Pobjedu studentske liste nad Aleksandrom Vučićem i njegovim SNS-om komentirao je i politolog Dejan Jović, koji smatra da je riječ o važnom događaju za Srbiju, ali i demokraciju općenito. U objavi na X-u istaknuo je da je pobjeda probudila nadu u promjene, ali i upozorio da tek slijede ključna pitanja o prijenosu vlasti i političkoj budućnosti zemlje.
“Razbuđena energija želje za životom u slobodnom društvu u Srbiji je dovela do impresivne pobjede Studentske liste nad Aleksandrom Vučićem i njegovom partijom SNS. To je odlična vijest za Srbiju i za demokraciju – i primjer kako se pruža otpor autoritarnom sistemu vlasti, korupciji, ponižavanju građana i njihova zdravog razuma. Velike čestitke pobjednicima. Za Srbiju, ali i za demokraciju općenito, ovo je velik događaj, koji vraća smisao aktivnom građanstvu i daje nadu da je promjena moguća”, napisao je Jović.
Kaže pritom kako će za šire analize biti vremena. “Sada pažljivo pratimo način prelaska vlasti u ruke pobjednicima, te detaljnije oblikovanje politika kojima će SL na vlasti upravljati zemljom. Pratimo i što će se događati sa SNS-om, koji je i dalje najveća partija u zemlji – jer Studentska lista nije partija, a ostale su stranke postale izvan-parlamentarne. Paradoksalno je da ni SNS (makar formalno gledano) nema svoju listu u parlamentu: to je personalizirana lista pod imenom svog predvodnika, dok se ime partije ne spominje. Slijedi li nam neki nepartijski sistem, ili će se partije obnoviti, a SL pretvoriti u jednu od njih? Ili će se rastvoriti na više partija? Ili biti neka de facto partija koja se ne naziva tako (stari trik iz socijalističkog perioda)”, pita se.
Razbuđena energija želje za životom u slobodnom društvu u Srbiji je dovela do impresivne pobjede Studentske liste nad Aleksandrom Vučićem i njegovom partijom (SNS). To je odlična vijest za Srbiju i za demokraciju – i primjer kako se pruža otpor autoritarnom sistemu vlasti, korupciji, ponižavanju građana i njihova zdravog razuma. Velike čestitke pobjednicima. Za Srbiju, ali i za demokraciju općenito, ovo je velik događaj, koji vraća smisao aktivnom građanstvu i daje nadu da je promjena moguća.
Za šire analize bit će vremena – sada pažljivo pratimo način prelaska vlasti u ruke pobjednicima, te detaljnije oblikovanje politika kojima će SL na vlasti upravljati zemljom. Pratimo i što će se događati sa SNS-om, koji je i dalje najveća partija u zemlji – jer Studentska lista nije partija, a ostale su stranke postale izvan-parlamentarne. Paradoksalno je da ni SNS (makar formalno gledano) nema svoju listu u parlamentu: to je personalizirana lista pod imenom svog predvodnika, dok se ime partije ne spominje. Slijedi li nam neki nepartijski sistem, ili će se partije obnoviti, a SL pretvoriti u jednu od njih? Ili će se rastvoriti na više partija? Ili biti neka de facto partija koja se ne naziva tako (stari trik iz socijalističkog perioda). Ovaj slučaj otvara i pitanje: trebaju li nam partije ili je bolje bez njih.
Tko će biti vlast – tko je, zapravo, pobijedio: to ostaje da se vidi. Najjednostavniji odgovor je: “narod” ili “studenti” – no, kako će se dalje iskazivati u politici? Referendumima? Protestima? Klasičnom politikom? Revolucijom, jer SL liči na neki “narodno-oslobodilački pokret”, s prilično konspirativnim metodama unutarnjeg upravljanja? Delegiranjem upravljanja vladi, uz zadržavanje “veto-moći” u svojim rukama?
Ta su pitanja – i brojna druga – pred nama – ali za njih sada ima vremena. Velika je pobjeda postignuta, narod se pokazao (čak i kad je na prvi pogled bio nepolitičan i naizgled antipolitičan) kao moćan akter – što ne znači ni izbliza da je homogen, niti bi bilo dobro (ni moguće) da jest. Sretno, narode Srbije.
— Dejan Jovic (@DejanFpzg) October 26, 2026
Poželio sreću narodu
Jović je također napisao kako ovaj slučaj otvara i pitanje: “Trebaju li nam partije ili je bolje bez njih?”. Pita se tko će biti vlast, a tko je, zapravo, pobijedio. “To ostaje da se vidi. Najjednostavniji odgovor je: “narod” ili “studenti” – no, kako će se dalje iskazivati u politici? Referendumima? Protestima? Klasičnom politikom? Revolucijom, jer SL liči na neki “narodno-oslobodilački pokret”, s prilično konspirativnim metodama unutarnjeg upravljanja? Delegiranjem upravljanja vladi, uz zadržavanje “veto-moći” u svojim rukama?
Ta su pitanja – i brojna druga – pred nama – ali za njih sada ima vremena.
Velika je pobjeda postignuta, narod se pokazao (čak i kad je na prvi pogled bio nepolitičan i naizgled antipolitičan) kao moćan akter – što ne znači ni izbliza da je homogen, niti bi bilo dobro (ni moguće) da jest. Sretno, narode Srbije”, zaključio je.
