Kada izlaznost postane poruka, a promjena pitanje budućnosti
Redovi ispred biračkih mjesta, snažna mobilizacija građana i studentski pokret koji je od prosvjeda stigao do izbornog nadmetanja obilježavaju parlamentarne izbore u Srbiji. Ipak, ključna poruka ove izborne noći možda neće biti samo tko je osvojio najviše glasova, nego što birači očekuju od političkog sustava u kojem žive.
Izborna noć u Srbiji donosi prizor koji se ne može promatrati samo kroz brojanje glasova. Prema procjeni promatračke organizacije CRTA, do 19 sati na prijevremene parlamentarne izbore izašlo je 67,8 posto birača, uz marginu pogreške od 0,9 postotnih bodova. U isto vrijeme na parlamentarnim izborima 2023. godine izlaznost je iznosila 55,5 posto. Takva razlika pokazuje da je ovogodišnje glasovanje pokrenulo znatno veći broj građana nego prethodni izborni ciklus.
Veća izlaznost sama po sebi ne govori kome će pripasti pobjeda. Ona ne pripada automatski ni vlasti ni oporbi, niti predstavlja nedvosmislenu potvrdu bilo kojeg političkog programa. Na birališta izlaze ljudi s različitim očekivanjima, strahovima i interesima. Jedni žele kontinuitet, drugi promjenu, a treći možda prvi put nakon dugo vremena procjenjuju da njihov glas može imati konkretnu težinu. Upravo zato izlaznost treba promatrati kao politički signal, a ne kao unaprijed ispisan izborni rezultat.
Ipak, ovogodišnji izbori imaju kontekst koji ih razlikuje od uobičajenog natjecanja političkih stranaka. Gotovo dvije godine studentskih prosvjeda promijenile su način na koji se u Srbiji razgovara o odgovornosti institucija, korupciji i odnosu građana prema vlasti. Povod za masovno nezadovoljstvo bila je tragedija u Novom Sadu u studenome 2024., kada se urušila nadstrešnica na željezničkom kolodvoru, usmrtivši 16 osoba. Nakon tragedije uslijedili su prosvjedi i zahtjevi za utvrđivanjem odgovornosti, koji su postupno prerasli u širi pokret propitivanja rada institucija.
Važno je pritom razumjeti da studentski pokret nije postao značajan samo zato što je ponudio drukčiju izbornu listu. Njegova je politička težina rasla tijekom vremena u kojem su zahtjevi za odgovornošću ostajali prisutni u javnom prostoru. U politici, kao i u društvenim procesima, kontinuitet često govori više od jednog velikog događaja. Prosvjed može privući pozornost, ali sposobnost održavanja mobilizacije tijekom mjeseci i godina pokazuje koliko je određeno pitanje duboko ukorijenjeno u društvu.
Studentska lista na ovim izborima predstavlja pokušaj da se takva mobilizacija prenese izvan ulice i unutar institucija. Na njoj su se našli kandidati različitih profesionalnih profila, uključujući akademske i stručne djelatnike, a ne samo osobe poznate iz tradicionalne stranačke politike. To je zanimljiv politički eksperiment: može li pokret nastao oko zahtjeva za odgovornošću ponuditi i uvjerljiv model upravljanja? Odgovor na to pitanje neće ovisiti isključivo o broju osvojenih mandata. Ovisit će i o sposobnosti da se javna očekivanja pretvore u provedive politike, jasne prioritete i djelotvorne institucije.
Jer promjena nije samo smjena ljudi na vlasti. Promjena je i trenutak u kojem odgovornost prestaje biti političko obećanje, a postaje pravilo koje vrijedi za sve.
Srbija: Od ponoći izborna šutnja pred izbore s velikim ulogom
Važnost studentskog angažiranja
Upravo je u tome širi značaj studentskog angažmana. Neovisno o konačnom izbornom ishodu, gotovo dvogodišnja mobilizacija otvorila je prostor za raspravu o tome kako građani mogu utjecati na političke procese i koliko institucije moraju biti osjetljive na njihove zahtjeve.
