Hrvatska javnost oprašta se od legendarnog glazbenog titana Mate Miše Kovača koji je preminuo u 85. godini života. Dok se s tugom rekapitulira karijera glazbenika koji je prodao preko 20 milijuna ploča kada se govori o Miši teško se odmaknuti od njegova društveno-političkog angažmana.
Početak Domovinskog rata za Mišu je donio jedan od najtežih udaraca u životu- pogiblju 16-godišnjeg sina Edija 1992. pod nerazriješenim okolnostima. Ta je obiteljska tragedija iz temelja promijenila pjevača koji 90-tih nije podržavao HDZ-ovu politiku. Pod pritiskom goleme tuge, i u potrazi za odgovorima i pravdom priklonio se HSP-u. U tu se stranku učlanio i dao joj javnu podršku, a u to doba u javnosti se pojavio odjeven u HOS-ovu crnu odoru.
Nikada nije vidio Tita
Nakon tog burnog perioda uslijedio je novi početak pa je čovjek koji je žestoko kritizirao Franju Tuđmana postao zaštitno lice predizborne HDZ-ove kampanje. Godinama je pjevao na njihovim skupovima i privlačio stotine tisuća birača. Ta je naklonjenost stranci rezultirala pravosudnim epilogom pa se Mišo pojavio kao svjedok na suđenju bivšem premijeru Ivi Sanaderu u famoznoj aferi Fimi media.
Tužiteljstvo je kazivalo da je pjevač za nastupe u kampanji 2007. primao novac iz HDZ-ovog crnog fonda, ali je Mišo na sudu u svojem osebujnom stilu te teze opovrgnuo objašnjavajući da je pjevao isključivo iz ideala i ljubavi prema stranci. U političkim vodama Mišo doista jest plivao noseći se čistom emocijom. Emotivan kakav jest svojedobno je gostujući u Nedjeljom u 2 prepričavao kako je prkosio sustavu bivše države.
„Ja sam 1974. vozio Citroën SM Maserattia, samo radi komunista, ne radi sebe. Jer ga je vozio Mitterrand, Brigitte Bardot i Mišo Kovač u istočnoj Europi. Tako da znaš”, rekao je Mišo voditelju Aleksandru Stanoviću naglasivši da nikad nije pjevao Titu, niti ga je ikada vidio. Koliko je čvrst bio u tom pogledu toliko je posljednjih godina podržavao premijera Andreja Plenkovića. Mišo je do kraja života ostao dosljedan i pri stavu da nakon Domovinskog rata nikad neće nastupati u Srbiji. Unatoč brojnim i iznimno visokim novčanim ponudama koje su mu stizale s one strane granice, Mišo je kategorički obijao koncerte u Srbiji.
Domoljubne pjesme
”Tko ide u Srbiju, neka ide, ali ja nemam duše da bih u Srbiji zapjevao. Hrvati kao da imaju amneziju”, govorio je Mišo koji je još 1996. javno govorio o složenosti situacije nakon rata naglašavajući kako je ‘lako opraštati tuđu djecu’ aludirajući na patnju roditelja koji su izgubili sinove i kćeri.
Iako osobno nije želio nastupati u Srbiji isticao je da u toj zemlji ima prijatelje i nije javno zamjerao drugim hrvatskim glazbenicima kada su odlučili održati koncerte u Beogradu navodeći da im to osobno ne zamjera. Kroz svoju je pjesmu Mišo spajao nespojive političke tabore pa se za njega primarno može reći kako je Mišo glazbenik koji iznad svega pripada hrvatskom narodu kojemu je ostavio i brojne domoljubne pjesme.
Neke među njima poput primjerice Poljubi zemlju uživaju status pravih domoljubnih himni. Kultna Mišina domoljubna pjesma svakako je i Noćas ćemo zemlji ko materi reći kao i legendarni hit Dalmacija u mom oku, ali i manje izvođena Molitva za domovinu snimljena 1989. godine za koju su zaslužni autori Đelo Jusić i Željko Pavičić.
