Pobjeda Studentske liste na parlamentarnim izborima u Srbiji i poraz Aleksandra Vučića otvorili su pitanje hoće li promjena vlasti u Beogradu donijeti i drukčiju politiku prema Hrvatskoj. Dok dio hrvatskih političara pozdravlja izborni preokret i izražava nadu u bolje odnose dviju država, politički analitičar i stručnjak za političku komunikaciju dr. sc. Kristijan Sedak za Dnevno.hr upozorava da bi takva očekivanja mogla biti pretjerana. Smatra da nova srpska vlast može promijeniti politički nastup, retoriku i diplomatski ton, ali da od nje ne treba očekivati bitan zaokret u pitanjima koja godinama opterećuju odnose Zagreba i Beograda.
Studentska lista osvojila je uvjerljivu pobjedu na nedjeljnim izborima, a Vučić je priznao poraz nakon dugogodišnje dominacije srpskom politikom. Prema preliminarnim rezultatima, studentski pokret osvojio je približno 52,7 posto glasova i 139 zastupničkih mjesta u parlamentu koji broji 250 zastupnika. Time je otvoren put formiranju nove Vlade, čiji politički program i vanjskopolitički prioriteti tek trebaju biti jasno predstavljeni.
Upravo u toj neizvjesnosti Sedak vidi razlog za oprez. Podsjeća da je studentski pokret tijekom svojeg političkog uspona izbjegavao zauzimati jasna stajališta o nekim od najosjetljivijih regionalnih pitanja, uključujući Kosovo, Hrvatsku i Domovinski rat. Takav pristup, smatra, nije bio slučajan, nego je pridonio njegovoj sposobnosti da okupi birače različitih političkih uvjerenja. “Ne očekujem nikakvu promjenu srpske politike, s obzirom na to da su već imali nekoliko prilika izjasniti se o pitanju Kosova, Hrvatske, Domovinskog rata i tako dalje. Oni su to vrlo vješto izbjegavali, a to je i jedan od razloga njihova izbornog uspjeha”, rekao je Sedak za Dnevno.hr.
“Ne očekujem promjenu politike, nego promjenu narativa”
Prema Sedakovoj procjeni, nova vlast nastojat će što dulje odgađati jasna izjašnjavanja o pitanjima koja bi mogla izazvati podjele unutar studentskog pokreta. Njegova ideološka raznolikost, koja se tijekom prosvjeda pokazala kao prednost, mogla bi postati ozbiljan izazov pri oblikovanju zajedničke vanjske politike. “Mislim da će oni pokušati to odgađati. Ne očekujem promjenu politike, ali očekujem promjenu narativa”, ističe Sedak.
Ta razlika, prema njegovu tumačenju, bit će posebno vidljiva u odnosima s Hrvatskom. Nakon godina oštrih političkih poruka, međusobnih optužbi i diplomatskih napetosti, nova bi srpska vlast mogla nastupati odmjerenije i koristiti drukčiji politički rječnik. Međutim, Sedak smatra da se iza takve promjene komunikacije ne mora nužno nalaziti i promjena državnih stajališta. “Ne očekujem čak ni da se javni medijski servis ispriča za sve što je iznošeno na teret Hrvatske, kao što je to, recimo, bilo u Mađarskoj nakon promjene vlasti. Ali očekujem da će se na drukčiji način i biranim riječima govoriti u diplomaciji, politici i pogotovo u bilateralnim odnosima”, objašnjava.
Za stručnjaka za političku komunikaciju upravo je razlika između političkog sadržaja i načina njegova predstavljanja ključna za razumijevanje mogućeg razvoja događaja. Nova vlast može ostaviti dojam velikog odmaka od Vučićeva razdoblja već samom promjenom javnog nastupa, čak i ako se njezina stajališta o najvažnijim regionalnim pitanjima ne budu bitno razlikovala.
Sedak pritom smatra da hrvatska politika ne bi trebala prilagođavati vlastite prioritete očekivanjima ili mogućim reakcijama nove srpske vlasti. Umjesto nagađanja o tome kakav će odnos Studentska lista imati prema Zagrebu, Hrvatska bi trebala nastaviti inzistirati na pitanjima koja su već godinama dio bilateralnih odnosa.
