Pobjeda Studentske liste na parlamentarnim izborima u Srbiji izazvala je slavlje na ulicama Beograda i drugih srpskih gradova, a Aleksandar Vučić nakon gotovo četrnaest godina političke dominacije priznao je poraz. Promjena vlasti u susjednoj državi otvorila je brojna pitanja o budućnosti Srbije, njezinu europskom putu i odnosima sa susjedima. Međutim, saborski zastupnik stranke Drito Nino Raspudić za Dnevno.hr upozorava da Hrvatska nema razloga za preuranjeno zadovoljstvo. Prema njegovu mišljenju, smjena vlasti u Beogradu vrijedit će za hrvatsko-srpske odnose onoliko koliko se promijeni konkretna politika Srbije prema Hrvatskoj.
Prema preliminarnim rezultatima Republičke izborne komisije Srbije, Studentska lista osvojila je 52,65 posto glasova, dok je lista Aleksandra Vučića dobila 39,22 posto. Izlaznost je bila gotovo 69 posto, a prema posljednjim procjenama Studentska lista osigurala je samostalnu većinu u parlamentu. Nakon gotovo dvije godine studentskih prosvjeda pokrenutih tragedijom u Novom Sadu, Srbija je tako doživjela politički preokret koji će obilježiti njezinu budućnost.
I dok su iz europskih institucija stigle čestitke pobjednicima i poruke podrške demokratskim reformama, Raspudić naglašava da Hrvatska mora imati vlastite kriterije prema kojima će procjenjivati novu vlast u Beogradu. Za njega pitanje nije tko će sjediti na čelu srpske Vlade, nego hoće li ta Vlada biti spremna riješiti probleme koji hrvatsko-srpske odnose opterećuju već desetljećima. “Mi najprije trebamo vidjeti kada će oni složiti Vladu i artikulirati svoje politike. Hrvatska treba definirati svoje uvjete Srbiji i držati ih se. Nas ne treba zanimati promjena čelnog lica u Srbiji, vladajuće stranke, nego promjena politike prema našim elementarnim zahtjevima”, poručuje Raspudić za naš portal.
“Očekujem to već prvi tjedan”
Među tim zahtjevima Raspudić posebno izdvaja pitanje dokumentacije o žrtvama iz vukovarske bolnice. Riječ je o jednom od najosjetljivijih otvorenih pitanja između Hrvatske i Srbije, povezanom s rasvjetljavanjem sudbina nestalih i ubijenih tijekom Domovinskog rata.
“Primjerice, očekujem već prvi tjedan da vrate kompletne spise o stradalima iz vukovarske bolnice. A da ne govorimo o svemu ostalom”, izričit je Raspudić. Njegova poruka dolazi samo nekoliko dana nakon što je u Hrvatskom saboru ponovno otvoreno pitanje suradnje Srbije u potrazi za nestalima. Državni tajnik u Ministarstvu hrvatskih branitelja Darko Nekić 23. listopada upozorio je da Srbija, unatoč brojnim hrvatskim zahtjevima, ne dostavlja potrebne informacije.
Prema Nekićevim riječima, Hrvatska je srpskim institucijama uputila 25 različitih pismena, a odgovori uglavnom nisu stizali ili nisu sadržavali nove, korisne podatke. Posebno je istaknuo dokumentaciju iz vukovarske bolnice i Borovo Commerca, identifikacijske protokole te podatke o lokacijama grobnica. Hrvatska, prema podacima iznesenima u toj saborskoj raspravi, još traga za 1725 osoba iz Domovinskog rata. Upravo zbog takvih otvorenih pitanja Raspudić ne smatra da bi sama pobjeda Studentske liste trebala biti dovoljan razlog za promjenu hrvatskog pristupa Beogradu.
Nova vlast, stari problemi
Pitanje nestalih nije jedino neriješeno pitanje između dviju država, ali je jedno od onih u kojima se politička volja može pokazati vrlo konkretnim potezima. Dostavljanje arhivske dokumentacije, podataka o mogućim grobnicama i informacija o sudbinama nestalih osoba predstavljalo bi mjerljiv pomak u odnosima Zagreba i Beograda. Hrvatska već godinama inzistira na tome da Srbija otvori dokumentaciju kojom raspolaže. Prema izvješću pučke pravobraniteljice za 2025. godinu, Ministarstvo hrvatskih branitelja upravo izostanak suradnje Srbije navodi kao ključnu prepreku učinkovitijem pronalasku nestalih, a značajniji pomaci u toj suradnji izostaju još od 2014. godine.
Zato će se odnos nove srpske vlasti prema tom pitanju promatrati i kao jedan od pokazatelja spremnosti na drukčije bilateralne odnose. Studentska lista dosad je u prvi plan stavljala borbu protiv korupcije, odgovornost institucija i promjene unutar Srbije, dok će njezina vanjska politika tek dobiti jasnije obrise nakon formiranja Vlade. Raspudić smatra da Hrvatska upravo zbog toga ne treba donositi zaključke na temelju izborne atmosfere, izjava o demokratskim promjenama ili političke simbolike Vučićeva poraza.
“Prije nego što bilo što iznesemo, nemamo se što radovati dok ne dođe do promjene politike prema Hrvatskoj. Ne bih se u tom smislu zanosio unaprijed kao neki drugi politički akteri”, ističe.
“Dobro je što je Vučić otišao, ali…” Vučićev poraz nesumnjivo predstavlja važan događaj za regionalnu politiku. Njegova politička dominacija obilježila je odnose Srbije s Europskom unijom, Kosovom, Bosnom i Hercegovinom i Hrvatskom, a nova vlast sada će morati definirati vlastiti pristup tim pitanjima.
Međutim, pobjeda političkog pokreta koji je nastao na zahtjevima za unutarnjim reformama ne znači da su unaprijed poznati njegovi stavovi o svim vanjskopolitičkim i povijesnim pitanjima. Studentska lista okuplja različite pojedince i političke senzibilitete, a upravo će proces formiranja Vlade pokazati kakve će stavove zauzeti o odnosima sa susjedima. Za Hrvatsku će pritom biti važno hoće li se promjena političkog vodstva pretvoriti u konkretnu suradnju u pitanjima velikosrpske agresije, nestalih osoba i pristupa dokumentaciji, ali i u širim bilateralnim odnosima.
Raspudić zato pozdravlja odlazak dosadašnjeg političkog vodstva, ali odbija unaprijed davati pozitivnu ocjenu onima koji dolaze. “Dobro je što je Vučić otišao, ali tek trebamo vidjeti što će ovi drugi donijeti”, zaključuje saborski zastupnik stranke Drito. Njegova poruka svodi se na jednostavan politički zahtjev: Hrvatska treba procjenjivati novu srpsku vlast prema njezinim odlukama, a ne prema činjenici da je zamijenila Vučića. U tom smislu, dokumentacija o stradalima iz vukovarske bolnice mogla bi postati jedan od prvih konkretnih testova budućih odnosa Zagreba i Beograda. Za obitelji nestalih, koje na odgovore čekaju više od tri desetljeća, promjena vlasti u Srbiji sama po sebi ne donosi rasvjetljavanje sudbine njihovih najbližih. To mogu donijeti tek informacije, dokumenti i stvarna suradnja institucija…