Međutim, velika izlaznost ne smije zasjeniti pitanje kvalitete izbornog procesa. Tijekom izbornog dana promatrači su bilježili nepravilnosti povezane s pritiscima na birače, postupcima na biračkim mjestima i tajnošću glasovanja. CRTA je izvijestila i o incidentima koji uključuju promatrače. Takve navode potrebno je ispitati kroz odgovarajuće postupke, bez preuranjenih zaključaka o njihovim učincima na konačni rezultat. U demokraciji nije dovoljno da velik broj građana izađe na izbore; jednako je važno da svaki od njih može glasovati slobodno, bez pritiska i uz povjerenje da će njegov glas biti pravilno evidentiran.
Zato će pravi test za Srbiju početi i nakon zatvaranja birališta. Ako izborni rezultat donese značajniju promjenu, slijedit će zahtjevan posao dokazivanja da se obećanja mogu ostvariti. Ako se politički odnos snaga ne promijeni u mjeri koju dio javnosti očekuje, pitanje će biti hoće li se mobilizacija nastaviti i kojim će se putem razvijati. Ni jedan od tih scenarija ne znači da se višegodišnje nezadovoljstvo može jednostavno izbrisati jednom izbornom noći.
Šira je poruka važna i izvan granica Srbije. Društva u regiji suočavaju se s pitanjima odlaska mladih, povjerenja u institucije, mogućnosti profesionalnog napredovanja i osjećaja da političke odluke prečesto nastaju bez stvarnog sudjelovanja građana. Studentski angažman u Srbiji zato se može promatrati i kao podsjetnik da mladi nisu samo skupina kojoj se političari obraćaju tijekom kampanja, nego potencijalni sudionici u oblikovanju javnih politika. Ipak, njihova održiva uloga ne bi trebala završiti izborima: ona podrazumijeva organiziranje, argumentiranu raspravu, nadzor vlasti i odgovornost za ponuđena rješenja.
U ovoj izbornoj noći zato vrijedi ostaviti prostor za oprez, ali ne i zanemariti političku težinu onoga što se događa. Brojke još nisu konačna presuda, a izborni rezultat sam po sebi neće odgovoriti na sva pitanja koja su pokrenula prosvjede. No veća izlaznost, uz dugotrajnu mobilizaciju građana, pokazuje kako odnos prema politici nije nepromjenjiv i da se javna očekivanja mogu oblikovati i izvan tradicionalnih stranačkih struktura.
Izlaznost je puls društva, a ne njegova konačna dijagnoza. Ona pokazuje da građani nešto očekuju, da žele sudjelovati i da izborni proces za njih ima težinu. Hoće li se taj puls pretvoriti u dublju institucionalnu promjenu, ovisit će o onome što slijedi nakon prebrojavanja glasova: o poštovanju izborne volje, odgovornosti političkih aktera i sposobnosti institucija da povjerenje građana opravdaju konkretnim djelovanjem.
Macronova reakcija na nerede: ‘Selo gori, a baba se češlja’
Jer promjena koja traje ne počinje samo na biralištu, nego onda kada ono što je ondje zatraženo postane dio svakodnevne političke stvarnosti.
O autorici: Anđela Milićević magistrica je politologije sa Sveučilišta u Mostaru, s interesom za međunarodne odnose, europske integracije, javne politike i sigurnosne izazove Bosne i Hercegovine. Obavljala je ulogu predsjednice skupštine Hrvatskog politološkog foruma (HSPF). Tijekom obrazovanja sudjelovala je u političkim i edukacijskim programima, uključujući POLAK i EU Accession Policy Lab, te je obavljala studentsku praksu u javnim institucijama. Autorica je analitičkih tekstova o političkim i društvenim pitanjima u BiH i osnivačica medijske platforme Media Mreža, usmjerene na povezivanje politike, društva i kulture.
