Splitski stomatolog i predsjednik Vaterpolskog kluba POŠK Dario Bojčić ostvario je dugogodišnji san. U samo 28 dana propješačio je 790 kilometara poznatom francuskom rutom Camina de Santiaga, jednog od najpoznatijih hodočasničkih putova na svijetu. Iza njega su gotovo četiri tjedna hodanja, fizičkih napora, susreta s nepoznatim ljudima, ali i osobnih spoznaja koje će, kaže, pamtiti cijeloga života.
Bojčić, koji će uskoro proslaviti 50. rođendan, ovo putovanje opisuje kao najbolje iskustvo u svojih gotovo pola stoljeća života. Ipak, ono najvrjednije što je ponio kući ne može se izmjeriti kilometrima.
San koji je čekao više od desetljeća
Za Camino je prvi put čuo prije otprilike 12 godina, od svojih pacijenata koji su već prošli tim putem. Njihove priče probudile su u njemu zanimanje za hodočašće, ali trebalo je proći još mnogo vremena prije nego što se odlučio na vlastitu pustolovinu.
Prisjeća se i trenutka kada je na televiziji ugledao prizore Camina. Doživio ih je kao svojevrstan znak da bi se napokon trebao odvažiti na putovanje o kojem je godinama razmišljao.
Od 2020. godine sve je ozbiljnije razmatrao odlazak, no poslovne obveze i angažman u vaterpolskom klubu neprestano su odgađali ostvarenje njegove želje. Na kraju je sam sebi postavio rok: Camino će prohodati prije 50. rođendana.
Tako je i bilo. Na put je krenuo upravo na rođendan svojega sina, a pred njim se našlo gotovo 800 kilometara hodanja kroz Španjolsku.
„Razveseli te obična salata od tune”
Tijekom 28 dana Bojčić je svakodnevno prelazio velike udaljenosti, a dugotrajno hodanje ostavilo je traga i na njegovu tijelu. Boljela ga je tetiva, no fizičke poteškoće nisu ga spriječile da nastavi prema cilju.
Ipak, kada danas govori o Caminu, fizički napor nije ono što najviše ističe. Mnogo su mu važnije spoznaje do kojih je dolazio tijekom puta.
– Shvatiš da s vrlo malo možeš biti zadovoljan. Razveseli te obična salata od tune ili tortilja. U svakodnevnom životu težimo mnogim stvarima koje nam zapravo nisu potrebne – govori Bojčić.
Upravo je jednostavnost života na Caminu ostavila snažan dojam na njega. Dani su posvećeni hodanju, odmoru i osnovnim potrebama, a ono što u svakodnevici često uzimamo zdravo za gotovo ondje postaje izvor iskrenog zadovoljstva.
Nema uobičajene žurbe, svakodnevnih poslovnih obveza ni stalnog razmišljanja o onome što tek treba obaviti. Pred čovjekom je put, a s njim i prilika da barem nakratko drukčije posloži vlastite prioritete.
„Ne možeš se vratiti kao lošiji čovjek”
Osim fizičkog izazova, Camino je Bojčiću pružio nešto što u suvremenom načinu života često nedostaje – vrijeme za sebe.
Dugotrajno hodanje, objašnjava, omogućuje čovjeku da se odmakne od svakodnevnog stresa i razmisli o vlastitom životu, odlukama i stvarima kojima pridaje važnost.
– Imaš vremena biti sam sa sobom, razmišljati i doći do nekih spoznaja. Ne znam je li to dovoljno da postaneš bolji čovjek, ali valjda barem malo jest. Sigurno se ne možeš vratiti lošiji – kaže.
Smatra da takvo iskustvo čovjeku pomaže da se oporavi od stresa, ali i da se podsjeti koliko mu je zapravo malo potrebno za zadovoljstvo.
Više od 20 misa i susreti koje neće zaboraviti
Camino je za Bojčića imao i snažnu duhovnu dimenziju. Tijekom hodočašća posjetio je desetke crkava i veličanstvenih katedrala, sudjelovao na više od 20 svetih misa i primio brojne blagoslove.
U emotivnoj objavi na Facebooku, kojom je prijateljima javio da je ostvario svoj san, zahvalio je svima koji su ga pratili pozivima i molitvama. Otkrio je i da je tijekom hodočašća molio za njih.
– Slike mogu dočarati samo dio onoga što sam vidio i doživio na najboljem putovanju u mojih uskoro 50 godina – napisao je.
Posebno će pamtiti prekrasnu prirodu, mnoštvo ljudi koje je upoznao i španjolsku gastronomiju. Sve je to, uz duhovno iskustvo i osobne spoznaje, učinilo njegovo putovanje nezaboravnim.
„Veća je radost u samom putu nego u dolasku”
Nakon 790 prijeđenih kilometara Bojčić je napokon stigao do cilja. No upravo je ondje, nakon gotovo mjesec dana hodanja, još snažnije do izražaja došla misao koja možda najbolje opisuje njegovo iskustvo.
– Dolazak je, naravno, sjajan osjećaj, ali veća je radost u dugotrajnosti samog puta. Upravo te taj put obogati – objašnjava.
Za splitskog stomatologa Camino tako nije bio samo ostvarenje davno zacrtanog cilja, nego i prilika da se odmakne od svakodnevice, upozna nove ljude i ponovno otkrije vrijednost jednostavnih stvari.
A da ovo možda nije njegov posljednji susret s legendarnim hodočasničkim putem, dao je naslutiti i u završnoj poruci prijateljima.
– Nadam se da ovo nije zbogom, nego doviđenja mom sljedećem Caminu – poručio je Bojčić.
Moja reakcija na članak je…
