Kako je satelitski internet postao pitanje nacionalne sigurnosti i zašto Bruxelles želi vlastiti “savez” za izravnu vezu između svemira i pametnog telefona, pitanje je koje je proteklih dana prošlo ispod radara većine medija, zaokupljenih ratovima i energetskom krizom. Kada je francuski lider Emmanuel Macron krajem ljeta na Međunarodnom svemirskom summitu u Parizu pozvao europske telekome, proizvođače satelita i operatore konstelacija da bez odgađanja uspostave europski savez za izravnu vezu satelita i mobitela, službeno je govorio o jačanju zajedničkih kapaciteta i otpornosti.
Neslužbeno, prava meta poruke “udružimo se” bio je Starlink Elona Muska. Kompanija kontroverznog američkog poduzetnika, ekscentričnog milijardera koji je neko vrijeme savjetovao predsjedniku SAD-a Donaldu Trumpu kako da sreže troškove, nevjerojatnom je brzinom počela činiti tehnologiju pristupa internetu putem satelitske veze dostupnom širokim masama. Satelitska komunikacija bila je sve do prije nekoliko godina gotovo u potpunosti rezervirana za vojne potrebe, komunikaciju među državama, koordinaciju svemirskih aktivnosti te ekstremno skupo telefoniranje prije petnaestak godina. No već je sad oko planeta sve puno starih, otpadnih satelita, a sa Zemlje se stalno lansiraju novi, brži, jeftiniji, dostupniji, dugotrajniji… Musk je tu ugrabio priliku kakva se, doslovce, pruža jednom u povijesti civilizacije, a on ju je brzo iskoristio kako bi Europu te ostatak svijeta pridružio svojoj, u SAD-u stvorenoj mreži. Motiv je, naravno, bila zarada, ali Musk je preko Starlinka uspio još više zakomplicirati ionako složenu situaciju digitalne ovisnosti EU-a o prekooceanskim serverima te podatkovnim centrima. Europa se iz obamrlosti budi, poduzimaju se brojne mjere kako bi EU postao digitalno neovisan, no sve ide uobičajeno tromo kada je Unija u pitanju.
Macron je zatražio da Europa do 2030. ima vlastitu operativnu ponudu takve usluge, s pokrivenošću usporedivom s mrežom 5G i bez bijelih mrlja. Govor je bio javna podrška tihom naporu najvećih europskih telekoma koji se već mjesecima odvija iza zatvorenih vrata. Taj se napor sada seli iz kuloara u institucije. Deutsche Telekom, Orange, Vodafone i Telefónica pregovaraju o zajedničkoj kandidaturi za europski satelitski pojas od 2 GHz, što su za Politico potvrdile dvije upućene osobe, a Bloomberg je o tome prvi pisao početkom rujna. Ministri telekomunikacija država članica sredinom listopada sastali su se u Limericku u Irskoj na neformalnom sastanku, a satelitska povezivost bila je visoko na dnevnom redu. Riječ je o sastanku koji ne rezultira odlukama da se donesu zakoni, ali pokazuje kamo Bruxelles ide, a sudeći po tonovima operatora koji su ujednačeni s regulatorima, EU ide prema jedinstvenom europskom režimu upravljanja satelitskim spektrom. Europa je, dakle, shvatila da satelitska veza nije samo praktičnost za planinare i pomorce nego pitanje suvereniteta, sigurnosti i industrijske politike. Pitanje je samo koliko je kasno shvatila, jer je Muskov SpaceX već otišao vrlo daleko, a tržište je već naviknuto na američku uslugu.
Strah od brzine
Starlink je mreža s više od deset tisuća malih satelita koji kruže nisko iznad Zemlje, u niskoj orbiti (LEO), na visini od 500 do 600 kilometara, za razliku od klasičnih geostacionarnih satelita, koji su na 36 tisuća kilometara. Budući da su blizu, signal putuje kratko pa je internet brz i bez velikog kašnjenja, i to ondje kamo optički kabel nikada neće stići: na planinama, otocima, brodovima, u avionima, na bojištima i u zonama katastrofe.
