Saborska zastupnica i predsjednica stranke DOSIP Dalija Orešković u opsežnom je razgovoru za Dnevno analizirala aktualna politička previranja u zemlji, potencijalne koalicije na ljevici i desnici, ali se i osvrnula na ekološko-zdravstvenu krizu u Lici te upravljanje glavnim gradom.
Na pitanje u kojem formatu DOSIP planira izlazak na izbore, ciljaju li na samostalan nastup ili na novu koaliciju te vode li se već konkretni razgovori o partnerstvima, Orešković objašnjava kako su ključni problemi Hrvatske znatno dublji od samih izbornih kalkulacija.
“Ekocid u Lici, kao i aktualna kriza na Ustavnom sudu, te niz drugih primjera potvrđuju sve ono na što stranka DOSIP upozorava godinama, a to je da su slabe institucije najveći problem hrvatske države. Način izlaska na sljedeće parlamentarne izbore, osim o otvorenosti i volji drugih stranaka na suradnju, ovisi i o tome hoće li izborna i teritorijalna reforma biti jedno od glavnih izbornih obećanja. O tome se za sada ne vode nikakvi konkretni pregovori s vodećim strankama na lijevom političkom spektru. Stranka DOSIP prema posljednjem objavljenom istraživanju ima rejting od 2.2%, što mi tumačimo kao znak da nas birači građanskog liberalnog centra prepoznaju kao svoj glas u političkom prostoru. Do konkretnih pregovora sa srodnim političkim strankama, gradit ćemo našu prisutnost na terenu i okupljati ljude s integritetom koji mogu dati svoj doprinos političkim promjenama na koje Hrvatska već predugo čeka”, naglašava Orešković.
PFAS spojevi i ekološka drama u Lici
Upitana kako komentira činjenicu da je do sada svaka analiza vode u Gospiću pokazala da je voda ispravna za piće, predsjednica DOSIP-a iznosi oštru kritiku na račun vladajućih.
“Logično je. PFAS spojevi pronađeni su u podzemnim vodama i bunarima, a ne u cijevima gradskog vodovoda. Pozivanje vladajućih na rezultate testiranja gradske vode u Gospiću, vrhunac je njihovog bezobrazluka. Voda teče dalje. Kroz podzemne vode u krškom tlu, voda, a s njom i toksične čestice, putuju znatno brže nego kroz druge vrste tla. Taj ilegalni, otrovni otpad ima svoj negativan utjecaj na okoliš, i na zdravlje ljudi s tog područja, pa dalje putem kojim te vode protječu. Netko je pojeo kupus, poput onog u kojem su po nalazu Uskoka pronađeni toksini. Netko je pojeo šniclu, od krave koja se najela maslačka punog antimona. HDZ se pravi blesav, ali Ličani i Gospićani nisu blesavi onoliko koliko ih HDZ podcjenjuje i obezvrjeđuje. Ljudi pobolijevaju. Ima karcinoma. Naravno da ne postoje za sada empirijski dokazi da je uzrok tome upravo taj ilegalni otpad prepun PFAS spojeva i teških metala. Ali to ne znači da ljudi koji žive na tom području već nisu poslužili kao biofilteri za upijanje i razgradnju onoga što se na Silosu i na Rakitovcu nije smjelo odložiti”, upozorava Orešković.
Na opasku kako je objavljeno priopćenje HZJZ-a u kojem su naveli da su analizirali vodu iz zdenaca gdje je dubina išla do 350 metara te da je po njihovim navodima zdrava, zastupnica poručuje: “Ta me vijest veseli. No ponavljam, ne znači da onečišćenja nema. Znači samo da nije detektirano na tom mjernom mjestu.”
Kategoričko ‘ne’ desnoj koaliciji za rušenje Plenkovića
Na pitanje bi li pristala na koaliciju kojoj bi jedini cilj bio smjena aktualne Vlade na čelu s Plenkovićem, što bi podrazumijevalo i suradnju s Mostom, DOMiNO-m, Hrvatskim suverenistima, možda i nekim od HSP-ova, a u konačnici i s DP-om bez kojega nema oporbene većine, Orešković jasno odgovara:
“Ne. DP smatram proustaškom strankom, a time i strankom čije je djelovanje izvan ustavnog okvira RH. Ništa bolji nisu ni ovi otpaci, poput Domina. Mostu HDZ baš i ne smrdi, smeta im eventualno Plenković, no ne i HDZ sam po sebi. Stranka DOSIP gradi drugačiju viziju Hrvatske i u sadašnjosti i u budućnosti. Hrvatsku želimo vidjeti kao tolerantnu, otvorenu, razvijenu zemlju, u kojoj se poštuju i štite temeljna ljudska prava i slobode. Stranke koje ste nabrojali vidim kao retrogradne, od njihovog povijesnog revizionizma pa do odnosa prema položaju žena i njezinom pravu na izbor u pitanju pobačaja.”
