Premijer Andrej Plenković proslavio je desetu godišnjicu na čelu Vlade najavljujući da će se natjecati i za četvrti mandat i pozivajući se na odličnu formu. Fizički Plenković možda i jest u odličnoj formi, no politički gledano, u jednoj je od najtežih situacija od početka svojega prvog premijerskog mandata. Kriza s gospićkim otpadom odrazila se na HDZ-ov rejting, koji je dosegnuo kritičnu razinu od 25 posto, pa su se strasti u stranci usijale. Iako nikomu u ovom trenutku, kada Plenković operativno još upravlja svim strukturama u zemlji, nije u interesu dovoditi javno u pitanje njegovu poziciju na čelu stranke i Vlade, pad rejtinga u pojedinim je HDZ-ovim krugovima otvorio pitanje njegova nasljednika. U tom se kontekstu već dugo spominje ministar obrane Ivan Anušić kao predvodnik unutarstranačke desnice. No ne treba zaboraviti da je Anušić na stranačkim izborima bio uz Plenkovića, čak i onda kada mu je HDZ-ova desnica intenzivno radila o glavi ujedinjujući se oko Mira Kovača.
U Kovačevu timu, uz Milijana Brkića i Ivana Penavu, na tim se stranačkim izborima ukazao i Davor Ivo Stier, nekadašnji Plenkovićev ministar vanjskih poslova i njegov prijatelj s briselskih hodnika. Taj je politički izlet u krivom smjeru Plenković kolegi Stieru oprostio. Štoviše, spasio mu je karijeru i gurnuo ga natrag u Bruxelles, na čemu bi mu Stier trebao biti zahvalan. Međutim, u politici na zahvalnost i prijateljstvo valja gledati s velikom rezervom. Iskusni Plenković to vrlo dobro zna pa je već godinama prema Stieru suzdržan. Oni koji Stierovo djelovanje prate u Bruxellesu, reći će kako je Plenkovićev oprez opravdan ne samo zbog Stierova nekadašnjeg nelojalnog djelovanja nego i zbog toga što bi se ovaj HDZ-ov europarlamentarni zastupnik na nekim idućim stranačkim bojišnicama opet mogao pojaviti u timu koji želi eliminirati Plenkovića ili, ako ništa drugo, u timu koji će njegov eventualni odlazak na europsku političku scenu iskoristiti za svoj proboj u unutarstranačkim strukturama. Prema tvrdnjama naših upućenih sugovornika, daleko od očiju javnosti na briselskim pozornicama već se neko vrijeme kali momčad koja samo čeka svoju priliku.
Osim Stiera, u njoj je navodno i nekadašnji Plenkovićev mladi lav Karlo Ressler.
Poznato je da je posinak HDZ-ova doajena Vladimira Šeksa Plenkovićevo povjerenje prokockao kada je na stranačkim izborima diskretno stao uz Stiera te da ga je Plenković na posljednjim europskim izborima stavio tek na četvrto mjesto HDZ-ove liste, što je ogroman pad za mladića koji je svojedobno predvodio HDZ-ovce u borbi za briselske fotelje. Taj pad na listi recipročan je padu Plenkovićeva povjerenja prema njemu. Plenkovićevo povjerenje izgubio je nedavno i Tomislav Sokol, koji je, stajući u obranu svoje supruge, zamalo ostao bez zastupničke fotelje u Europskom parlamentu. Da ga je svojim pjevom Sokol naljutio, jasno je i iz toga što ga je premijer javno prekorio, a inače nikada javno i direktno ne dijeli packe stranačkim kolegama nego ta pitanja rješava za HDZ-ovim stolom, za kojim obično pokazuje svoju političku dominaciju. SSR – tako se u HDZ-ovim europskim političkim kuloarima naziva pakt što ga formiraju Stier, Sokol i Ressler, koji predstavljaju europsku, odnosno briselsku strukturu HDZ-a, koja bi mogla igrati ključnu ulogu u redefiniranju stranke nakon Plenkovićeva odlaska.
Labilan krug
Redefiniranju stranke nakon Plenkovićeva odlaska rado bi se, doduše, pridružio i predsjednik Sabora Gordan Jandroković, čije ambicije nadilaze njegovu aktualnu funkciju. Jandroković se, prema nekim teorijama, pozicionirao kao logičan, stabilan centristički Plenkovićev nasljednik jer, među ostalim, zbog političkog iskustva i pozicija koje je obnašao ima kontrolu nad stranačkom infrastrukturom. Tu su, naravno, još i Ivan Anušić, koji svoju bazu ima u Slavoniji i među tradicionalnim dijelom HDZ-ovaca, te Oleg Butković, koji predstavlja pragmatično-operativnu struju u vladajućoj stranci.
