Dok se uoči blagdana Svih svetih splitsko groblje Lovrinac ispunjava cvijećem, lampionima i građanima koji dolaze odati počast svojim najmilijima, postoje i grobovi pokraj kojih se prolazi gotovo neprimjetno. Bez cvijeća, bez upaljenih svijeća i vidljivih znakova da ih je netko nedavno posjetio. Iza tih nadgrobnih ploča ostala su imena, datumi i uspomene na ljude koji su nekoć bili dio nečijih života. Koliko je takvih grobova na Lovrincu i što se događa kada se o njima više nitko ne brine, otkrio nam je direktor Lovrinca Petar Bilobrk.
Na splitskom Lovrincu ovih je dana posebno živo. Uoči blagdana Svih svetih građani uređuju grobove svojih najmilijih, donose cvijeće, mijenjaju stare lampione i zastaju u molitvi. Groblje poprima drukčiji izgled, a brojni grobovi ukrašeni su krizantemama i svijećama koje će posebno zasjati u večernjim satima.
Ipak, među uređenim grobnim mjestima mogu se pronaći i ona na kojima nema cvijeća ni upaljenih lampiona. Neki grobovi djeluju zapušteno, a na pojedinima se ne vide tragovi nedavnog održavanja. Razlozi mogu biti različiti. Neki pokojnici možda više nemaju živuće članove obitelji, potomci drugih odselili su se iz Splita ili Hrvatske, a postoje i oni čiji najbliži zbog starosti, bolesti ili drugih životnih okolnosti ne mogu redovito dolaziti na groblje.
Ipak, izostanak cvijeća i svijeća ne znači nužno da je netko zaboravljen. Jednako tako, grob koji se godinama ne uređuje ne mora automatski imati status napuštenog grobnog mjesta.
Na Lovrincu tridesetak napuštenih grobova
Tko je odgovoran za grobna mjesta koja godinama nitko ne održava? Što se događa kada korisnik grobnog mjesta premine, a nitko od nasljednika ne preuzme brigu o njemu? Može li se takvo grobno mjesto ponovno dodijeliti drugoj osobi?
Odgovore smo potražili kod direktora Lovrinca Petra Bilobrka, koji nam je otkrio da na splitskom groblju trenutačno imaju tridesetak takvih grobnih mjesta.
Zakon propisuje da se grobno mjesto smatra napuštenim ako se za njega deset godina ne plaća grobna naknada. Međutim, u praksi Lovrinac nastoji izbjeći ponovno dodjeljivanje takvih mjesta drugim korisnicima.

„Prema zakonu, grob se smatra napuštenim ako se deset godina ne plaća grobna naknada. Međutim, mi u svakom slučaju čekamo puno dulje, čak 30 ili 40 godina. Nastojimo ostaviti mogućnost da se netko ipak javi i preuzme brigu o grobnom mjestu”, kazao nam je Bilobrk.
Ističe kako broj napuštenih grobova nije velik, ali iza svakog takvog slučaja može stajati složena obiteljska priča.
„Trenutačno ih imamo tridesetak. Nije to velik broj, ali i jedan je puno ako nema nasljednika ili se ne zna tko bi se trebao brinuti o grobu. Neki su možda odselili u Australiju, Kanadu ili druge zemlje. Možda čak i ne znaju da su im preci ovdje pokopani, a možda jednostavno ne vode brigu o tome. Razlozi mogu biti različiti”, objašnjava direktor Lovrinca.

Čekaju i do 50 godina prije nego što grob dodijele drugome
Iako zakonski postoje uvjeti pod kojima se napušteno grobno mjesto može ponovno dodijeliti na korištenje, Bilobrk naglašava da se takva mogućnost na Lovrincu nastoji izbjeći.
Posebno se vodi računa o grobovima na kojima se nalaze nadgrobni spomenici jer se, kako kaže, uvijek ostavlja mogućnost da će se netko od potomaka ili članova obitelji ipak javiti.
„Mi to u pravilu izbjegavamo. Ako postoji nadgrobni spomenik, uvijek se nadamo da će se netko javiti, zainteresirati i nastaviti održavati grob te plaćati naknadu. Ona iznosi 27 eura godišnje, što nije velik iznos. U svakom slučaju čekamo krajnje rokove, ponekad i 40 ili 50 godina, prije nego što se odlučimo na takav korak”, ističe Bilobrk.
Prema informacijama s Lovrinca, grobno mjesto za koje grobna naknada nije plaćena deset godina smatra se napuštenim, ali se može ponovno dodijeliti na korištenje tek nakon proteka propisanih rokova od posljednjeg ukopa. Za grob je taj rok 15 godina, a za grobnicu 30 godina. Pritom sama činjenica da je grob uređivan, održavan ili posjećivan ne utječe na prestanak prava korištenja zbog neplaćanja naknade.
Drugim riječima, grob može izgledati uredno i održavano, a da se zbog neplaćanja naknade smatra napuštenim. S druge strane, grobno mjesto koje godinama nije uređivano ne mora biti napušteno ako korisnik uredno podmiruje svoje obveze.