Na izravno potpitanje znači li to da joj je prihvatljiviji HDZ s Plenkovićem nego koalicija s navedenim strankama, dodaje: “Kome? Što se HDZ-a tiče, moj stav je da ta stranka treba nestati s političke scene, a ne samo izgubiti izbore.”
‘HDZ se mora pobijediti voljom građana, a ne mini verzijama HDZ-a’
Upitana bi li radije željela ostanak ove vlasti nego koalirala s navedenim strankama za potencijalno rušenje Plenkovićeve Vlade, zastupnica obrazlaže širi politički kontekst.
“Ova vlast nema budućnost, u to sam sigurna. Mostu je možda interesantno rušenje Plenkovića. Navodno i razne struje unutar HDZ-a traže način da se Plenkovića riješe. Za razliku od nekih drugih aktera na političkoj sceni od kojih ćete čuti popustljiviji stav, za DOSIP problem nije samo Plenković, već čitav HDZ, kao struktura, kao sustav. Ono što je kvarno i koruptivno, ne može se popraviti s desnim strankama čija vodstva potječu iz HDZ-a, kao što je to slučaj s DP-ovcima. Svaka veća reforma, traži viziju i kapacitete kojih u tim strankama jednostavno nema, niti ih može biti. HDZ se mora pobijediti i maknuti s vlasti voljom građana koji će dati podršku ideji pristojno uređene građanske države, a ne strankama koje su mini verzija HDZ-a. Ovog trena, prerano je ulaziti u takve kalkulacije, ali, ako bi nakon izbora SDP krenuo putem stvaranja saveza s Mostom, bila bi mu to povijesna, a možda i presudna greška”, objašnjava Orešković.
Na pitanje koga u osobi priželjkuje kao predvodnika i potencijalnog premijera lijevoga bloka, ističe potrebu za pravim političkim liderom. “Lider, ili jesi ili nisi. Lijevom bloku treba netko tko svojom vizijom i političkom strašću može motivirati birače da stanu uz zajedničku ideju. Tema sljedećih parlamentarnih izbora nije ni inflacija, ni priuštivo stanovanje, ni liste čekanja u zdravstvu, ni neisplaćeni inkluzivni dodaci, iako su sve to teme koje kao nož pod vratom tište naše građane. Tema je izgubljena država. Tema su srušene institucije. Tema je ponovna uspostava onih stupova zbog kojih uopće postoji država, a koji u Hrvatskoj već odavno ne služe svrsi. Mirovinski sustav, obrazovanje, socijalna sigurnost, pravosuđe. Taj koji će reći, vratit ćemo Hrvatsku na put izgubljene ustavnosti i vladavine prava, taj je po meni vođa oporbe.”
Tko je Batman kojeg priželjkuje na čelu oporbe?
Kada se zatražilo konkretno ime lidera, Orešković odgovara uz dozu satire: “Bruce Wayne. Ako baš moram odati identitet. Na dodatno pitanje tko je zapravo Batman kojeg želi na čelu lijevoga bloka, pojašnjava metaforu: “Batman je jedini superjunak koji nema nikakve nadnaravne moći. Za razliku od drugih, on je samo čovjek, koji svoje resurse koristi za dobrobit zajednice. Bori se protiv korupcije, a Hrvatska se doista pretvorila u Gotham City.”
Zamoljena za komentar sve češćeg istupanja u javnosti i medijskih napisa kako će Igor Štimac biti svojevrsni ujedinitelj desnice, kao i o njegovim kompetencijama te hoće li ta koalicija ostaviti HDZ na životu ili graditi treću priču, Orešković se osvrnula na trenutni sastav vlasti.
“Što su uopće kompetencije za biti političarem? S kim da ga usporedim, s Josipom Dabrom? Kakve su bile njegove kompetencije za ministra poljoprivrede i potpredsjednika Vlade, pa je svejedno to bio. Još uvijek je saborski zastupnik, a ja to smatram tragedijom. Nažalost, Sabor, a bome i Vlada HDZ-a i DP-a, puna je likova koji su kud i kamo gori od Igora Štimca. Prema tome, što se mene tiče, neka Igor Štimac pokuša i proba. Sasvim sigurno, taj s pristojnim centrističkim, a kamoli s lijevim strankama koalirati neće. Sve kada bi i uspio doći do nekih mandata, nema on kuda nego u zagrljaj s HDZ-om. Isto je to jato.”
‘Zagreb pruža otpor HDZ-ovim nasrtajima’
Osvrćući se na stanje u glavnom gradu, infrastrukturne poteškoće s kojima se susreće gradonačelnik i pitanje je li zadovoljna radom Tomislava Tomaševića ili priželjkuje da mu je ovo zadnji mandat, zastupnica daje podršku aktualnoj gradskoj vlasti.
