Rezultate općih izbora u Srbiji na kojima je poražen dugogodišnji predsjednik Aleksandar Vučić budnim su okom pratili i na hrvatskoj političkoj sceni.
Iako u HDZ-ovim redovima pozdravljaju pad Vučića s kojim premijer Andrej Plenković nikada nije imao pretjerano skladan odnos HDZ-ovci strahuju da bi se studentski bunt koji je rezultirao Vučićevim padom mogao imati utjecaja i na atmosferu na hrvatskoj političkoj sceni.
Izravna prijetnja za Plenkovića
Među dijelom HDZ-ovaca vjeruje se kako bi Vučićev pad mogao prerasti u izravnu prijetnju za Plenkovića. ”Uspjeh građanskih i studentskih prosvjeda u Srbiji mogao bi djelovati kao psihološki poticaj za oporbu i sindikate u Hrvatskoj, i to je ono od čega Plenković najviše strahuje.
Buđenje građanskog aktivizma u regiji sasvim sigurno stvara percepciju da su dugogodišnje vladajuće strukture smjenjive, to će pojačati pritisak na Plenkovića i Vladu”, smatra naš sugovornik iz HDZ-a uvjeren u to da su pritisci praktički već krenuli nedavnim zagrebačkim prosvjedom Ličana motiviran aferom s ilegalnim odlaganjem otpada u Gospiću. Taj se slučaj može usporediti i sa padom nadstrešnice u Novom Sadu koja i jest bila okidač za višemjesečne studentske prosvjede.
”Oba slučaja dijele istu matricu – sustavni nemar, priču o institucionalnoj korupciji i neosjetljivost vlasti na vapaje građana s tom razlikom da Plenković u gospićkoj aferi za razliku od Vučića nema nikakvu potporu medija”, smatra naš sugovornik napominjući da lijeva oporba posebice ona zagrebačka predvođena strankom Možemo ima značajan utjecaj na studentsku populaciju u glavnom gradu. Pored toga uz njih su i brojni intelektualci koji svoje karijere grade po fakultetima.
”Baš kao što je pad nadstrešnice u Novom Sadu za Srbe postao dokaz korupcije i bježanja od odgovornosti tako oporba sada nastoji 40.000 tona ilegalno odloženog toksičnog otpada usred Like prikazati kao simbol epske nesposobnosti pa i potencijalne korumpiranosti vlade. Istini za volju, obe su tragedije i ona ljudska u Srbiji, i ova ekološka u Lici ogolile disfunkcionalnost sustava”, navodi naš sugovornik iz vladajuće stranke.
Slični problemi
Nije tajna da su građani Gospića godinama progovarali o problemima, pisali peticije i slali dopise baš kao što su građani u struka u Srbiji dugo upozoravali na niz spornih infrastrukturnih projekata. U oba slučaja vrh vlasti, odnosno Plenković i Vučić, nisu znali ili su relativizirali probleme dok sve skupa nije preraslo u punokrvne skandale koji su se prelili na ulicu. ”Plenković je u gospićkoj aferi reagirao obrambeno slično kao što je to vučić učinio u novosadskom slučaju.
Naša većina je u Saboru uz to odbila oporbene zaključke i zahtjeve za transparentnošću. Plenković do sada nije konkretizirao kada je saznao za otpad, a nije odgovorio ni zašto je smijenjen Andrija Mikulić”, navodi naš sugovornik nadalje dodajući da je Plenković time ostavio dojam da štiti stranačke interese i stavlja ih iznad onih građanskih. U Srbiji je SNS slično kozmetičkim ostavkama pokušao amortizirati nezadovoljstvo građana zbog tragedije u Novom Sadu. Bijeg od stvarne, prave političke odgovornosti doveo ga je do poraza na izborima. Afera u Novom Sadu iskorištena je tako kao pogonsko gorivo koje se nastavilo kroz dvogodišnji bunt koji je kulminirao kroz povijesnu izlaznost i poraz SNS-a na izborima. I to je razlog koji u HDZ-u izaziva zabrinutost tim više što otkako je buknula gospićka afera svjedoče padu rejtinga koji je u posljednjim anketama došao na kritičnih 25 posto.
Sreća u Plenkovićevoj nevolji i premišljanjima svakako je to što on za sada nema pritisak ulice barem ne onoliki koliki je imao Vučić. Ondašnji su prosvjednici iskoristili zatvorenost institucija i medijski mrak da bi svoja stajališta kanalizirali kroz masovne ulične prosvjede dok oporba u Hrvatskoj rasprave o aferi u Lici za sada drži na razini Sabora pokušavajući vršiti pritisak prema Europskom parlamentu. Istini za volju hrvatska studentska scena u odnosu na onu srpsku pati od kronične apolitičnosti i pasivnosti. Posljednji veliki i autentični prosvjedi studenata i blokade fakulteta u našoj su se zemlji dogodili davne 2009. kada su se mladi ljudi borili za besplatno školstvo.
Postojeće studentske udruge u Hrvatskoj mahom su fokusirane na studentski standard pa se rijetko profiliraju kao nositelji općih društvenih ili protukorupcijskih promjena dok su njihovi kolege u Srbiji dvije godine praktički živjeli na ulici gradeći logistiku za Studentsku listu s kojom su na koncu izašli na izbore. U Srbiji je studentski pokret iskorišten kao jedinstvena platforma na kojoj su se građani ujedinili neovisno o ideološkom predznaku s ciljem rušenje autokracije dok je s druge strane u Hrvatskoj oporba duboko ideološki fragmentirana. Čak i da se ujedine oko prosvjeda protiv HDZ-a teško da mogu ponuditi koherentnu alternativu i formirati jedinstven pokret koji bi privukao stotine tisuća pristaša. Masovni prosvjedi u Hrvatskoj možda mogu uzdrmati vlast utoliko što joj ruše rejting i stvoriti golemi politički pritisak. Međutim, u HDZ-u se tješe da bi za potpuni pad Plenkovića po uzoru na Vučića u Hrvatskoj moralo doći do potpunog sloma institucionalnog povjerenja i ekstremne radikalizacije vlasti, a do toga vjeruju neće doći jer Plenković još uvijek s time vješto balansira, a i samim time što preduvjeti ovog tipa u aktualnom hrvatskom političkom kontekstu naprosto ne postoje.