S tla se hvata antenom veličine kutije za pizzu, a instalacija traje minutu. To je promijenilo pravila igre za ruralna područja, ali i za vojsku i civilnu zaštitu. Najnovija generacija usluge uznemiruje Bruxelles jer je dostupna izravna veza s mobitelom, u struci zvana D2D (direct-to-device). Satelit tu djeluje kao bazna stanica u svemiru pa običan pametni telefon, bez dodatne opreme, bez vanjske antene, ostaje na mreži i ondje gdje nema zemaljskog signala. Poruke i pozive šalje nam izravno u džep. Starlink navodi da takvu uslugu testira s partnerima i da za nju koristi više od 650 satelita prilagođenih vezi D2D, a ukupna konstelacija, prema prospektu za burzu, ima više od 9600 satelita, dok neovisne procjene govore o više od deset tisuća.
Broj korisnika klasičnog Starlink interneta prešao je u lipnju 12 milijuna u više od 160 zemalja i teritorija, i dvostruko je veći nego lani, prema izvješću tvrtke i Wall Street Journala. Zašto je to važno Europi? Zato što su modernim mrežama sve potrebniji rezervni putovi.
French President Macron:
Everybody is fascinated by Starlink. I’m super happy.
But if you are lucid, Mr. Musk is probably one of the guys in the world who has had in his pockets the most billions of dollars from American taxpayers in order to be subsidized.
I mean, Elon Musk is first an over-subsidized guy by the federal agencies in the US.
Good news! It makes him super innovative.
— Clash Report (@clashreport) February 11, 2026
Jedina veza
Kad poplava, potres, požar ili višednevni nestanak struje sruši tornjeve, satelit je jedina veza koja ostaje. Europska komisija u svojim dokumentima izrijekom navodi da su satelitske mreže kritična infrastruktura. A rat u Ukrajini pokazao je i da komunikacija može odlučivati o ishodu bitke. Prema podacima iz 2025., samo u Ukrajini bilo je oko 42.000 Starlinkovih terminala, koje je djelomično financirala Poljska, do ožujka prošle godine bilo ih je u vrijednosti od gotovo 83 milijuna dolara.
No što je to Musk učinio da Starlink dominira? Prvi je razlog, prema poslovnim analitičarima, uspješna vertikalna integracija. Sam SpaceX u svojoj prijavi u EU-ov registar lobista tvrdi da je Starlink konstelacija koju tvrtka od početka do kraja sama projektira, gradi, lansira i upravlja njome. Kad sam proizvodiš satelite i sam ih dižeš u orbitu, ne plaćaš tuđe marže ni tuđe rokove. Svoje rakete Falcon 9 SpaceX je lansirao u prosjeku tri puta tjedno, a pojačivači su se vraćali i ponovno koristili gotovo 650 puta. To je ritam koji nitko drugi nema.
Drugi je razlog razmjer. Starlink ima oko 75 posto svih aktivnih satelita kojima se može manevrirati, prema analizama prospekta SpaceXa. Najbliži konkurent, europski Eutelsat OneWeb, ima oko 650 satelita u orbiti. Musk je izvijestio da Starlink nad Ukrajinom, ovisno o scenariju, nudi 23 do 490 puta više propusnosti od Eutelsata. To nije razlika u nijansama, nego viša liga, u kojoj Musk igra sam. Treći je razlog cijena i brzina ulaska na tržište. Starlink je krenuo ranije, brže se širio i spuštao cijene, a prosječni mjesečni prihod po korisniku pao je s 99 dolara u 2023. na 66 dolara u drugom tromjesečju 2026. To je ipak bilo dobro jer je dovelo do pada cijene, dok se broj korisnika više nego učetverostručio.
