Noć kada je Mišo Kovač rasplakao Poljud: Pred 40 tisuća ljudi pjevao je za sina Edija, a njegove riječi nakon koncerta slamaju srce

Bio je 25. rujna 1993. godine. Na splitskom Poljudu okupilo se oko 40 tisuća ljudi kako bi prisustvovali jednom od najpoznatijih koncerata u karijeri Mate Miše Kovača. Spektakl nazvan „Noć svijeća” bio je posvećen njegovu preminulom sinu Ediju i poginulim hrvatskim braniteljima. Mišo je nastupio samo godinu i pol nakon tragedije koja mu je zauvijek promijenila život, a njegove izjave neposredno nakon koncerta otkrile su koliko je teško podnosio sinovu smrt.

Toga rujanskog dana Poljud nije bio samo nogometni stadion. Pretvorio se u golemu koncertnu pozornicu na kojoj su deseci tisuća ljudi gotovo tri sata pjevali s jednim od najvećih hrvatskih glazbenika.

Mišo Kovač iza sebe je već imao trideset godina karijere, milijune prodanih ploča i bezbroj nastupa. Ipak, koncert održan 25. rujna 1993. godine bio je drukčiji od svih prethodnih.

Godinu ranije izgubio je sina Edija, koji je imao samo 16 godina. Njegova smrt duboko je obilježila pjevača, a upravo je sinu i poginulim hrvatskim braniteljima odlučio posvetiti veliku poljudsku večer.

“U trideset godina karijere mislim da nisam imao takav koncert”

Mišo je nakon trosatnog nastupa razgovarao s novinarima u svlačionici, dok su ga tisuće ljudi još uvijek pozivale da se vrati na pozornicu.

„U trideset godina karijere mislim da nisam imao takav koncert”, rekao je, dodajući da će takav doživljaj teško ponoviti.

No usprkos veličanstvenoj atmosferi, njegove misli neprestano su se vraćale Ediju.

„Edi mi je bio sve”

U razgovoru nakon koncerta Mišo je otvoreno govorio o svojoj tragediji.

„Možda je Bog htio da izgubim najdraže, pa shvatim neke stvari”, kazao je novinarima.

Na pitanje o obitelji priznao je koliko mu znači podrška tadašnje supruge Anite, ali i koliko je duboko osjećao sinov gubitak.

„Edi mi je bio – sve”, rekao je.

Upravo je u tome bila posebnost poljudskog koncerta. Pred desecima tisuća ljudi stajao je pjevač kojemu je publika pružala golemu podršku, dok je on istodobno prolazio kroz najteže razdoblje svojega života.

Govorio je i o svakodnevnim odlascima na zagrebački Mirogoj, gdje je Edi pokopan.

„Ljudi znaju da ja patim i sam svaki dan na mirogojskome groblju”, izjavio je.

Pjevali su „Dalmaciju u mom oku”, „Ostala si uvijek ista”…

Publika je tijekom večeri čula brojne Mišine uspješnice iz njegove dotadašnje karijere.

Među pjesmama koje su odjekivale Poljudom bile su „Dalmacija u mom oku”, „Ostala si uvijek ista”, „Ostavi me živote” i „Grobovi im oprostiti neće”.

Posebno mjesto u programu imale su svijeće, po kojima je koncert dobio ime. Ipak, prema tadašnjem novinskom izvještaju, zbog sigurnosnih razloga nije ugašena stadionska rasvjeta pa njihov svjetlosni učinak nije došao do punog izražaja.

Zanimljivo je da je održavanje koncerta ranije toga dana bilo neizvjesno i zbog vremenskih prilika. U Splitu je ujutro padala jaka kiša, no tijekom koncerta vrijeme je poslužilo organizatore.

Mišo je i to povezao sa sjećanjem na sina.

„Znao sam da neće biti kiše, jer Bog i Edi to nisu dopustili”, rekao je nakon nastupa.

Na travnjak je stigao i Hajduk

Poseban trenutak večeri bio je dolazak Hajdukovih nogometaša i trenera Ivana Katalinića.

Momčad se nakon povratka iz Zaprešića pridružila Miši na travnjaku, a zajedno su pozdravili Torcidu.

Katalinić je bio oduševljen atmosferom te je, prema tadašnjem izvještaju, poželio da se na takvom Poljudu može odmah odigrati i utakmica.

Bio je to još jedan prizor koji je potvrdio Mišinu posebnu povezanost s Hajdukom i Splitom.

Premda rođeni Šibenčanin, Mišo je desetljećima bio jedan od najprepoznatljivijih simbola dalmatinske glazbe i veliki navijač Hajduka. Na Poljudu je uživao naklonost publike kakvu rijetko koji glazbenik doživi.

Koncert je imao i humanitarnu svrhu

„Noć svijeća” nije bila zamišljena samo kao glazbeni događaj.

Mišo je pokrenuo Fond „Edi Kovač”, namijenjen pomoći obiteljima maloljetnih hrvatskih branitelja poginulih u Domovinskom ratu.

Nakon koncerta najavio je konkretnu pomoć obiteljima koje su, poput njegove, izgubile sinove.

Među njima bila je i obitelj sedamnaestogodišnjeg Jure Ujevića iz Imotske krajine, čijoj je majci najavio pomoć od dva milijuna tadašnjih hrvatskih dinara.

Organizaciju koncerta vodio je mladi Roko Vuletić, koji je kasnije u intervjuima govorio o velikom pothvatu organiziranja nastupa pred desecima tisuća ljudi.

Među onima koji su te večeri pratili koncert bila je i Doris Dragović, koja je događaj opisala kao iskustvo od kojeg se još dugo živi.

Predložila je čak da se koncert, umjesto „Noć svijeća”, nazove „Noć svjetla”.

„Bodrili su me kad sam bio sretan, bodre me i sada kada patim”

Možda najvažnije riječi te večeri Mišo je izgovorio govoreći o svojem odnosu sa Splitom. Prisjetio se kako je upravo u tom gradu započinjao karijeru i četiri puta pobjeđivao na Splitskom festivalu.

„Bodrili su me kad sam bio sretan i uspješan, bodre me i sada kada patim”, rekao je.

U toj je rečenici sažeo ono što je Poljud predstavljao u njegovu životu.

Koncert iz 1993. ostao je jedan od najvažnijih trenutaka njegove karijere, ne samo zbog broja posjetitelja nego i zbog okolnosti u kojima je održan.

Mišo će se godinama poslije ponovno vraćati na Poljud, uključujući veliki koncert „To je moja zemlja” 2019. godine.

Ipak, „Noć svijeća” ostala je posebna. Bila je to večer posvećena sinu kojeg je izgubio, poginulim braniteljima i publici koja ga nije zaboravila ni u njegovim najtežim trenucima.

Četrdeset tisuća ljudi te je noći pjevalo s Mišom Kovačem. A on je nakon koncerta, unatoč svim ovacijama, ponovno govorio o Ediju.