Iako vremenska prognoza Izraelu na dan parlamentarnih izbora 27. listopada predviđa kišu, podaci o izlaznosti još od 1949. godine pokazuju da vremenske prilike nikada nisu odlučivale o tome koliko će birača izaći na birališta. Kada Izraelci u utorak izađu na izbore, koje mnogi nazivaju referendumskim, neće odlučivati samo o tome hoće li dosadašnji premijer Benjamin Netanyahu dobiti još jedan mandat. Ovo je prva prilika da građani iznesu svoj sud o vladi koja je bila na čelu tijekom terorističkih napada Hamasa 7. listopada 2023. godine, koji su duboko potresli, ali i promijenili izraelsko društvo.
Glavne teme ovih izbora obuhvaćaju sigurnost, odnosno kako se postaviti prema pitanju Gaze, Irana, Libanona i Zapadne obale, kako pomoći gospodarstvu koje trpi teške udarce zbog rata, vojnoj obvezi i odgovornosti za napad Hamasa 7. listopada, u kojem je poginulo više od 1200 ljudi. Mnogi građani traže neovisno državno istražno povjerenstvo koje bi ispitalo propuste, no vlada premijera Benjamina Netanyahua odbacuje taj prijedlog i zagovara povjerenstvo čije bi članove imenovali političari. Oporba smatra da bi takav pristup mogao spriječiti utvrđivanje stvarne odgovornosti za napad.
Napad Hamasa doveo je do velikih promjena u izraelskoj sigurnosnoj strategiji pa umjesto kratkih udara i odvraćanja, Izrael je pokrenuo duge vojne operacije u Gazi, Libanonu i Siriji, te ušao u rat s Iranom i jemenskim Hutima. Nedostatak vojnog osoblja i česte mobilizacije stvaraju dodatni pritisak, a česte i velike vojne kampanje uzrokovale su međunarodne kritike, posebno zbog velikog broja poginulih Palestinaca u Gazi. Istodobno, pitanje izuzeća ultraortodoksnih Židova od vojne službe produbljuje društvene i političke podjele. Dok vjerske stranke žele zadržati izuzeća, oporba traži njihovo ukidanje, a rasprave o ulozi religije u javnom životu dodatno naglašavaju podjele u izraelskom društvu.
Pitanje ortodoksnih Židova
Ultraortodoksna zajednica čini oko 14 % stanovništva, a zbog visokog nataliteta očekuje se njezin daljnji rast. Njezini pripadnici tradicionalno su izuzeti od vojne službe kako bi se mogli posvetiti proučavanju vjerskih tekstova, no nakon napada Hamasa i ratova na više bojišta sve je veće nezadovoljstvo takvim povlasticama. Dok izraelskoj vojsci nedostaje ljudstva, mnogi građani smatraju nepravednim što dio stanovništva ne sudjeluje u vojnoj službi, a istodobno prima državne financijske potpore. Vrhovni sud poništio je pravnu osnovu za opće izuzeće, što je izazvalo masovne prosvjede i sukobe s policijom.
Pitanje vojne obveze snažno utječe i na parlamentarne izbore. Ultraortodoksne stranke Ujedinjena tora judaizma i Shas, koje predstavljaju Židove europskog te sjevernoafričkog i bliskoistočnog podrijetla, ključni su saveznici premijera Benjamina Netanyahua i protive se ukidanju izuzeća. Njihov stav, međutim, slabi potporu vladajućoj koaliciji, dok oporba, uključujući Gadija Eisenkota, zagovara obveznu vojnu ili civilnu službu za sve sposobne građane te smanjenje financiranja onih koji odbijaju novačenje. Ultraortodoksni čelnici tvrde da bi vojna služba ugrozila njihov vjerski način života, a pojedini su uspoređivali pritisak na zajednicu s povijesnim progonom Židova. Istodobno se pojavila nova ultraortodoksna stranka koja predlaže kompromis: oni koji se uistinu cjelodnevno posvećuju vjerskom učenju mogli bi zadržati izuzeće, dok bi ostali služili vojsku u okvirima koji poštuju njihovu vjersku tradiciju.
Budućnost ultraortodoksnih izuzeća mogla bi odlučiti o sastavu sljedeće izraelske vlade. Netanyahu ovisi o potpori stranaka Shas i Ujedinjene tore judaizma, ali oporba odbija suradnju s njima ako ne pristanu na ozbiljne promjene vojne politike. Dio ultraortodoksnih birača okreće se i krajnje desnom političaru Itamaru Ben-Gviru, čija nacionalistička retorika privlači one koji traže alternativu tradicionalnim vjerskim strankama. Budući da nijedan politički blok prema anketama nema sigurnu parlamentarnu većinu, pregovori nakon izbora bit će presudni. Ultraortodoksne stranke mogle bi ponovno postati ključne za sastavljanje vlade, ali bi njihovo inzistiranje na izuzećima istodobno moglo pridonijeti Netanyahuovu političkom porazu.
