištu.
Dinamo je pobijedio 5:2. Visoko, uvjerljivo i potpuno nevažno za raspodjelu prva dva mjesta. Riječani su stigli praktički opijeni od slavlja, s naslovom u džepu i glavama koje su tih dana imale dovoljno razloga biti svugdje osim na nogometu. Poraz ostaje poraz i uredno ulazi u statistiku, no bio je to sigurno najmanje bitan poraz u povijesti. Ovaj put slavili su gosti.
Četiri dana poslije više nije bilo prostora za slavljeničko popuštanje. U Varaždinu se igralo finale Kupa, na neutralnom terenu, za drugi trofej sezone. Rijeka je pobijedila 3:1. Gavranović je zabio dvaput, Župarić jednom, za prvu dvostruku krunu u povijesti kluba. Dinamu je ostala prvenstvena pobjeda iz posljednjeg kola, Rijeci dvostruka kruna. Ako je nekome nakon Maksimira trebala dodatna potvrda tko je te sezone bio gospodar hrvatskog nogometa, dobio ju je vrlo brzo.
Kek je tu sezonu protiv Dinama završio s dvije pobjede, dva remija i jednim porazom, uz gol-razliku 12:10. Dobio ga je kada je trebalo pokazati šampionske ambicije i kada je trebalo osvojiti Kup. Izgubio je kada se prvak već znao. To ne briše pet primljenih golova u Zagrebu, ali objašnjava zašto taj poraz na Kvarneru nikoga posebno ne žulja.
Maksimir je, međutim, i Keku najčešće ostajao problem. U 14 gostovanja protiv Dinama ondje je imao dvije pobjede, tri remija i devet poraza, uz gol-razliku 8:30. U prvenstvu jednu pobjedu, tri remija i sedam poraza, uz 6:25. Uz Tomečaka 2014., pobjedu mu je donio Acosty u travnju 2018., golom za 1:0. Četiri godine između dva slavlja protiv istog suparnika na istom stadionu. Varaždinsko finale, odigrano na neutralnom terenu, zasebna je stavka.
Na tu se adresu sada vraća. S iskustvom koje mu govori koliko je ondje teško pobijediti, ali i s dokazom da može. Dinamo ga je u prvom mandatu previše puta pobijedio da bi Slovenac imao razloga za velike najave. Ali ni u Zagrebu nisu zaboravili koliko ih je koštao u utakmicama za trofeje. U utorak se igra za bodove, a tu Kekova prošlost nudi puno manje razloga za zadovoljstvo. Pehare mu je znao uzeti. S bodovima je na Maksimiru išlo puno teže.
