Prije godinu dana, oko Svih svetih, Mario Kovačević nalazio se na točno istom mjestu kao i danas. Nakon jedanaest kola Dinamo je bio drugi na SHNL ljestvici sa 22 boda uz nešto suzdržaniji napad (22 pogotka) i za nijansu zakopčaniju obranu (9 inkasiranih golova) nego ove sezone, kada gol razlika na ulazu u studeni iznosi 25:14. Plavi su nakon poraza protiv Vukovara 1991 gledali u leđa Hajduku koji se bio odvojio na +3 boda.
Sličnosti između dva rezultatski siva listopada ovdje ne završavaju. Baš kao što je u subotu protiv Rudeša kapitulirao na nazovi neutralnom terenu u Velikoj Gorici, pred 95 posto dinamovaca na tribinama, tako je i gorku vukovarsku pilulu Kovačevićeva momčad popila na stadionu u Vinkovcima uživajući značajniju podršku publike od domaćina podstanara. Učinila je to obrana u identičnom sastavu kao i u subotu, dakle Valinčić – Dominguez – Galešić – Perez Vinlöf, uz razliku da je mrežu prije godinu dana čuvao Ivan Nevistić.
I nakon dvanaest mjeseci zajedničke obuke suparnikova dubinska lopta među njima može izazvati paniku kao da im se na glave obrušava dron nakrcan eksplozivom. Tada puca i komunikacija s vratarom pa se Dominik Kotarski upušta u samoubilačke izlete s gola koji završavaju golovima (nešto slično dogodilo mu se i u Osijeku). Protiv Rudeša je nakon solidnih desetak minuta uvertire prvakov defanzivni blok puštao na sve strane. U takvoj rasklimanoj obrani bi Marko Zebić, stoper na posudbi u Rudešu koji se bez kompleksa i pardona hrvao s Dionom Drenom Beljom, lako zaoštrio konkurenciju, ali su kreatori Dinamove stručne politike ljetos odlučili da je potrebniji Jerku Leki u drugoj momčadi.
U prvom naletu turbulencija Kovačevića prije godinu dana na klupi nije zadržala obrana, ali jest logična procjena Zvonimira Bobana da eksperimentalnoj momčadi i novom treneru treba vremena za upoznavanje, do Vinkovaca se još nisu stigli upoznati, što će potvrditi i protokol utakmice: među starterima tada su se još nalazili Gonzalo Villar i Sandro Kulenović, dok je s klupe ulazio Cardoso Varela. U nastavku sezone Kovačević je ipak pronašao način kako to šarenilo polijepiti u skladan mozaik, zahvalivši se na koncu dvostrukom krunom predsjedniku na strpljenju i obnavljanju kredita u kriznim situacijama.
Ovaj put 51-godišnjak uz isti bodovni učinak kao i lani ne može računati na jednaku benevolentnost klupske vrhuške. Razlog zbog kojeg će u nedjelju isprazniti ured je očit: njegova momčad ne napreduje, dapače sve dramatičnije stagnira i zakopava se u probleme, dok na drugoj strani reformirani Hajduk naočigled raste. Gonzalo Garcia je u takvom naletu da sebi može dopustiti luksuz rotiranja polovice momčadi, kao što je to učinio protiv Gorice, bez opasnosti po rezultat.
Nakon 73 utakmice na Dinamovoj klupi Kovačevićeva statistika nije bajna, upisao je već 14 poraza, ali još uvijek nije razlog za smjenu jer dolazi u paketu s trofejnim jamstvom iz prošle sezone. Razlog za zaokret – premda je Boban uporno javnosti servirao apaurine o sjajnoj atmosferi i punom povjerenju u trenera – leži u činjenici da trener i suradnici nisu razvili niti jednog igrača osim Belje. A najbolji strijelac lige je odletio u neku drugu dimenziju prvenstveno zahvaljujući vlastitom profesionalnom odnosu prema pozivu, što osim ulaganja u trening uključuje i kvalitetnu prehranu (privatni kuhar) i odmor. Beljo je sam pronašao najefikasniji način za ispunjenje potencijala koji je Boban prepoznao kada se odlučio kladiti na njega sa 5 milijuna eura otkupnine.
Za Josipa Mišića, drugog Dinamova nogometaša koji je uz, izvjesna propadanja u europskim utakmicama, zapravo od početka sezone držao stabilnu formu, ne možemo reći da je napredovao. U njegovoj dobi, sjeverno od tridesete, napredak je već činjenica da je uvijek na dispoziciji, neopterećen ozljedama, a pouzdan na terenu. Bez Belje i Mišića u podjeli plavi su osjetno slabija momčad, iako na papiru posjeduju plejadu asova, bivših, aktualnih ili budućih reprezentativaca. Luka Stojković je već dobrih godinu dana prvi kandidat za finiširanje priče o novom Dinamovu trijumviratu, ali on se ove sezone budi samo sporadično. Nakon dobrog poluvremena protiv NEC-a i odlične predstave protiv Rijeke u subotu se vratio natrag u anonimnost…
Priču o manjku harmonije i smisla u igri ove sezone zgodno upotpunjuju Dinamovi inozemni legionari. Niti jedan od njih ove jeseni ne igra u formi koja bi ih preporučila za kapetansku vrpcu ili izbornikov poziv, a kamoli za unosan sljedeći transfer. Scott McKenna je sjena lanjskog igrača, baš kao i Miha Zajc. Sergi Dominguez i Arber Hoxha bilježe velike oscilacije u formi, Dani Rodriguez će trebati vremena, a Iker Almena će se nakon ispada i crvenog kartona protiv Rudeša načekati na sljedeću priliku…