Završne ankete ne ukazuju na jasnog pobjednika
Uz sigurnost i identitet, birače zabrinjava i visoki trošak života. Iako je izraelsko gospodarstvo znatno poraslo, a nezaposlenost je niska, cijene su među najvišima u svijetu, dok su medijalne plaće ispod prosjeka OECD-a. Glavni uzroci uključuju nedostatak stambenog prostora, trgovinske prepreke i ograničenu konkurenciju. Ratovi su dodatno pogoršali gospodarsku situaciju, a obrambeni proračun od 2023. godine udvostručio se, povećavajući pritisak na javne financije. Na predstojećim izborima tako će važnu ulogu imati pitanja nacionalne sigurnosti, društvene ravnopravnosti i životnog standarda.
Završne ankete uoči parlamentarnih izbora u Izraelu pokazuju da nijedan politički blok nema dovoljno mandata za samostalno sastavljanje vlade. Oporbeni blok, koji se protivi premijeru Benjaminu Netanyahuu, prema različitim istraživanjima osvojio bi između 52 i 56 mandata, dok bi vladajuća koalicija dobila oko 50. Pretežno arapske stranke mogle bi osvojiti između 14 i 16 mandata, a za parlamentarnu većinu potrebno je 61 od ukupno 120 mjesta. Među vodećim strankama su Yashar Gadija Eisenkota, Likud Benjamina Netanyahua i B’Yachad Naftalija Bennetta.
Ankete upućuju na nastavak političkog zastoja, a dodatnu neizvjesnost stvaraju nesuglasice oko mogućih koalicija. Iako je, Mansour Abbas, čelnik konzervativne političke stranke izraelskih Arapa, spreman podržati oporbu, neke stranke odbacuju suradnju s njim. Ako nijedan blok ne uspije osigurati većinu, politički čelnici mogli bi biti prisiljeni promijeniti predizborna obećanja i surađivati sa strankama koje su dosad isključivali. U suprotnom bi Izrael mogao ponovno izaći na izbore početkom 2027. godine, dok bi Netanyahu do tada ostao na čelu privremene vlade.
Glavni izazivač: Prekaljeni general koji je u ratu izgubio sina
Gadi Eisenkot (66), glavni izazivač Benjamina Netanyahua na izraelskim izborima, sin je marokanskih doseljenika i bivši načelnik Glavnog stožera izraelske vojske, koju je vodio od 2015. do 2019. godine. Njegovo podrijetlo moglo bi mu donijeti potporu birača mizrahičkog podrijetla, koji tradicionalno često glasaju za Netanyahuov Likud. U politiku je ušao 2022. godine, a nakon napada Hamasa 7. listopada 2023. pridružio se Netanyahuovoj ratnoj vladi, koju je napustio u lipnju 2024. zbog nedostatka jasne strategije za razdoblje nakon rata. Rat je teško pogodio njegovu obitelj: sin Gal i dvojica nećaka poginuli su u borbama u Gazi.
Eisenkot se zalaže za osnivanje neovisnog državnog istražnog povjerenstva koje bi ispitalo propuste koji su omogućili napad Hamasa te za ukidanje općih izuzeća ultraortodoksnih Židova od vojne službe. Njegova stranka Yashar, prema anketama, mogla bi osvojiti između 20 i 23 mandata. U sigurnosnoj politici zauzima čvrst stav prema Iranu i Hamasu te je podržavao velik dio izraelskih vojnih operacija, ali istodobno kritizira produljivanje rata bez jasnih ciljeva i upozorava na važnost diplomacije. Zalaže se protiv formalne aneksije palestinskih teritorija i nasilja izraelskih doseljenika, no nakon napada 7. listopada odbacio je rješenje o dvjema državama i nije ponudio jasnu alternativu.
Unatoč mogućem izbornom uspjehu, Eisenkot bi morao osigurati potporu najmanje 61 od 120 zastupnika kako bi sastavio vladu, što je teško zbog podjela među oporbenim strankama i nesuglasica oko suradnje s arapskim strankama. Njegova bi vlada mogla imati umjereniji pristup od Netanyahuove, osobito bez krajnje desnih partnera poput Itamara Ben-Gvira i Bezalela Smotricha. Američki predsjednik Donald Trump otvoreno podupire Netanyahua, no promjena izraelske vlasti mogla bi otvoriti više prostora za američku diplomaciju i normalizaciju odnosa sa Saudijskom Arabijom, koja kao važan uvjet i dalje ističe vjerodostojan put prema palestinskoj državi.
