Glumac, voditelj, pjevač i influencer – Miro Čabraja ove godine doživio je svoj profesionalni uspjeh. Nakon godina i godina rada, njegova predstava ”Vojni rok” zaintrigirala je publiku te je do danas pogledana više od 20 tisuća puta. Kako sam Miro kaže, nije očekivao tako dobar odjek, ali tema je uvijek aktualna, pa uz dozu humora, našla je put do srca gledatelja. S Mirom smo razgovarali o tome kako je nastala predstava, o njegovoj glumačkoj karijeri te o planovima za budućnost. Predstavu možete pogledati sutra u Kantunu kulture u Trogiru.
-Miro, što vas je inspiriralo da osmislite predstavu „Vojni rok” i kako ste došli na ideju za njezinu realizaciju?
”Ideja za predstavu „Vojni rok” nastala je u trenutku kada sam prvi put na vijestima čuo o ponovnom uvođenju obveznog vojnog roka. Nije mi trebalo dugo da dobijem ideju za predstavu, a od samog početka znao sam da želim napraviti komediju. Posebno mi je bila zanimljiva pomisao kako bi se današnja generacija, generacija društvenih mreža, snašla kada bismo je odjednom „bacili” u jedan potpuno drugačiji svijet, svijet vojne discipline, pravila i autoriteta. Želja mi je bila kroz humor povezati dvije generacije – onu koja je vojni rok prošla i onu koja o njemu zna uglavnom iz priča, a za koju zapravo ne znamo kako bi se u takvim okolnostima snašla. Upravo kroz tu generacijsku razliku nastaju brojne komične situacije, a predstava otkriva sve one zanimljive detalje, pikanterije i izazove koje jedan vojni rok može donijeti. Vjerujem da se zato u ovoj priči mogu prepoznati i starije i mlađe generacije, svatko na svoj način”.
-Kako biste opisali svoju ulogu u predstavi i koliko vam je bilo zahtjevno pripremiti se za nju?
”U predstavi tumačim lik influencera Krešimira Krstića, koji je zapravo vrlo blizak današnjoj generaciji mladih. Njegov se život odvija na društvenim mrežama i oko njih se vrti gotovo cijeli njegov svijet. Krešimir je poprilično osebujan, prpošan i temperamentan karakter koji svojim ponašanjem, reakcijama i snalaženjem u potpuno nepoznatom svijetu vojne discipline uspijeva nasmijati publiku. Što se tiče same pripreme, najveći izazov bio mi je pronaći sve ono što ja nisam i upravo to pretočiti u lik Krešimira. Zanimljivo je da publika na kraju predstave, kada im se obratim i zahvalim na dolasku svojim prirodnim glasom, često ostane potpuno iznenađena. Mnogi tek tada shvate koliko je moj stvarni glas drugačiji od Krešimirova. Rekao bih da je upravo to jedan od zahtjevnijih dijelova ove uloge – punih 90 minuta održavati taj specifičan falset, uz svu energiju i prpošnost koju Krešimir nosi sa sobom. Osim toga, predstava je fizički poprilično zahtjevna i dinamična, tako da se često šalim da i sam prolazim jedan mali vojni rok svaki put kada stanem na pozornicu. I vjerujte mi, nakon svake izvedbe imam osjećaj kao da sam odradio ozbiljan vojni trening”.
-Predstava „Vojni rok” na humorističan način prikazuje susret mladih odraslih uz društvene mreže i vojne discipline. Što ste željeli poručiti publici?
”Moja ideja bila je prikazati situaciju koja je itekako moguća u današnje vrijeme. Ako se ne varam, već smo imali nekoliko susreta s ljudima u publici koji su i sami influenceri, a dobili su poziv za vojni rok. Dakle, ono čemu se publika smije tijekom predstave vrlo lako može postati nečija stvarnost. Mislim da se te dvije generacije o kojima govorimo u predstavi itekako razlikuju i da se upravo na tom sudaru generacija temelji velik dio naše komedije. No, isto tako, mislim da se taj sudar svakodnevno događa i u stvarnom životu. Različiti pogledi na svijet, navike, vrijednosti i način života nešto su s čime se svi susrećemo. S druge strane, predstava nosi i jednu lijepu poruku koju ne bih želio previše otkrivati. Naš Krešimir, o kojem svi imaju određene predrasude, na kraju prolazi vlastiti put odrastanja i sazrijevanja. Unatoč svemu što na početku predstavlja, uz puno truda, rada i suočavanja s vlastitim slabostima uspijeva završiti vojni rok i postati vojnik. Mislim da je upravo to jedna od najvažnijih poruka predstave da ljude ne bismo trebali unaprijed osuđivati na temelju njihova izgleda, ponašanja ili načina života. Svatko od nas može iznenaditi, promijeniti se i pokazati da je sposoban za puno više nego što drugi od njega očekuju. A ako tu poruku uspijemo prenijeti kroz sat i pol iskrenog smijeha, mislim da smo napravili odličan posao”.
-Koliko se vaš privatni karakter razlikuje od lika koji glumite u predstavi?
