Neke se turneje pamte po broju nastupa. Neke po nagradama. Neke po fotografijama koje ostanu visjeti na zidovima. A neke jednostavno postanu dio povijesti. Za Folklorni ansambl Jedinstvo iz Splita nedavno putovanje u Brazil bilo je upravo takvo – za sva vremena.
Nakon 107 godina djelovanja i skoro svih kontinenata, desetljeća međunarodnih gostovanja i predstavljanja hrvatske tradicijske kulture u 40 država svijeta, splitski su folkloraši prvi put službeno u hrvatskoj nošnji zakoračili i na taj zadnji kontinent koji nedostaje u sjajnom nizu – Južnu Ameriku. Istina nije prvi put da članovi Jedinstva kroče nogom u ovaj dio svijeta, ali lanjsko sudjelovanje delegacije Jedinstva na 54. Svjetskom kongresu CIOFF-a u Čileu bilo je samo u „civilu” i bilo je samo uvod u ovu brazilsku avanturu.
Jedini predstavnici Europe na velikom festivalu
Od Splita do Maceióa. Od Jadranskog mora do Atlantskog oceana. Od grada Dioklecijana do brazilske savezne države Alagoas. I pritom članovi Jedinstva nisu stigli kao bilo koji gosti. Organizatori prvog Međunarodnog festivala folklora Maceió – Alagoas izabrali su upravo „Jedinstvo“ kao jedinog predstavnika Europe. Ta činjenica sama po sebi govori o kakvom se priznanju radi, ali tek je ono što se događalo na ulicama i pozornicama Maceióa pokazalo koliko je velik bio taj trenutak.
Kliknite za pregled
Put koji je trajao tisućama kilometara
20. rujna 2026. ostat će zapamćen u almanasima ansambla kao datum kada je prvi sastav „Jedinstva“ krenuo iz Splita prema Brazilu. Prvi put u povijesti društva, njih 30. Od splitske zračne luke sv. Jeronim preko Frankfurta i Lisabona, prema Maceióu – gradu na sjeveroistočnoj brazilskoj obali. U kuferima, 23 kg dolje – 8kg gore, nisu bile samo nošnje i instrumenti, desetak majica kratkih rukava i novi kupaći kostimi. Zajedno s prtljagom i viškom prtljage putovala je priča o Splitu i Hrvatskoj. To što su u Brazil dva kufera došla tri dana kasnije, u ovom trenutku je nebitno.
Za ogromnu većinu članova to je bio prvi susret s Južnom Amerikom, a bome za neke i prvi let avionom. Pardon: prvi, drugi i treći. Za ansambl je to istovremeno bio povijesni trenutak i spoznaja da su upravo oni prvi članovi Jedinstva koji će plesati, svirati i pjevati na tom kontinentu nakon svih legendarnih generacija najstarijeg splitskog kulturno-umjetničkog društva. Možda je upravo zbog toga svaki korak na brazilskom tlu, koliko god zlatne pješčane plaže bile mekane, imao dodatnu težinu. Jer kada jednom prijeđeš ocean, više ne predstavljaš samo sebe. Predstavljaš grad i državu iz kojih dolaziš.
Prva brazilska zora i kupanje u Atlantiku
Nakon 20 sati provedenih na putu, od toga 13 provedenih u zraku, uslijedilo je slijetanje u Recife i tamošnju međunarodnu zračnu luku Recife/Guararapes–Gilberto Freyre nakon čega je uslijedilo još 4 sata vožnje unajmljenim autobusom do hotela Matsubara, smještenog tik do plaže u centru grada Maceio – naše konačne destinacije. Jet lag, nesanica, ali i uzbuđenje zbog svjesnosti gdje smo, doprinijeli su zajedničkom dočeku zore na pješčanoj obali Atlantskog oceana. I dok je u Splitu iza prve jutarnje kave tada već bilo vrijeme za marendu (vremenska razlika Split – Maceió iznosi 5 sati), ekipa Jedinstva je izranjanje sunca s istočnog horizonta, na kojemu nema niti Brača niti Šolte već samo nepregledno prostranstvo, dočekala na prvom prekooceanskom kupanju. Bom dia Brasil!
Dva slobodna dana i brazilska avantura tek počinje
Ali prije službenog dijela i početka festivala, bilo je još vremena. Zahvaljujući ljubaznošću organizatora, članovi Jedinstva su ipak kao jedini europski izvođači imali svojevrsni VIP tretman. Prethodna informacija da nakon slijetanja u Brazil slijede dva slobodna dana prije festivalskih obveza, upalilo je Splićanima već u Hrvatskoj neke lampice u glavi i razmišljanja – što bi se moglo raditi u Brazilu pored folklora i izvan hotela. Hm, Brazil, Brazil… Samba, plaže, caipirinha, jogo bonito… Uf.