Stier, Sokol i Ressler smatraju se pak predvodnicima umjereno konzervativne, obrazovane i europske struje političara unutar HDZ-a, u kojem nikomu nije promaknuo Sokolov posljednji istup i Stierovo smirivanje tenzija zahvaljujući kojem je ipak uspio zadržati poziciju u HDZ-u. Upućena HDZ-ovka kaže nam kako ova družina zapravo više predstavlja labilan krug istomišljenika u Bruxellesu nego neku organiziranu, operativnu struju koja drži kontrolu nad terenom za preuzimanje stranke, no priznaje da se u tom loncu nešto ipak kuha. Spomenuti trojac viđa se i komunicira svakog tjedna, dijelom i zbog posla u Europskom parlamentu.
Kad zasjeda Parlament, u Bruxellesu ili Strasbourgu, njih trojica redovito zajedno dolaze na sastanke nacionalne delegacije HDZ-a, dogovaraju se o glasanju, zajedno sudjeluju na konferencijama i panelima. Uz to, Ressler, Stier i Sokol imaju vrlo bliske svjetonazorske poglede i dobre odnose, govori naša upućena sugovornica, dodajući da se percipiraju kao skupina visokoobrazovanih konzervativaca s diplomatskom pozadinom. Osim briselske svakodnevice, Stiera, Resslera i Sokola povezuje niz profesionalnih, ideoloških i generacijskih elemenata. Stier je po struci politolog i novinar koji se školovao u Buenos Airesu, a Sokol i Ressler školovali su se na Pravnom fakultetu u Zagrebu, te su obojica na istom fakultetu radila kao asistenti: Sokol na Katedri za ustavno pravo, a Ressler na Katedri za kazneno procesno pravo. Poslije je Sokol doktorirao pravo u Belgiji te je postao docent.
Foto: Ranko Suvar / CROPIX
Ključni strateg
Sva trojica pripadaju desnijem, konzervativnom HDZ-ovu krilu bliskom crkvenim krugovima, ali će upućeni reći kako ova trojka ne pripada onom dijelu desnog krila koje se definira kroz populizam, nego kroz intelektualno-kršćansku demokraciju. Snažna im je dodirna točka i aktivno djelovanje u Paneuropskoj uniji, organizaciji koja promovira europsko jedinstvo na kršćanskim temeljima. Stier je godinama bio istaknuti član predsjedništva te organizacije u Hrvatskoj, a Ressler i Sokol redovito sudjeluju i drže govore na njihovim međunarodnim konferencijama.
Nije tajna da je Resslera u politiku uveo Šeks, jedan od tvoraca hrvatskog Ustava i ključni HDZ-ov strateg. Zahvaljujući njegovu utjecaju, Ressler je kao mladi HDZ-ovac dospio na poziciju asistenta i savjetnika Andreja Plenkovića dok je on gradio karijeru u Bruxellesu. Sa Stierom je situacija nešto drugačija. Njega je u hrvatsku diplomaciju uveo bivši premijer Ivo Sanader. Zatim je bio ključni suradnik bivše premijerke Jadranke Kosor te je slovio kao njezina desna ruka, dok je Sokola kao politički potencijal otkrio Plenković pa se jedno vrijeme spekuliralo da bi baš on mogao biti ministar znanosti u njegovoj vladi, što se nikada nije dogodilo.
Za razliku od Sokola, koji nikad nije dobio ozbiljniju priliku u politici, Ressler i Stier dijele ulogu ideologa modernog HDZ-a. Kada je Plenković preuzeo HDZ, upravo je Ressleru povjerio izradu HDZ-ova novog statuta, dok je Stier autor stranačkog programa u kojem se inzistira na konceptu kršćanske demokracije. Nijednog od njih trojice nitko ne doživljava kao terenske radnike koji bi sudjelovali na HDZ-ovim dernecima i odande donosili glasove, no kada se analiziraju biračke baze u Hrvatskoj, Stier je uvjerljivo politički najteža kategorija pa bi on u ovom savezu vrlo vjerojatno i bio kandidat za predsjednika stranke, dok bi Sokol i Ressler bili pretendenti na pozicije zamjenika predsjednika i potpredsjednika.
Moralni autoritet
Na izborima za Europski parlament 2024. Stier je osvojio 25.334 preferencijska glasa. Prije toga je na parlamentarnim izborima u Hrvatskoj sa šestog mjesta na listi ušao u Sabor osvojivši više od 10 posto glasova kompletne liste. Oni koji Stiera poznaju reći će kako je cijenjen u tradicionalističkim, katoličkim krugovima, dok ga unutar HDZ-a respektiraju zbog toga što je ostao dosljedan u svojim stajalištima, za što kao primjer ističu glasanje protiv Istanbulske konvencije. Premda nije uvijek puhao u Plenkovićev rog, nego je i u važnim glasanjima iskazivao svoje stajalište, Stier je zadržao diplomatsko-gospodski stil, čime je u HDZ-u stvorio bazu koja bi mu dala povjerenje i u slučaju otvorenog sukoba s vrhom stranke.