“Na nama je da ne preispitujemo svoje politike i odluke s obzirom na potencijalne reakcije Beograda, nego da jednostavno inzistiramo na onome što je već u javnosti prožvakano, a to su prioriteti i naša otvorena pitanja sa Srbijom”, kaže Sedak.
Među njima posebno izdvaja sudbine nestalih osoba iz Domovinskog rata, položaj nacionalnih manjina i pitanje ratne odštete. “Prije svega pitanje nestalih, pitanje nacionalnih manjina i eventualno ratne odštete”, nabraja analitičar. Pitanje nestalih već desetljećima predstavlja jednu od najvećih prepreka u hrvatsko-srpskim odnosima. Hrvatska od Srbije traži informacije o sudbinama nestalih osoba, pristup dokumentaciji i podatke koji bi mogli pomoći u pronalasku posmrtnih ostataka. Promjena vlasti u Beogradu stoga će otvoriti i pitanje hoće li nove institucije biti spremnije na suradnju u područjima u kojima dosadašnja nije dala očekivane rezultate.
Sedakova poruka pritom nije usmjerena samo prema budućoj srpskoj Vladi nego i prema hrvatskim političkim akterima. Smatra da Zagreb treba zadržati vlastite prioritete neovisno o tome kakvu će retoriku koristiti novi dužnosnici u Beogradu.
“Mnogi u Hrvatskoj naivno očekuju veliki zaokret”
Posebno je zanimljivo Sedakovo upozorenje na različita očekivanja koja su se pojavila nakon Vučićeva poraza. Dok dio hrvatske javnosti u promjeni vlasti vidi priliku za temeljitiji zaokret srpske politike prema susjedima, iz Republike Srpske stižu drukčije poruke. Sedak u tom kontekstu izdvaja Milorada Dodika i njegova očekivanja da se politika Srbije prema Republici Srpskoj neće mijenjati.
“Bojim se da mnogi u hrvatskom javnom prostoru naivno očekuju veliki zaokret. Imaju iskrena očekivanja od stvarne promjene srpske politike prema Hrvatskoj. S druge strane, Milorad Dodik izrazio je nadu da se politika Srbije prema Republici Srpskoj neće promijeniti, čime su ta dva očekivanja vrlo oprečna”, upozorava Sedak. Upravo ta suprotstavljena očekivanja pokazuju koliko će regionalna politika biti zahtjevna za buduću srpsku vlast. S jedne strane nalaze se zahtjevi za drukčijim odnosom prema susjedima i europskim integracijama, a s druge politička očekivanja aktera koji žele nastavak dosadašnjih odnosa s Beogradom.
Studentska lista dosad je svoju političku snagu gradila prvenstveno na unutarnjim pitanjima Srbije, odgovornosti institucija i borbi protiv korupcije. No preuzimanje vlasti značit će i suočavanje s pitanjima o kojima se tijekom prosvjeda moglo govoriti znatno manje.
Drukčije riječi, ista otvorena pitanja?
Vučićev poraz nesumnjivo mijenja političke okolnosti u Srbiji, ali Sedak smatra da bi bilo pogrešno poistovjetiti promjenu vlasti s automatskom promjenom državne politike. Njegova procjena posebno je važna za Hrvatsku, čiji odnosi sa Srbijom ne ovise samo o osobnim odnosima političkih čelnika nego i o dugogodišnjim sporovima i otvorenim pitanjima. Nova srpska vlast mogla bi nastupati diplomatski odmjerenije, smanjiti intenzitet političkih sukoba i otvoriti prostor za drukčiju komunikaciju. No za stvarnu promjenu odnosa bit će potrebni konkretni potezi, osobito u pitanjima nestalih, manjinskih prava i ratne prošlosti.
Sedak zato upozorava da bi hrvatska javnost trebala razlikovati promjenu političkog tona od promjene političkog sadržaja. Upravo će to biti jedan od važnijih testova nove vlasti u Beogradu: hoće li se drukčiji način komunikacije pretvoriti i u drukčije odluke ili će se dosadašnja politika nastaviti, samo uz pažljivije odabrane riječi?