“Iako nismo ista politička opcija, Tomislav Tomašević još uvijek ima moju podršku kao gradonačelnik Zagreba. Zagreb se obnavlja od Bandićeve koruptivne ostavštine, u Zagreb se ulaže, Zagreb pruža otpor HDZ-ovim nasrtajima. Stilom je manje sklon konfrontacijama, puno zatvoreniji i suzdržaniji u komunikaciji nego što bih bila ja da sam na njegovom mjestu. Unatoč greškama u upravljanju, a ima ih, vjerujem da su mu namjere ispravne i da vlast stranke Možemo nije koruptivna. Slučaj Hipodrom nije dio njihovih stranačkih struktura. Sa stečenim iskustvom u upravljanju, Tomašević će ubuduće biti koristan i u izvršnoj vlasti na nacionalnoj razini, a je li mu ovo zadnji mandat u Zagrebu, ponajviše je na njemu. Za sada nikakvog protukandidata ili konkurencije nema ni na vidiku, pa mu preostaje samo da dovrši i ispuni sve što je obećao.”
Na pitanje misli li da bi neki novi Hercegovac možda imao manje grešaka u upravljanju Zagrebom, Orešković odbacuje nametnute etikete: “Suprotno propagandi i lažima koje o meni stvara desnica, nemam ništa protiv Hercegovaca. Imam ih i u mojoj familiji, tetke su mi bile udane za Hercegovce, to su sasvim neki drugi ljudi od one percepcije koju je utjelovio Bandić i njegovi lopovi. Oni kršni, radišni, pošteni Hercegovci, za jednog takvog mogu se i ja udati ako mi se potrefi. Meta mojih kritika bili su oni drugi, oni koji su došli u Zagreb s nečasnim namjerama, pa putem veza, nepotizma i korupcije okupirali proračun i cijedili ga za svoje interese. Volim pjesmu Ponosna moja je zemlja Hercegovina, ali Hercegovina, njezina tradicija i stil življenja, nije i ne treba biti identitet Zagreba. Što se mene tiče, u Zagreb su dobrodošli svi koji se u njega mogu uklopiti, bez da siluju nas domaće da se Zagreb podesi po njihovoj mjeri.”
Izbor između Slobodana Praljka i Nasera Orića
U samoj završnici razgovora, Dalija Orešković je kroz brzinski format odabira otkrila svoje osobne stavove te političke i estradne simpatije. Između Thompsona i Miroslava Škore prednost je dala Škori, uz opasku: “Kao glazbenik, Škoro, Zadnja želja, može se čuti u mom autu ako naletim na radiju.” Uspoređujući pak Štimca i Škoru, kratko je poručila kako je “Škoro školovaniji.” Kada je riječ o povijesnim figurama, Franji Tuđmanu i Josipu Brozu Titu, naglasila je: “I Tuđman i Tito, obojica su partizani i antifašisti i imaju svoje mjesto u našoj državnoj povijesti, obojicu možemo zbog nekih stvari i kritizirati.”
Komentirajući predstavnike manjina u Saboru, Milorada Pupovca i Armina Hodžića, bila je iznimno kritična: “Pupovac je podržavao Plenkovića u vremenu stvaranja dvostrukih konotacija, i nije glasao za opoziv povodom ekocida u Lici, uz obrazloženje da je bio dekoncentriran. Hodžiću je važnija fotelja i vlastita korist od digniteta naroda kojeg u Saboru predstavlja.” Između najmoćnijih ljudi HDZ-a, Andreja Plenkovića i Gordana Jandrokovića, ne vidi razliku: “Plenković i Jandroković su jedno drugom kao jaje jajetu slični. Za vlast su spremni pred svakom silom ‘gaće skinuti’.” S druge strane, u usporedbi Ivice Račana i Zorana Milanovića ističe da je “Račanova dionica i uloga u omogućavanju prvih višestranačkih izbora nepravedno zapostavljena u povijesnom i političkom sjećanju našeg naroda.”
Kada su u pitanju glazba i gluma, prednost daje zagrebačkom zvuku i domaćim glumcima: “Prljavo kazalište, pa zaboga, ja sam iz Dubrave”, kazala je pri izboru između Prljavaca i Bijelog dugmeta, dok se u dvoboju Gorana Bogdana i Tarika Filipovića odlučila za Bogdana. Na pitanje bira li Aleksandra Vučića ili studente, poručuje: “Studenti. Uvijek kontra sile i režima, a dalje kako bude…”
U navijačkom segmentu prednost je dala splitskim bijelima pred zagrebačkim modrima: “Torcida, ali ona bila, antifašistička, a ne ovi crnokošuljaši i ustaše. Ne znam postoji li još ta verzija Torcide. Svaka čast BBB, ali Dalmatinci znaju napraviti štimung i atmosferu za pamćenje.” Osvrnula se i na ratna zbivanja u susjednoj BiH, zapitavši se u vezi s HVO-om i Armijom RBiH: “Nisu li se HVO i Armija RBiH trebale boriti na istoj strani, protiv istog neprijatelja?”, dok je kod izbora između Slobodana Praljka i Nasera Orića zaključila: “Sudbine i jednog i drugog trebale bi nam poslužiti kao lekcija, kao trajna opomena na strahote rata. Sve ostalo zapisano je u pravomoćnim presudama.”
