Kako se približava 3. studenoga, sve je izvjesnije da Donalda Trumpa čeka poraz na međuizborima. Ruski dizel vjerojatno mu neće pomoći, jer je premalo vremena da Amerikanci vrate povjerenje i osjete niže cijene energenata. Ipak, upozoravaju analitičari, nije još sve gotovo, pa će izbori biti neizvjesni, a na neki način odredit će drugi predsjednikov mandat. Amerikanci će birati svih 435 zastupnika Zastupničkog doma i 35 senatora, a izbori će se održati i za niz guvernerskih, državnih i lokalnih dužnosti. Rezultat neće odrediti samo zakonodavni smjer zemlje nego i političku atmosferu u Washingtonu u sljedeće dvije godine, sve do predsjedničkih izbora 2028.
Zapravo, bitka za novog predsjednika već je počela. Za potencijalne predsjedničke kandidate to je i prilika da povećaju nacionalnu prepoznatljivost, prikupe sredstva i izgrade mrežu političkih saveznika. Guverner Kalifornije Gavin Newsom, guverner Pennsylvanije Josh Shapiro, guverner Kentuckyja Andy Beshear i drugi istaknuti demokrati već sudjeluju u kampanjama i podupiru stranačke kandidate izvan svojih matičnih država.
Njihova je računica jednostavna: uspjeh stranke u studenome mogao bi im otvoriti prostor za kandidaturu, dok bi neuspjeh povećao pritisak na demokrate da preispitaju svoje vodstvo i političke poruke. Dva su važna pitanja uoči izbora. Prvo, tko će preuzeti kontrolu nad Kongresom. Drugo, kako će uopće proći izbori i hoće li Trumpova administracija uspjeti uspostaviti kontrolu nad njima.
Pad popularnosti
“Ovlasti koje Trump tvrdi da ima daleko premašuju one koje uistinu ima. Ali mogao bi zloupotrijebiti ovlasti za provođenje zakona i pozvati se na lažne ‘izvanredne ovlasti’ kako bi poremetio stvari. Pravosuđe je krajnja zaštita. A profesionalna izborna administracija u tisućama jurisdikcija spriječit će bilo kakvo namještanje izbora”, smatra Bob Bauer, profesor s Pravnog fakulteta u New Yorku.
I profesor prava Edward Foley sa Sveučilišta Ohio slaže se da postoji mehanizam koji sprečava prevare, a prije svega ovisi o sucima, koji trebaju biti nestranački i pravdeni. “Nažalost, nisu uvijek uspjeli u izbornim slučajevima.”
Najnovije ankete opet pokazuju što su pokazivala i ispitivanja javnog mišljenja prije mjesec-dva, da demokrati imaju prednost. Prema istraživanju Pew Research Centera na uzorku od 5062 odrasla Amerikanca, Trumpov rad odobrava 30 posto ispitanika, dok ga 68 posto ne odobrava. To je najniža razina potpore njegovu radu u drugome mandatu.
Isto istraživanje pokazuje da demokratski kandidati na nacionalnoj razini imaju prednost od osam postotnih bodova u opredjeljenju registriranih birača za Zastupnički dom. Pritom 44 posto birača kaže da će njihov glas biti glas protiv Trumpa, dok 19 posto svoj izbor doživljava kao glas potpore predsjedniku. To jasno pokazuje da Trump više nema popularnost kao u kampanji za drugi predsjednički mandat.
Bruce Stokes, suradnik programa za SAD i Sjevernu Ameriku londonskog Chatham Housea, ocjenjuje da demokrati imaju izrazito povoljnu početnu poziciju te da većina političkih promatrača očekuje njihov povratak na vlast u Zastupničkom domu. Istodobno upozorava da konačni ishod ovisi o izlaznosti birača, tradicionalno nižoj na međuizborima nego na predsjedničkim izborima.
Novac je sve
Što je za Trumpa krenulo po zlu? Sigurno je to rat s Iranom, u koji je “uletio” bez mnogo razmišljanja o posljedicama. Inače Amerikancima vanjska politika nije najvažnija kada je riječ o izborima, ali u ovom je slučaju važna jer se posljedice osjećaju kod kuće, prije svega u ekonomiji. Dugotrajna vojna kriza otvara pitanja o ciljevima američke politike, troškovima sukoba i sposobnosti Bijele kuće da spriječi daljnju eskalaciju. Za predsjednika koji se predstavljao kao političar koji je sposoban brzo sklapati dogovore i izbjeći nepotrebne ratove to je ozbiljan politički izazov. Njegovi pristaše mogu tvrditi da odlučna uporaba američke moći štiti nacionalne interese, dok protivnici upozoravaju na rizik dugotrajnog sukoba bez jasnog završetka.