Tko održava grobove o kojima se nitko ne brine?
Jedno od važnih pitanja odnosi se na održavanje takvih grobnih mjesta. Dok se zajednički dijelovi groblja redovito održavaju, za uređenje pojedinačnih grobova odgovorni su njihovi korisnici.
Bilobrk nam pojašnjava kako Lovrinac održava zajedničke površine, uključujući staze i ostalu infrastrukturu, dok je briga o samom grobu obveza obitelji odnosno korisnika grobnog mjesta.
Problem nastaje kada korisnika nema ili se nitko ne javlja.
„Mi održavamo zajedničke dijelove groblja, staze i sve ono što je u našoj nadležnosti. Sam grob održava obitelj. Ako vidimo da je grob zapušten, pitanje je kome bismo uopće mogli poslati račun za njegovo uređenje kada nema osobe koja se o njemu brine”, pojašnjava Bilobrk.

Godišnja grobna naknada, koju korisnici plaćaju, namijenjena je održavanju zajedničkih dijelova groblja. Tim se sredstvima financiraju hortikulturno uređenje, odvoz otpada, održavanje cesta i pješačkih staza, vodovodne i kanalizacijske mreže te objekata na groblju.
Plaćanje godišnje naknade, dakle, ne podrazumijeva da će djelatnici groblja uređivati pojedinačne grobove, mijenjati cvijeće ili paliti svijeće umjesto članova obitelji.
Grobno mjesto nije privatno vlasništvo
Jedno od pitanja koje se često pojavljuje odnosi se na nasljeđivanje prava korištenja grobnog mjesta.
Smrću osobe koja je upisana kao korisnik groba to pravo ne prestaje automatski, nego se nasljeđuje kroz ostavinski postupak. Iz Lovrinca pojašnjavaju kako se pravo korištenja grobnog mjesta prenosi na nasljednike osobe koja je u grobnoj evidenciji navedena kao korisnik.
Ako je ostavinski postupak već proveden, a naknadno se utvrdi da je pokojnik imao pravo korištenja grobnog mjesta koje nije bilo obuhvaćeno ostavinom, potrebno je provesti dodatni ostavinski postupak za naknadno pronađenu imovinu.

Takve situacije mogu se pojaviti kada nasljednici nisu upoznati s činjenicom da je preminuli član obitelji bio korisnik određenog grobnog mjesta. Zbog toga je važno pravodobno urediti dokumentaciju i prijenos prava korištenja kako bi se izbjegle kasnije nejasnoće.
Iako mnogi građani govore o kupnji grobnog mjesta, pravni odnos nešto je drukčiji.
Vlasnik groblja Lovrinac je Grad Split, dok fizičke osobe imaju pravo korištenja pojedinačnih grobnih mjesta. Zemljište na kojem se grob nalazi dodjeljuje se korisnicima na korištenje na neodređeno vrijeme, ali ono ne postaje njihovo privatno vlasništvo. Korisnici su, međutim, vlasnici nadgrobnih uređaja, odnosno grobnica, spomenika i grobnih ploča.
Ta je razlika važna kod nasljeđivanja, održavanja te mogućeg prestanka prava korištenja grobnog mjesta.
Iza svakog zapuštenog groba krije se nečiji život
Iza svakog imena uklesanog u kamen nekada je stajao nečiji život. Netko je bio roditelj, dijete, prijatelj ili susjed. Imao je svoju obitelj, svakodnevicu, uspomene i ljude s kojima je dijelio život.
Možda će netko, nakon što zapali svijeću na grobu svoje obitelji, zastati i pokraj susjednog, zaboravljenog groba. Možda će ondje ostaviti jedan lampion, iako osobu čije je ime uklesano na spomeniku nikada nije poznavao.
Jer ponekad je dovoljna samo jedna upaljena svijeća da pokaže kako nije potpuno zaboravljen.
Moja reakcija na članak je…