Nužno zlo
Riječ je o klasičnoj strategiji zauzimanja tržišta po načelu jeftinije, posvuda, odmah. No velik razlog leži u distribuciji nužnog “zla” u biznisu, kapitala. A tu dolazimo do Muskovih brojki koje objašnjavaju zašto Europa teško prati ovaj tempo. Prema prospektu za izlazak na burzu, koji je SpaceX objavio početkom 2026., tvrtka je 2025. ostvarila 18,7 milijardi dolara prihoda, uz operativni gubitak od oko 2,6 milijardi i neto gubitak od 4,9 milijardi. Starlink, odnosno samo segment “povezivost”, donio je 11,4 milijardi dolara, dakle 61 posto ukupnog prihoda, i bio je jedini profitabilan dio tvrtke, s operativnim dobitkom od 4,4 milijarde dolara.
Lansiranja su imala gubitak od 657 milijuna dolara, a AI dio poslova, nastao spajanjem s Muskovim xAI-em u veljači 2026., gubitak od 6,35 milijardi, pokazuju podaci objavljeni u analizi CNBC-a i BroadBand Breakfasta. Broj korisnika Starlinka rastao je s 2,3 milijuna 2023. na 4,4 milijuna 2024., zatim na 8,9 milijuna 2025. i 10,3 milijuna krajem ožujka 2026. Sam je Starlink 4. lipnja objavio da je prešao 12 milijuna korisnika u više od 160 zemalja i područja. U drugom tromjesečju 2026. segment povezivosti donio je 4,3 milijarde dolara prihoda, 66 posto više nego godinu prije.
Marc Murtra, predsjednik Telefónice, rekao je početkom rujna u Barceloni da Europa mora hitno sagraditi vlastitu mrežu satelita jer je svijet doveden u situaciju da jedan privatni akter može odlučiti ima li zemlja poput Ukrajine pristup komunikaciji. Istodobno je objasnio da je satelit za Telefónicu dopuna zemaljskoj mreži, koristan za Monegros ili neku zabačenu regiju Brazila, “ali ne za São Paulo”. Strah nije apstraktan. U ožujku 2025. Politico je izvijestio da Komisija razmatra kako pomoći Ukrajini ako bi pristup Starlinku bio ograničen, nakon izvješća da je SAD prijetio prekidom veze.
Zavladala je panika
Musk je 22. veljače 2025. porekao da je takva prijetnja postojala, a poslije je izjavio da Starlink nikada neće isključiti ukrajinsku vojsku s mreže. Poljska je do ožujka 2025. na Starlink za Ukrajinu potrošila gotovo 83 milijuna dolara. Tadašnja čelnica Eutelsata Eva Berneke priznala je da alternative još ne mogu potpuno zamijeniti Starlink. Ovisnost nije samo o satelitima. Europa još nema operativnu raketu za višekratnu uporabu, a za svoje astronaute Europska svemirska agencija kupuje mjesta u kapsulama SpaceXa, čime Musk uspijeva u svoj džep sliti čak i novac koji Europa ulaže da bi prestala biti ovisna o njemu, što je podjednako apsurdno koliko genijalno s poslovne strane, za Muska naravno.
Europa je toga svjesna do razine frustriranosti. Čak je i Vijeće EU-a u dokumentu iz svibnja 2025. zapisalo da su satelitski operatori partneri mobilnih operatora, ali i njihovi konkurenti. A Amazon, drugi američki igrač, najveći je komercijalni korisnik europske rakete Ariane 6. Europski povjerenik za obranu i svemir Andrius Kubilius rekao je za Euronews da EU zasad ne može zamijeniti Starlink, ali da je na dobrom putu. Američki pritisak također je postao vidljiv. Bijela kuća je, prema Reutersu i Politicu, pokušala odvratiti američke svemirske tvrtke, uključujući SpaceX i Blue Origin, od dolaska na pariški summit 9. i 10. rujna, što je dodatno naglasilo političku dimenziju utrke.