Naslovi u američkim medijima jasno ukazuju na to da istaknuti politički analitičari očekuju potop republikanaca. “Oni krvare, trebaju se pripremiti za gubitak svega”, jedan je od naslova, koji prati komentar da se republikanci suočavaju s realnošću, a da se njihovi politički izgledi ne poboljšavaju. A njihovim kandidatima brzo istječe vrijeme za preokret. Svjesni su da gube u nekim državama pa povlače novac kako bi ga usmjerili u druge.
A da novac nije presudan, pokazuje i stanje na terenu uoči izbora. Rekordi u financiranju i potrošnji kampanja srušeni su, u kolovozu je objavljen popis megadonatora čiji ukupni doprinosi raznim saveznim utrkama iznose 1,2 milijarde dolara. Većina njih su republikanski donatori. Demokrati se pripremaju za fotofiniš, da tjedan-dva prije izbora izdašno podupru kampanju.
“Imam oprečna mišljenja o novcu u politici. Prije svega, izuzetno je važan. Novac vam kupuje prepoznatljivost, a može vas i spriječiti da se uopće kandidirate ako nemate sposobnost prikupljanja dovoljno sredstava. Stavovi donatora neizbježno dobivaju više pozornosti u Washingtonu. Čuvena je Spockova rečenica u “Zvjezdanim stazama” da ‘potrebe mnogih nadmašuju potrebe nekolicine’”, kaže kolumnist Carlos Lozada.
Okupljanje ljudi
Novac može pomoći u pojačavanju poruke, ali ne zamjenjuje poruku. Ako nemate onu koja odjekuje kod birača, novac ne rješava problem. Mogao bi čak još više razotkriti taj problem, smatraju analitičari. “Mislim da novac u politici može biti posebno opasan kada imate skupinu političara ili administraciju koja je pokazala posebnu želju za bogaćenjem dok je na vlasti. Tu je i ova nevjerojatna priča o Kimberly Guilfoyle, američkoj veleposlanici u Grčkoj, bivšoj zaručnici Donalda Trumpa mlađeg”, kaže Lozada. Veleposlanička afera došla je republikancima u najnezgodnije vrijeme. Presudila je korespondencija između nestašne veleposlanice sklone aferama i njezina donatora koji piše: “Platio sam ti 300.000 dolara tijekom godina. Dosad nisam primio ni jednu uslugu. Nisam naivan niti naivčina, trebaju mi rezultati.”
Amerika je umorna od podjela i zasad najbolje kotiraju oni koji govore o potrebi da se okupe Amerikanci u rješavanju problema. Ljevica inzistira na činjenici da su ljudi nezadovoljni gospodarstvom, a James Talarico u Teksasu i Adam Hamilton u Kansasu žele pomiriti Amerikance, svjesni da im podjele stvaraju dodatne probleme. Oni su zapravo tradicionalni demokrati, nimalo militantni, dok u Demokratskoj stranci danas prevladava “progresivno krilo”, što god to značilo.
I novo pitanje. Bi li demokratska pobjeda doista značila podršku demokratskim prioritetima ili je to samo odbacivanje Donalda Trumpa?
“Izbori često imaju bizarne, neočekivane posljedice, čak i kada pobijedite. Samo se vratite u 2022. Ljudi su očekivali crveni val. Suprotno od danas. A kada ga nije bilo, kada su demokrati postigli bolje rezultate od očekivanog, to se čitalo kao neka vrsta pobjede za Joea Bidena, za njegov program. Možda ga je to potaknulo da se ponovno kandidira, unatoč zabrinutosti zbog njegovih godina. I svi znamo kako je to završilo. Dakle, u nekim aspektima, mislim da nikada zapravo ne znate što točno izbori znače i do čega će dovesti”, smatra profesor Lozada.
Bitka za donji dom
Republikanci, međutim, pokušavaju nametnuti drukčiji okvir. Oni upozoravaju da bi povratak demokrata značio veće državne izdatke, više poreze i zaokret ulijevo. Njihova je strategija prikazati protivnike kao političare koji nude skupa obećanja bez realnog plana financiranja. Problem je za obje strane to što birači ne moraju biti potpuno zadovoljni nijednom od njih. Nezadovoljstvo Trumpom ne znači automatski povjerenje u demokrate, kao što strah od demokratske politike ne znači nužno oduševljenje republikanskim kandidatima.
Od svih izbornih bitaka najviše se pozornosti posvećuje Zastupničkom domu, donjem domu američkog Kongresa, koji ima 435 članova. Za preuzimanje kontrole potrebno je osvojiti najmanje 218 mjesta. Demokrati trenutačno imaju 212 zastupnika, pa im je za većinu potrebno osvojiti nova mjesta i pritom sačuvati vlastite mandate u konkurentnim okruzima. Prednost demokrata proizlazi iz nekoliko čimbenika. Prvi je niska popularnost predsjednika, drugi nezadovoljstvo gospodarskom situacijom, a treći veća motivacija njihovih birača, barem prema aktualnim istraživanjima.