Prvi dan Praia de Pajuçara, drugi dan Gunga Beach
I tako prethodno već dobro razrađena taktika u Splitu, odmah se prvi dan po dolasku u Brazil počela lagano realizirati. Još kad se ubrzo shvatilo da je Uber u ovom dijelu Brazila ultra jeftin, uslijedile su taksi kombinacije u formacijama 2-1-1 ili najčešće 3-1-1 gdje ovaj jedan u špici predstavlja vozača taksija koji apsolutno i nikako ne govori engleski. „Habla Espanyol?” -„Nada”. No, to na kraju uz jedan „bum đija” na početku vožnje i na kraju obvezno „obrigado(a)”, nije predstavljalo nikakav problem. Nakon prvog dana odmaranja i početnog ispipavanja situacije s načinima plaćanja (radi li Aircash, Revolut itd.), e-sim uvježbavanjima i prvim kušanjima brazilske spize uslijedila je i unaprijed najavljena promjena hotela. Tko nam je kriv što smo došli dva dana ranije. Naš novi dom, hotel Marinas, je opet na plaži, što je iznimno važno. No još bitnije je da je tu i pravi kafić s pravom brazilskom kavom. O ukusima se ne raspravlja. Dilema splitski Koko ili ovdašnji Informal Café nije uopće bitna kad si u Brazilu. U Splitu je već neka druga stvar. Pozdrav Ići, Kreši i Anti.
Nakon polaganog dolaženja sebi, uz litre kave i opskrbe dnevnim potrebama u najbližim trgovinama, uslijedilo je proučavanje ponude najbliže plaže Praia de Pajuçara, koja će uskoro postati naš drugi dnevni boravak u Brazilu. Prvi dnevni boravak je ipak bio hotelski bazen: nakon doručka i prije spavanja – idealno mjesto za chilanje, opuštene razgovore i dogovore.
Tropski raj, tirkizno more i vožnja quadovima
Pred nama je bila prva prava brazilska noć, tko je uspio zaspati – blago mu se. Drugi slobodan dan počeo je obilatim hotelski brazilskim doručkom (svaka čast), ispijanjem prve jutarnje kavice i onda na izlet: pravac čuvena Gunga Beach. I kažu svi: isplatilo se. Dobri domaćini besplatno su nam ustupili autobus (s vozačem i vodičem, naravno), te nas odveli na Praia do Gunga poznatu kao jednu od najljepših plaža u Brazilu i jednu od glavnih simbola savezne države Alagoas. Smještena oko 40 kilometara južno od glavnog grada Maceióa, Gunga se smjestila na jednom manjem poluotoku gdje se tirkizne vode Atlantskog oceana spajaju s mirnom lagunom Lagoa do Roteiro. Fascinantno je kako se, ovisno o promjeni plime i oseke i miješanjem sa slatkom vodom lagune, boja mora mijenja od izrazito plave pa sve do zelene boje. Iako ekipa nije propustila kupanje, a mogli su birati između kupanja u toplom, slanom moru ili u mirnoj, slatkoj vodi, glavna atrakcija dana bila je vožnja quadovima po prostranim pješčanim dinama i liticama uz obalu i kroz unutrašnjost ovog fenomenalnog parka prirode koji je u potpunosti ispunjen gustim plantažama kokosovih palmi. A da bi doživljaj brazilskih Kariba, kako Brazilci tepaju ovom dijelu svoje ogromne zemlje, bio potpun, na južnom djelu plaže u trajnom sjećanju svakog posjetitelja ostaju spektakularne žive slike golemih pješčanih litica u svim mogućim nijansama crvene, narančaste i žute boje. Stani, pa gledaj. Gunga je uistinu pravi tropski raj.
Posljednja večer odmora: Sutra počinje festival!
U nastavku slobodnog dana, nakon povratka s Gunge u ranim poslijepodnevnim satima, svatko je na svoj način iskoristio preostalo bezbrižno slobodno vrijeme za odmor, šoping ili lagano pijuckanje na terasi obližnjeg beach bara, nakon čega je uslijedila priprema za večernji izlazak, uglavnom na večere po obližnjim zaista odličnim restoranima o kojima ćemo malo kasnije. Kraj slobodnog dana zaokružila je prva zajednička zabava sudionika festivala u obližnjem klubu uz živu glazbu bossa nova banda, ples, pokoji sok, koktel ili „servežu”, ali u umjerenim dozama i oprezno jer sutra počinje festival. Zar već?
Moja reakcija na članak je…
