Dok Srbi raspetljavaju klupko svoje prošlosti i nadaju se boljoj budućnosti, koju kao dobri susjedi priželjkujemo, ovi srpski izbori za Hrvatsku su ipak najvažniji po jednome: nakon više od godinu dana “prekomjernog granatiranja”, onog trenutka kada je Aleksandar Vučić u nedjelju, u 21 sat i 30 minuta, priznao poraz svoje te pobjedu studentske liste na prijevremenim izborima u Srbiji, prestali su svi operativni razlozi, objašnjenja i mogući nalozi za nastavak provođenja srpske obavještajne akcije “Pad Hrvatske”.
Iako su o njoj u posljednje vrijeme mnogo govorili gotovo svi hrvatski mediji, treba se podsjetiti da smo još u studenome prošle godine iznosili tvrdnje hrvatskih agenata da srpska tajna služba BIA, odnosno Bezbednosno-informativna agencija Republike Srbije, već neko vrijeme u kontinuitetu radi na stvaranju atmosfere hibridnog rata, izvodeći različite terenske, kibernetičke i hibridne operacije na tlu Hrvatske, ali i u eteru, na internetu, gdje god se moglo. To kibernetičko djelovanje možda je jedino koje su zajedničkim snagama pod kontrolu uspjele staviti Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) i Zapovjedništvo za kibernetički prostor OSRH-a. Proteklih mjeseci najmanje su dvije osobe lišene slobode zbog računalne špijunaže, ali puno je gori dio posla operativaca BIA-e bio onaj koji je, kako smo imali priliku vidjeti, naposljetku rezultirao strašnim požarima u Dalmaciji i zaleđu, pri čemu je više osoba izgubilo život.
Osim te najstrašnije posljedice razornog hibridnog djelovanja, operativci BIA-e su, po izričitoj naredbi i ovlaštenju tada još predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, a zatim i po naredbama Vučićeve trbuhozborke Ane Brnabić, mjesecima provodili ciljane i kontinuirane operacije kojima je jedini cilj bio destabilizacija Hrvatske. Na tom planu zacrtano je nekoliko ključnih točaka iz čije bi uspješnosti Hrvatska, po željama BIA-e pod čizmom Aleksandra Vučića, izašla oslabljena, strateški ranjena i narušenog međunarodnog ugleda.
Povratak ustaša
Valja znati kako u početku nije bilo lako povjerovati našim sugovornicima, redom iskusnim operativcima hrvatskog obavještajnog sustava, koji su u studenome 2025. počeli primjećivati znakove koordiniranog i kontinuiranog djelovanja protiv Hrvatske, kakvo se može dovesti u vezu samo s hibridnim ratom kao posebnim oblikom ofenzivnog obavještajnog rada.
O “Padu Hrvatske” prvi smo put, stoga, pisali u studenome nakon incidenta u splitskom gradskom kotaru Blatine, gdje je prekinuta večer posvećena danima srpske kulture, a gosti iz Novog Sada dočekani su prosvjedom. Policija je privela devet muškaraca i kazneno ih prijavila, među njima i hrvatskog branitelja, a gotovo istodobno nemiri su se nizali u Zagrebu, Rijeci i Vukovaru. Naši obavještajni izvori već su tada upozoravali da ništa u toj priči nije slučajno: mladići u Zagrebu i Splitu bili su gotovo jednako odjeveni, a događaji su se nizali neposredno prije obljetnice pada Vukovara, kada se cijela Hrvatska prisjeća ne samo Vukovara nego i svih koji su dali život i mladost za domovinu. Tvrdnja koju smo tada iznijeli bila je da je riječ o operaciji BIA-e, Bezbednosno-informativne agencije, nasljednice nekadašnje Službe državne bezbednosti, po narudžbi predsjednika Vučića. Tu je službu Vučić nadzirao formalno, a još više neformalno.