No postoji i strukturni problem: velik broj izbornih okruga postao je toliko politički homogen da su promjene stranačke pripadnosti rijetke. Republikanski kandidati u konzervativnim sredinama imaju veliku prednost, kao što demokrati dominiraju u nizu izrazito liberalnih gradskih okruga.
Bill Galston, bivši savjetnik predsjednika Billa Clintona, upozorio je na ograničene mogućnosti koje bi demokrati imali čak i u slučaju osvajanja većeg broja mandata. “Čak i kada bi demokrati osvojili dodatnih 25 mjesta, imali bi funkcionalnu, ali ne i veliku većinu. Takav bi rezultat bio dovoljan da promijeni odnose snaga u Kongresu, ali ne i da demokratima zajamči mogućnost provođenja ambicioznog zakonodavnog programa.”
Obrana pozicije
Ako Zastupnički dom i jest za demokrate ostvariv cilj, Senat je mnogo složeniji problem. Republikanci imaju 53 od 100 mjesta, dok demokrati i njihovi saveznici kontroliraju preostalih 47. Da bi preuzeli većinu, demokrati moraju ostvariti dobitak od četiri mjesta, pod pretpostavkom da obrane vlastite pozicije i da ne dođe do drugih promjena u odnosu snaga.
Na prvi pogled riječ je o maloj razlici, no američki Senat ne odražava izravno nacionalno raspoloženje birača: svaka savezna država bira dva senatora, bez obzira na broj stanovnika. Zbog toga republikanci mogu biti konkurentni i u godini u kojoj demokratski kandidati imaju znatnu nacionalnu prednost. Ključne utrke vode se u državama poput Aljaske, Iowe, Mainea, Michigana, New Hampshirea, Ohija i Teksasa. Svaka ima vlastitu političku dinamiku, a rezultati ovise i o osobnoj popularnosti kandidata. Demokrati moraju pobjeđivati u državama u kojima je Trump ostvario snažnu potporu na predsjedničkim izborima 2024. To je mnogo teže nego osvojiti mandate u tradicionalno demokratskim sredinama. Izborni analitičar David Wasserman iz neovisnog Cook Political Reporta upozorava da demokratima za osvajanje Senata trebaju pobjede u državama koje je Trump 2024. osvojio s dvostrukom razlikom.
Demokratska stranka danas je u novom zaletu, ali je razjedinjena frakcijama i različitim pogledima u kojem smjeru mora ići Amerika. Klasni rat prisutan je i među republikancima, koji ga vode protiv obrazovanih, i među demokratima, koji su usmjereni u borbu protiv bogatih.
“Čak i neki konzervativni ekonomisti koje poznajem priznaju da je rastuća nejednakost u posljednjih 30 godina činjenica i važan problem u zemlji. I tako imate puno umjerenih demokrata koji govore u klasnim terminima. Zašto? I mislim, usput rečeno, da je tehnologija to istaknula jer su tehnološki ljudi toliko bogati i akumulirali su toliko bogatstva da ovo pitanje sada, na neki način, nadilazi ideologiju”, kaže analitičar Robert Siegel.
Katalizator promjene
Ovi izbori zasad nisu generirali neko značajno ime ni na jednoj ni na drugoj strani, iako se ističe Jon Ossoff, koji je privukao pozornost vrlo usmjerenim napadima na korupciju i načinom na koji je povezao korupciju s ekonomskim nezadovoljstvom. Pod pretpostavkom da pobijedi, sigurno će izaći kao jedan od velikih pobjednika ovih izbora, smatraju politički analitičari.
A uz poneko novo ime, u prvi je plan izbila i tema umjetne inteligencije. “Bog kaže Adamu: ‘Slobodan si jesti s bilo kojeg stabla u vrtu, ali ne smiješ jesti s drveta spoznaje dobra i zla, jer u onaj dan kad s njega jedeš, sigurno ćeš umrijeti.’ I pomislio sam, o moj Bože, je li umjetna inteligencija drvo spoznaje dobra i zla? Sada, za znanstvene racionaliste, ne kažem da je Postanak predvidio umjetnu inteligenciju, ali vas ova priča podsjeća na zastrašujuću stvar o tome stvaraju li ljudska bića tehnologiju s gotovo božanskim kvalitetama”, kaže pisac E. J. Dione.