Resslera, s druge strane, doživljavaju kao vrsnog tehnokrata, bez vlastite, autonomne glasačke baze. Njegovo biračko tijelo čine disciplinirani HDZ-ovci koji zaokružuju listu vodeći se napucima vrha stranke. Njegova snaga počiva prije svega u obiteljskom nasljeđu, odnosno u Šeksu, i odličnim pozicijama unutar organizacije. On je, kako kažu u HDZ-u, izbor stranačkog kabineta, a ne terena. Zanimljivo je kako u odnosu na Resslera Sokol u zagrebačkom HDZ-u ipak ima određenu bazu pristaša, vezanu uz zdravstveni i visokoobrazovni sustav te crkvene krugove.
U usporedbi s Plenkovićem, koji deset godina suvereno i pragmatično upravlja Vladom i HDZ-om s pozicije europskog centra, Stier HDZ-u može ponuditi čvršći ideološki identitet. Za desno HDZ-ovo krilo Plenković je strano tijelo i političar bez ideologije, dok Stier ima jasan, autentičan konzervativno-demokršćanski profil, zbog kojeg uživa poštovanje Crkve i desnog krila stranke te onih članova koji još nisu zaboravili da je napustio ministarsku fotelju zbog neslaganja o koaliciji s HNS-om. Taj mu potez, kako se može čuti unutar HDZ-a, daje moralni autoritet kakav Plenković nema. Ipak, Stier je, kada se sve zbroji i oduzme, diplomat i intelektualac kojemu nedostaje Plenkovićeva agresivnost u izravnim političkim obračunima. On nikada nije dominirao u saborskim raspravama niti je ikada pokazao spremnost na oštru, svakodnevnu političku “makljažu” s predstavnicima oporbe.
Najvažniji adut
Bude li se u HDZ-u išta pitao Šeks, Plenkovićev nasljednik mogao bi biti Ressler, kao predvodnik nove generacije političara, ali i kao političar za kojim se ne vuku repovi, afere ni politički sukobi. Kako Šeks misli upakirati svojeg posinka koji se na terenu doživljava kao štreber iz kabineta bez vlastite političke težine i liderskog garda za vođenje stranke od 200.000 članova, zna samo on. Iako se na prvu čini da ni Stier ni Sokol ni Ressler nemaju šanse jer su politički neutralizirani u Bruxellesu i oslabljeni unutarstranačkim packama, oni bi ipak, dugoročno gledano, mogli postati opasni za Plenkovića jer predstavljaju njegovu alternativu s briselskim certifikatom, koji je Plenkoviću najjači štit na domaćoj političkoj sceni.
Plenković već godinama vlada strankom i zemljom na temelju narativa “ako maknete mene, HDZ se vraća desnom radikalizmu, a Hrvatska ostaje bez ugleda u Bruxellesu”. Trojac SSR taj narativ ruši jer sva trojica imaju izvrsne veze u Europskoj pučkoj stranci i europskim institucijama. Ako nezadovoljnici odluče zamijeniti Plenkovića, u Stieru će imati zamjenu koja neće uplašiti Bruxelles, što Plenkoviću iz ruku izbija najvažniji adut. U kontekstu ove priče i mogućih kombinacija valja opet spomenuti Anušića, koji drži čvrstu bazu na terenu i desno krilo HDZ-a. Anušićev je domet među urbanim, umjerenim i proeuropskim biračima limitiran, ali spajanje njegova desnog krila s briselskim konzervativcima stvara savršenu unutarstranačku koaliciju u kojoj bi Stier donio intelektualnu dubinu i međunarodni legitimitet te prihvatljivost umjerenom biračkom tijelu, dok bi Anušić osigurao glasove na terenu.
Ta opcija, kažu nam upućeni, nije nemoguća, no Stier, koji je jednu političku utakmicu protiv Plenkovića izgubio, neće se zaletjeti. On, kažu upućeni, čeka trenutak kada će Plenković biti najslabiji. Nastavi li se pad HDZ-ova rejtinga ili ako dođe do novih korupcijskih afera koje bi poljuljale Plenkovićevu poziciju, briselski krug aktivirat će se kao spremna, čista alternativa koja nije umrljana blatom dnevne politike i aferama niza Plenkovićevih ministara.