Logika je bila jasna: usred novosadskih prosvjeda i studentskog pokreta Vučić se borio za politički opstanak, a slika Hrvatske u kojoj se “vraćaju ustaše” srpskim je režimskim tabloidima pružala gotovo besplatan materijal za višetjednu propagandu. Pritom valja biti precizan, jer ta je teza ostala obavještajna procjena, a dokaz o naredbi iz Beograda javno nije iznesen i bit će zanimljivo vidjeti hoće li vlasti “slobodne” ili “nove Srbije” smoći hrabrosti objelodaniti dokaze da je režim Aleksandra Vučića, koji su otvoreno nazivali zločinačkim, na isti zločinački način zlorabio svoje ovlasti na čelu srpske tajne službe za obračun s Hrvatskom i Hrvatima.
Srpski svet
U veljači 2026. nastavila se priča, i to odmah nakon Svetosavske akademije u Gračacu, na kojoj je banjolučki gradonačelnik Draško Stanivuković govorio o tzv. Republici Srpskoj Krajini i izrazio žaljenje zbog Oluje i Bljeska. Njegove su izjave osudili načelnik Gračaca Goran Đekić, predsjednik Srpskog narodnog vijeća (SNV) Boris Milošević i hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova. Posve je nemušto naknadno rečeno da je Stanivuković u Hrvatsku došao na poziv Srpskog kulturnog društva Prosvjeta, istoga onoga društva koje se financira javnim novcem svih hrvatskih građana, pod čijom su paskom održavane i manifestacije u Zagrebu i Splitu.
U ta dva grada Srbi redovito dolaze desetljećima, a Hrvati odlaze u Beograd, no baš se krajem te godine zaredalo, kada se Vučićeva fotelja počela ozbiljno tresti, toliko “incidenata”. I vratimo se Prosvjeti koja je, dakle, zvala Stanivukovića, potpuno nesvjesna njegove velikosrpske ideologije, a da je riječ o čovjeku kojeg treba osuditi, i SNV je shvatio, prema riječima Borisa Miloševića, tek nakon akademije u Gračacu, iako je Stanivuković jedan od najvažnijih političara “srpskog sveta” već godinama.
Najkontroverzniji dio priče odnosio se na ljeto 2026. U kolovozu je 7dnevno objavio razgovor s obavještajnim analitičarom koji je upozorio na metode specijalnog rata te požare u Dalmaciji označio nastavkom akcije “Pad Hrvatske”, uz tezu da se ciljanim udarima na turizam usred sezone izravno destabilizira gospodarstvo. Požari su redovito završavali uhićenjima pojedinaca srpske nacionalnosti, a nekad i državljanstva, osumnjičenih za palež.
Najteže posljedice imao je požar koji je izbio u šumskom predjelu uz cestu kod Lokve Rogoznice i, nošen vjetrom, zahvatio omišku rivijeru u pojasu dugom 23 kilometra. Izgorjelo je oko tisuću hektara, evakuirano je oko 2500 ljudi, ozlijeđeno više od četrdeset osoba, a poginula je 34-godišnja sezonska radnica iz Bosne i Hercegovine. Broj žrtava, nažalost, nedavno je narastao na šest.
Oštrije kazne
Sredinom kolovoza kod Škabrnje su također uhićena trojica muškaraca, pripadnika srpske manjine, te Poljakinja koja je navodna djevojka jednoga. Policija ih sumnjiči da su 14. i 15. kolovoza, prema prethodnom planu i dogovoru, upaljačima zapalili vatru na deset lokacija: na Bilom brigu u Zadru te u Zemuniku Donjem, Galovcu, Donjim Biljanima, Zapužanima, Zemuniku, Zagradu, Lišanima Tinjskim, Škabrnji i Benkovcu. Izgorjeli su jedan automobil i 43 stabla maslina kod Škabrnje. Pretragom domova i vozila policija je zaplijenila upaljače, mobitele i oružje: prema medijima, poluautomatsku pušku s 44 komada streljiva kod najmlađeg i pištolj kod najstarijeg osumnjičenika.
