Ako Dinamo dovede stranog trenera kao što smo najavili i sada je već posve izvjesno, dogodit će se konačan krah hrvatske struke u SHNL-u, za koji su krivi i klubovi, ali jednako tako sami treneri.
Kad su alarmi tutnjali njihov je odgovor bio busanje u prsa “pa tko je stvorio Modrića i sve te velike igrače svjetske doprvake nego hrvatska struka”, umjesto da su otvorili oči i ukrcali se u vlak stručnog modernizma koji juri kraj njih i ostavlja ih na oronulom kolodvoru daleko na periferiji. Hrvatska liga stajačica pretvorila se u nogometnu dekadenciju, a jedino ju je Dinamo s više ili manje uspjeha predstavljao u Europi.
Modri su već nakratko imali Fabija Cannavara, ali ukoliko Boban dovede stranca neće ga smijeniti za tri mjeseca kao što su njegovi prethodnici Zlatnu loptu, što znači da bi se moglo zabetonirati stanje u kojem sve SHNL perjanice vode ljudi s tuđim putovnicama jer već je tako u Hajduku, Rijeci i Osijeku, i to ne samo sa sadašnjim trenerima nego se pretvara u tradiciju, ali jednako je i u Istri 1961, pa je za Hrvate ostalo mjesta samo u Varaždinu i nešto malo na dnu tablice.
Pisali smo više puta prije dvije-tri godine, da je po omjeru uloženog i dobivenog za igrače SHNL jedna od najboljih liga na svijetu jer rijetko gdje s tako malo truda mogu dobiti plaću. Intenzitet i kvaliteta igre i trke, a sigurno u pozadini i treninga jer iz njega sve izlazi, srozao se tako nisko da su naše klubove iz Europe izbacivali predstavnici Malte, Albanije, Kazahstana, a kad bi se namjerili na bilo koju ekipu s pismenom strukom i nekoliko pismenih igrača ne bi imali šanse. Što su hrvatski treneri, koji se vrijeđaju kad im to kažeš ili napišeš, mislili da će se dogoditi nakon toga?
Nastala je invazija stranaca kao trenutačan odgovor na zaostajanje za suvremenim gibanjima i standardima. Žalosno je to, gotovo tragično, a moglo bi imati i teške posljedice po naš nogomet. Pojedini od tih stranaca kvalitetni su treneri, izgradit će novu vrijednost, podignuti razinu rada i igre, ali većina su bezveznjaci koji nisu donijeli i neće donijeti ništa. Akademija HNS-a je u proteklih dvadesetak godina uručila valjda dvjestotinjak UEFA Pro licenci, pa gdje su nam ti eksperti?
No, ozbiljan dio krimena je na klubovima. Hajduk je imao Ivana Leku. Danas se svi dive kako vodi Club Brugge. Radio bi on velike stvari i s Bijelima kad bi mu dopustili da trenira kako je želio, i kako to radi u Belgiji, te da su stali iza njega kao iza Gonzala Garcije. Umjesto da klub čvrsto podrži domaćeg čovjeka on se morao prilagođavati, dokle je to imalo ikakvog smisla, da bi opstao. Tako se u sportu ne dolazi do velikih stvari. Dinamo je imao Igora Bišćana, dekapitirali su ga nakon prvog neuspjeha zato što ga je tadašnja Uprava i dovela s figom u džepu, a skloni joj novinari masakrirali su ga motornom pilom. Dok ste čitali te tekstove krv je curila iz mobitela i sa novinskih stranica. Isto se dogodilo godinu kasnije Sergeju Jakiroviću, za čije je “smaknuće” devetka u Münchenu bila samo povod, a animozitet sada već novih čelnika, čiji on nije bio izbor, glavni razlog. Totalno pogrešan.
Zoran Zekić je odveo Osijek u Europu i još se nije ni osušila tinta na delegatovom potpisu na zadnji rezultat, a već je dobio “vritnjak”, da bi na njegovo mjesto došao potpuni amater iz Italije. Puno su griješili i Dinamo, i Hajduk i Osijek, i spiskali su tako najbolje od hrvatske struke, ali ako i imamo nekoliko trenera koji su sposobni nešto kazati i u Europi, to ne mijenja dijagnozu općeg stanja u hrvatskom klupskom nogometu koje je nastalo prije inflacije stranaca – pad razine i zaostajanje čak i za onima koji su bili daleko iza nas.
Hrvatskom nogometu prijeti pogibeljna opasnost ako se brzo ne dogodi kopernikanski zaokret. Danas imamo strane trenere, strane sportske direktore, stranu struku u akademiji, strane igrače u prvim momčadima, ali što je od svega najstrašnije sve više i stranih klinaca u školama nogometa. Vodi li to u debakl, tako brzo nakon najveće slave i uspjeha?
Da, stranci su posljedica duboke krize hrvatske klupske struke, da, nismo začuđeni s ovime što se događa, točno je – da sad moramo Bobanu predložiti hrvatskog trenera za Dinamo ne znamo koga bi, ali tome treba što prije stati na kraj. To dugoročno ne može opstati ako želimo jaki hrvatski nogomet. Trebaju nam hrvatski treneri i hrvatski talenti. Čast izuzecima među strancima, no većina njih u vlastitim državama nikad neće voditi najveće klubove. Niti loša hrvatska struka, međutim niti trećerazredna strana struka, od toga su mnogi početnici koji se uče kod nas, neće hrvatsku reprezentaciju zadržati u eliti niti će klubove činiti europski konkurentnijima. Jedini spas za Hrvatsku su hrvatska struka i hrvatski talenti, u protivnom moći ćemo staviti ključ u bravu.
Zanositi se da ćemo uvijek nešto predstavljati, više kao reprezentacija, ali barem sporadično i kao klubovi, samo zato jer nam je nogomet u genima mogla bi biti opasna zabluda. Jest, Hrvatska je iznjedrila svjetske klase najviše zbog talenta, ali i rada neke stare struke koja je u svoje doba znala posao, no gadna je kocka misliti da će to ići dalje samo od sebe. U današnjem nogometu sve se više traže pojedine karakteristike koje u našim genima nisu toliko izražene, stoga su rad i znanje bitniji nego ikad. Maloj državi više nego ikome treba vrhunska struka, a kao i kod igrača, tako i kod trenera, vrhunsko u Hrvatskoj možeš imati samo domaće. Čast Daniju Olmu i drugim rijetkim iznimkama.
Kako ovog trenutka ne vidimo nukleus nove domaće stručne energije, ni neutrone ni protone, a očito ne vide ni klubovi, smjena Marija Kovačevića neka posluži kao vapaj svima koji su faktori hrvatskog nogometa – spasite nam struku! Hrvatska ne može bez hrvatskih trenera.