”Prilikom izgradnje lika mislim da većina nas glumaca nastoji stvoriti karakter koji nije pretjerano blizak nama samima, bilo da je riječ o fizičkim promjenama ili karakternim osobinama. Upravo je u tome i čar glumačkog posla… istraživati nešto drugačije od sebe i dati život osobi koja možda nema previše dodirnih točaka s nama privatno. Ono što Krešimir Krstić i ja definitivno imamo zajedničko jest svijet društvenih mreža. I sam sam vrlo aktivan na njima pa utoliko razumijem njegov način razmišljanja i svijet u kojem živi. Rekao bih da ljudi koji me privatno ne poznaju vide ogromnu razliku između mene i Krešimira, dok oni koji me poznaju ipak mogu prepoznati neke moje osobine, osobito u spontanim reakcijama i interakcijama s drugim likovima. Upravo su te interakcije, u kojima Krešimirova nepredvidivost dolazi do punog izražaja, možda i jedan od najzanimljivijih dijelova predstave publici”.
-Predstava uključuje interakciju s publikom. Koliko reakcije gledatelja utječu na tijek predstave i jeste li doživjeli neke posebno smiješne ili neočekivane situacije?
”Gotovo sve moje predstave za odrasle interaktivnog su karaktera i to je jedan stil koji već godinama njegujem i u kojem uistinu uživam. U predstavama imamo određene dijelove koji su uvijek rezervirani za interakciju s publikom, a upravo su ti trenuci posebno zanimljivi jer nikada ne znamo što nas očekuje. Ono što sa sigurnošću mogu reći, a što sam dokazao kroz sve dosadašnje izvedbe „Vojnog roka”, jest da imam neku neobjašnjivu moć da se baš svatko koga pozovem na pozornicu na kraju i odazove! Često me pitaju kako mi to polazi za rukom, a ja zapravo nemam odgovor. Osim možda da naš Krešica u tim trenucima ima neku posebnu energiju i šarm kojem jednostavno nitko ne može odoljeti. Što se tiče smiješnih i neočekivanih situacija, njih je zaista bilo bezbroj! One najzabavnije trenutke često podijelim i na svojim društvenim mrežama. Znalo nam se dogoditi da iz publike sasvim slučajno odaberemo prave vojnike, što bi dovelo do posebno urnebesnih situacija jer se tada stvarnost i naša kazališna priča potpuno isprepletu. Teško mi je izdvojiti samo jednu anegdotu jer je svaka izvedba priča za sebe. Često nakon predstave međusobno komentiramo koja nam je bila najbolja, a vjerujte mi, jako je teško odlučiti. Upravo je to ljepota interaktivnog kazališta, koliko god puta igrali istu predstavu, publika svaki put donese nešto novo, nepredvidivo i neponovljivo”.
-Mislite li da bi današnji mladi bili spremni na obvezni vojni rok i što bi im, prema vašem mišljenju, bilo najteže?
”Mislim da tu nema previše prostora za pitanje jesu li mladi spremni ili nisu. U trenutku kada vojni rok postane obveza, jednostavno se moraš prilagoditi. Vjerujem da svaka generacija nosi svoje specifičnosti, ali isto tako vjerujem da bi se današnji mladi uspješno prilagodili toj obvezi i odradili je kako treba. Na kraju krajeva, ne mislim ni da su generacije naših roditelja bile pretjerano spremne za vojni rok. Jednostavno, u jednom trenutku dođe poziv, moraš se odazvati i tada postaješ spreman, htio to ili ne. Nema tu previše filozofiranja. Ako bih morao izdvojiti što bi današnjim mladima najteže palo, rekao bih da je to definitivno odricanje od mobitela i društvenih mreža. A budimo realni, mislim da bi i meni samome to bio popriličan izazov! Toliko smo se naviknuli na stalnu dostupnost i povezanost da bi nam upravo taj dio mogao predstavljati najveći problem. No, vjerujem da bi se i na to vrlo brzo naviknuli. Uostalom, čovjek se iznenađujuće brzo prilagodi kada shvati da nema drugog izbora”.
-Što biste željeli da publika ponese sa sobom nakon gledanja predstave „Vojni rok” , samo dobru zabavu i smijeh ili i neku ozbiljniju poruku?
”Meni je kao autoru i glumcu predstave prije svega važno da ljudi koji dođu u kazalište tih 90 minuta zaborave na svakodnevne brige, opuste se, dobro nasmiju i odu kući puni pozitivnih dojmova. A sudeći prema reakcijama koje svakodnevno dobivam, kako na društvenim mrežama, tako i uživo nakon svake izvedbe, mislim da u tome itekako uspijevamo. Upravo su mi te reakcije publike najveća nagrada i nešto što me posebno čini sretnim. No, „Vojni rok” nije samo komedija koja želi nasmijati publiku. Predstava nosi i jednu ozbiljniju poruku, a posebno mi je drago što je publika prepoznaje. Postoji jedan trenutak u predstavi kada se, nakon gotovo 90 minuta neprestanog smijeha, dogodi potpuno drugačija reakcija. U tom trenutku nama glumcima na pozornici postane jasno da smo napravili dobar posao, da smo uspjeli dotaknuti publiku i da je poruka koju smo željeli prenijeti zaista shvaćena”, zaključuje Čabraja te nadodaje:
”O kakvoj je točno poruci riječ, ipak bih ostavio publici da sama otkrije. Ne želim im pokvariti taj trenutak. Mogu samo reći da bih volio da iz kazališta odu ne samo nasmijani nego i s nekom lijepom mišlju koja će im ostati nakon predstave. A prije svega, pozivam ih da dođu, opuste se i dobro zabave na našem „Vojnom roku”!
Moja reakcija na članak je…