Službeno se navodi da oružje nije predmet kaznenog djela požara. Dvojica su otprije poznata policiji zbog krađa: jedan je osuđivan, protiv drugog se vodi postupak. Zadarski list javio je i da je jedan osumnjičenik u dvije godine primio više od 44.000 eura državnih potpora za poljoprivredu. Sudac istrage Županijskog suda u Zadru Hrvoje Visković odredio je svima jednomjesečni istražni zatvor, zbog opasnosti od ponavljanja djela, trojici i zbog utjecaja na svjedoke, a jednome i zbog opasnosti od bijega jer ima dvojno državljanstvo. Terete se za teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti, za koje je propisana kazna od jedne do deset godina zatvora. Sudac je rekao da su trojica u vrijeme djela bila pod utjecajem alkohola, da motiv zasad nije poznat i da se pravna kvalifikacija može promijeniti, uključujući terorizam.
Koliko nam je poznato, nijedno hrvatsko tijelo nije javno povezalo uhićene ili požare s BIA-om. Ministar obrane Ivan Anušić 17. kolovoza rekao je kako su kamere zabilježile da su neki požari namjerno podmetnuti te da paljenje usred turističke sezone, uz trošenje resursa vatrogasaca i Oružanih snaga, graniči s terorizmom; tražio je oštrije kazne, a u dostupnim izvješćima o toj izjavi ne spominje se strana služba. S druge strane, više portala počelo je objavljivati da uhićena zadarska skupina nije djelovala samostalno, nego uz potporu BIA-e, te da postoje još najmanje dvije takve skupine.
Nestao naručitelj
U istom smo razdoblju bilježili i druge elemente akcije. Ljetos je u Zagrebu uhićen srpski državljanin koji je hakirao informatičke sustave hrvatskih državnih institucija, a u DORH-u su sumnjali da je povezan s BIA-om. Pisali smo o preuzimanju regionalnih medija, o prodaji tvrtke Adria News, vlasnika mreže N1 i Nove TV, investicijskoj tvrtki Alpac Capital, većinskom vlasniku Euronewsa koji surađuje s državnim Telekomom Srbije, kao i o Una TV-u, čiji je suosnivač Igor Dodik. Spominjali smo provokacije Draška Stanivukovića te prosvjede protiv LNG terminala i gradnje energetskih objekata u Dalmaciji, koje su upućeni pripisivali BIA-i, uz navode da su pojedine udruge primale sumnjive donacije iz istočnog susjedstva.
Posljednje poglavlje otvorilo se kad su uoči utakmice s Ajaxom iz dijela povorke Torcidinih navijača odjeknule antižidovske uvrede. Neki torcidaši rekli su nam da je moguće da je u incident bilo uključeno nekoliko ubačenih plaćenika. Policijska istraga traje, a o odgovornosti pojedinaca odlučit će nadležna tijela. Prema našim informacijama, otkako je Vučić u nedjelju navečer priznao poraz, sve što smo opisivali kao dijelove akcije “Pad Hrvatske” prestalo je. Logika je jednostavna. Operacija nije imala vlastitu svrhu, nego je služila jednom političkom cilju, opstanku predsjednika kojemu su trebali unutarnji i vanjski neprijatelji. S izgubljenim izborima nestao je i naručitelj, a s njim i razlog za nove incidente. Prema našim informacijama, laknulo je i dijelu pripadnika BIA-e. Oni koji su znali što se događa smatrali su da su operacije poput onih koje se vežu uz požare u Dalmaciji u najmanju ruku dvojbene legalnosti, a odlaskom režima nestaje i pritisak da se o tome šuti. Hoće li to jednoga dana dovesti do toga da se dozna što se doista događalo, ovisit će o novoj vlasti u Beogradu, o hrvatskim istragama i o spremnosti dviju država na suradnju.
Treba biti razborit. Vučićeva lista i dalje ima stotinjak zastupnika u Skupštini, institucije, uključujući BIA-u, ostaju na mjestu, a formiranje nove vlade tek slijedi. Prve izjave iz novih struktura upozoravaju da u Srbiji uvriježeni pogledi na ratnu prošlost neće nestati preko noći, ali prema prvim najavama iz obavještajnog sustava, neko vrijeme nećemo gledati navodne fašiste “maskirane u Torcidu” niti ostale dobro maskirane i upadljivo odjevene mladiće koji su više ili manje svjesno radili na sustavnom, ali neuspješnom, slabljenju Hrvatske u društvenom, gospodarskom, političkom i sigurnosnom smislu.
