Nova mađarska vlada u srijedu će objaviti imena desetaka tisuća doušnika koji su surađivali s komunističkim vlastima, nastojeći se suočiti s prošlošću i vratiti povjerenje javnosti. Od 1945. do 1989. godine mađarske komunističke sigurnosne službe oslanjale su se na široku mrežu doušnika kako bi nadzirale društvo i suzbijale protivnike režima. Neki su bili ucjenjivani ili prisiljavani na prijavljivanje susjeda, prijatelja, kolega, pa čak i članova vlastite obitelji. Drugi su na suradnju pristajali u zamjenu za različite povlastice. Desetljećima je razmjer te mreže bio skriven od javnosti.
Dosjei agenata, pohranjeni u podrumu Povijesnog arhiva službi državne sigurnosti, uglavnom su bili nedostupni građanima, unatoč brojnim zahtjevima za njihovu objavu i povremenim curenjima informacija. Tijekom predizborne kampanje uoči travanjskih parlamentarnih izbora u Mađarskoj, Péter Magyar obećao je objaviti dosjee državne sigurnosti. Sada, nakon dolaska na vlast, čini se da namjerava ispuniti to obećanje. Njegova je vlada u rujnu donijela zakon kojim je otvoren put za objavu dokumenata. Prema anketama, takvu odluku podupire više od dvije trećine građana. Objavljivanje je prvotno bilo planirano za obljetnicu Mađarske revolucije protiv sovjetske vlasti iz 1956. godine, ali je odgođeno za 4. studenoga, piše Guardian.
„Demokratsko društvo ima pravo poznavati vlastitu prošlost”, napisao je na Facebooku Zoltán Tarr, ministar zadužen za društvene odnose i kulturu. Dosad su izvješćima o doušnicima mogli pristupiti uglavnom istraživači i članovi obitelji žrtava. Nova internetska baza podataka, u kojoj će se dokumenti moći pretraživati, učinit će mađarsku bivšu sigurnosnu službu najtransparentnijom među nekadašnjim komunističkim državama istočnog bloka, smatraju istraživači. „Širom otvaramo vrata koja su dosad bila samo odškrinuta”, izjavio je István Papp, povjesničar i voditelj znanstvenog odjela arhiva.
Fulfilling one of TISZA’s key promises, we will make the secret police files from the socialist dictatorship public on 4 November.
This will be a difficult and sensitive issue for many families, but without confronting the past, there can be no genuine political change.— Magyar Péter (Ne féljetek) (@magyarpeterMP) October 31, 2026
‘Ljudi će otkriti da je u gotovo svakoj obitelji i ulici bilo izdajnika’
Papp kaže da kao povjesničar podupire objavu dokumenata, ali istodobno suosjeća s ljudima koji će se prvi put suočiti s neugodnim dijelovima obiteljske prošlosti. Od 50.000 do 60.000 osoba čija se imena spominju u dosjeima, povjesničari procjenjuju da je njih oko deset posto još živo. Miklós Kiss, preživjeli logoraš iz mađarskog logora za prisilni rad i predsjednik udruge žrtava, smatra da je Mađarska trebala slijediti njemački primjer i objaviti dokumente mnogo ranije. Dodao je kako će ljudi sada otkriti da je u gotovo svakoj obitelji, susjedstvu i ulici bilo izdajnika. „Ali što bismo sada trebali učiniti s tim saznanjem?”, upitao je.
Kada bi se dokumenti položili jedan do drugoga, protezali bi se na gotovo pet kilometara, što je dovoljno da se njima omeđi londonski Hyde Park. Ipak, zbirka je znatno manja od arhiva poljskih ili rumunjskih tajnih službi, rekao je Papp. U Mađarskoj su brojni dosjei uništeni tijekom ustanka protiv sovjetske vlasti 1956. godine. Drugi su nestali tijekom političke tranzicije 1989., koja je protekla postupno i uglavnom mirno, što je tadašnjim vlastima omogućilo da uklone kompromitirajuće materijale. Mnogi sačuvani dokumenti bit će nepotpuni jer neće biti poznati motivi pojedinih doušnika ni opseg njihova izvještavanja.
Od ukupno 60.000 osoba koje se spominju u dosjeima, arhiv raspolaže detaljnijim dosjeima, provjerama i izjavama za samo 9000 ljudi. Ti će dokumenti biti objavljeni u veljači, nakon što se iz njih uklone osobni podaci zaštićeni zakonima o privatnosti. To uključuje informacije o zdravstvenom stanju, ovisnostima i seksualnosti, kao i podatke o žrtvama.
Povjesničar: ‘Uvijek je bolje znati istinu’
Povjesničar Domokos Szokolay nada se da objava dokumenata ovoga puta neće prerasti u javno prokazivanje pojedinaca, nego da će ljudi shvatiti koliko su takve situacije složene. Njegov otac Zoltán Szokolay, pjesnik i političar, bio je 2005. godine označen kao doušnik na jednom neslužbenom popisu.
Domokos još nije pročitao sve dokumente koji se odnose na njegova oca, preminulog 2020. godine. Otvorenim razgovorom o traumama koje se prenose s generacije na generaciju želi pružiti podršku ljudima koji će otkriti da su njihovi članovi obitelji surađivali s tajnim službama. Nada se da će im pokazati kako u takvom iskustvu nisu sami te ih potaknuti na razgovor o onome što su saznali.
„O mnogim obiteljskim tajnama i traumama danas već možemo otvoreno razgovarati. Primjerice, ako je nečiji roditelj alkoholičar ili ovisan o kockanju. No ljudi se boje da će ih drugi osuđivati na temelju onoga što će otkriti u dosjeima agenata”, rekao je. „Znam da suočavanje s obiteljskom prošlošću može biti zastrašujuće, pa čak i bolno. Ali uvijek je bolje znati istinu”, zaključio je.