Često se ovih dana u Americi spominje i enciklika pape Lava i sjajna razmišljanja o tome što znači biti čovjek. “Za algoritam, pogreška je nedostatak koji treba ispraviti; za osobu, međutim, pogreška može biti katalizator duboke promjene.” I ta papina misao povezuje se s aktualnim izborima kada se raspravlja o novim tehnologijama i utjecaju na izborni proces. Svi su, naravno, uvjereni da napredak mora ići dalje, ali se pozivaju i na opasnosti koje su uočene i prije međuizbora u Americi. Kolumnist Bret Stephens ističe da su i neki utjecajni republikanci upozorili na vrijednosti zapadne civilizacije, “za čiju se obranu danas moramo boriti s istom strašću kao što su to činili naši preci”, što je rekao Marco Rubio. Ugledni kolumnist kaže da vrijednosti nisu uvrede na račun neistomišljenkka, tornada laži iz predsjednikovih usta, političke čistke. Sve što karakterizira vladavinu Donalda Trumpa. “Na pitanje što misli o zapadnoj civilizaciji Gandhi se navodno našalio: ‘Mislim da bi to bila dobra ideja.’ Bila bi to dobra ideja i kad bi Trumpova administracija znala o čemu govori kada govori o istoj toj civilizaciji”, piše Stephens.
Velik broj demokrata namjerava glasati
Uza sva ograničenja, ovo su ipak važni izbori za Ameriku. Za demokrate je posebno važno mobilizirati mlađe birače te crnačke i latinoameričke birače. Ti segmenti stanovništva mogu biti ključni u brojnim konkurentnim okruzima, ali njihova izlaznost na međuizborima povijesno je niža nego na predsjedničkim izborima. I mnogo veći broj demokrata namjerava izaći na izbore. Pew Research Center utvrdio je da je 63 posto demokratskih pristaša vrlo motivirano izaći na izbore, u usporedbi sa 46 posto republikanskih pristaša.
Na republikanskoj strani budućnost je još čvršće povezana s Trumpom. Potpredsjednik J. D. Vance jedan je od političara čija bi pozicija mogla ojačati ako republikanci zadrže Kongres, ali i oslabjeti ako stranka doživi ozbiljan poraz. Istodobno će drugi republikanski političari nastojati pokazati da mogu zadržati Trumpovu biračku bazu, a pritom privući i one birače kojima je predsjednik postao manje prihvatljiv. Rezultat međuizbora zato neće biti samo ocjena trenutačne vlasti nego i početak pregrupiranja za sljedeću predsjedničku utrku.
Vrhovni sud odgovoran je za stvaranje nestabilnosti
Opće je mišljenje da demokrati, ako pobijede, moraju naći formulu kako obuzdati Vrhovni sud. Kate Shaw, profesorica prava na Sveučilištu u Pennsylvaniji, smatra da je Vrhovni sud odgovoran za stvaranje nestabilnosti u zemlji. Ove je godine ipak odbio agresivne pokušaje miniranja međuizbora, ali profesorica ipak predlaže da demokrati osmisle plan reforme Suda.
“Kada Sud ispravno funkcionira, kada igra značajnu, ali ograničenu ulogu u našem sustavu, to je razumno stanje stvari, bez obzira na zasluge bilo koje određene odluke Vrhovnog suda. Ali kada Sud razvije pretjeran osjećaj vlastitog autoriteta i kada taj autoritet koristi za nametanje svojih političkih preferencija i, sve više, svojih stranačkih preferencija nama ostalima, takav aranžman postaje neodrživ. To se događalo i prije, a očito je slučaj i sada”, tvrdi Shaw. “Otkako je prije dvije godine u slučaju Trump protiv SAD-a proglasio predsjednika osobom gotovo iznad zakona, Vrhovni sud otvorio je put za bezakonje predsjednika Trumpa tijekom njegova drugog mandata. U lipnju, u slučaju Trump protiv Slaughtera, Sud je Trumpu dao potpunu kontrolu nad većinom posljednjih preostalih područja neovisnosti i kontrolu predsjednika unutar izvršne vlasti”, kaže Shaw.
Kada bi niži sudovi osporili Trumpovo bezakonje, Vrhovni sud bi, napominje Shaw, redovito intervenirao kako bi odobrio predsjednikove postupke, dopuštajući jednostrano otkazivanje milijardi financiranja, dajući takozvanom ministarstvu vladine učinkovitosti pristup osjetljivim informacijama socijalnog osiguranja, dopuštajući izručenje pojedinaca trećim zemljama bez poštovanja Konvencije protiv mučenja, dopuštajući agentima ICE-a da zaustavljaju građane i nedržavljane samo zbog njihova izgleda. Shaw navodi da su i presude brzopleto donošene i da su bile neusklađene s vladavinom prava.
Uglavnom, ako se to ne promjeni, ni moguća pobjeda demokrata neće značiti mnogo.