Najkonkretnije što postoji jest GOVSATCOM. Sustav je postao operativan 14. siječnja 2026. i povezuje osam postojećih geostacionarnih satelita iz pet država članica – Francuske, Španjolske, Italije, Grčke i Luksemburga – te daje početne sigurne komunikacijske usluge vladama i vojskama svih 27 članica. Prvi operativni korisnik bio je Cipar u ožujku ove godine. Sustav vodi EUSPA, a središnje čvorište gradi konzorcij predvođen španjolskim GMV-om. Riječ je o mostu, premosnici, ali ne o konačnom rješenju. Slijedi IRIS², europska višeorbitalna mreža za otpornost, međupovezivost i sigurnost. Ugovor je u prosincu 2024. potpisan sa SpaceRISE-om, konzorcijem koji čine Eutelsat, Hispasat i SES, u kojem sudjeluju i Airbus, Thales, OHB, Deutsche Telekom i Orange. Plan je tada bio 10,6 milijardi eura, od toga 6,5 milijardi javnog novca, i oko 290 satelita.
Procijenjeni trošak
Nakon pregleda i potpisivanja provedbenog sporazuma 7. kolovoza 2026. konstelacija je proširena na 348 satelita, od čega 330 u niskoj orbiti i 18 u srednjoj orbiti, a procijenjeni trošak popeo se na 15,6 milijardi eura, pri čemu je javni dio 11,6 milijardi, a privatni do četiri milijarde. Belgijski Aerospacelab dobio je najveći pojedinačni ugovor, od 2,4 milijarde eura za 264 satelita, ostatak LEO dijela ide Airbusu, dok Thales Alenia Space radi komunikacijske terete, a OHB srednjoorbitalne satelite vrijedne više od milijardu dolara. Le Monde piše o 15,7 milijardi, što je unutar iste procjene.
Kubilius je najavio prve usluge 2029. i punu operativnost 2030., a prema Bloombergu, početna mogućnost izravne veze s mobitelima bit će ograničena i ići će preko Hispasata. Komercijalna usluga Ku-band iz LEO sloja cilja se tek za sredinu 2032. Eutelsat OneWeb jedina je velika niskoorbitalna mreža koju ne kontroliraju SAD ni Kina. Francuska država s oko 30 posto najveći je dioničar, uz britansku vladu i indijski Bharti. Direktor Jean-François Fallacher poručuje: “Mi smo suverena europska konstelacija.” Na pariškom summitu naručio je još 340 satelita, od čega 100 od Airbusa, vrijednih oko milijardu eura, kao dio obnove konstelacije.
Neki nisu sigurni ni gdje je u svemu tome Europska svemirska agencija (ESA). Ona nije institucija Europske unije, ali okuplja 23 države, među njima i one izvan EU-a, poput Ujedinjenog Kraljevstva, Švicarske i Norveške. Ipak je ključan igrač. Na ministarskom vijeću u Bremenu u studenome 2025. članice su joj odobrile rekordnih 22,1 milijardu eura za tri godine, što je njezin ravnatelj Josef Aschbacher nazvao “prilično izvanrednim”. Za povezivost i sigurne komunikacije predviđeno je 2,1 milijardi, a više od 40 posto novca ide u programe koje ESA vodi s Komisijom: Galileo, Copernicus i IRIS². Ugovor o IRIS²-u potpisali su Komisija, ESA i SpaceRISE, a ESA daje tehničku stručnost i provjerava sustav od kraja do kraja. Starlink, s druge strane priče te oceana, nije jedini američki igrač. Amazon planira konstelaciju Leo (prije Kuiper) od više od 3200 satelita; prema izvješćima portala TNW, tvrtka je izradila tisućiti satelit i kaže da je početak usluge za nekoliko tjedana.
Divovske antene
U zahtjevu upućenom američkom regulatoru FCC-u zatražila je dozvolu i za 7500 satelita namijenjenih izravnoj vezi s mobitelima, odnosno ukupno više od 4500 za D2D. Teksaški AST SpaceMobile gradi vlastitu mrežu s divovskim antenama i, prema vlastitim navodima, ima ugovore s više od 50 mobilnih operatera te je već obavio prve pozive s običnih mobitela iz svemira. Europski izazivači manji su i mlađi, španjolski Sateliot traži oko 150 milijuna eura za 5G izravno prema pametnim telefonima i već ima nekoliko satelita u orbiti, a britanski Open Cosmos objavio je da je dovršio više od 50 satelita za vlastitu širokopojasnu konstelaciju, od kojih prvih šest leti 2026., a 96 do kraja 2028.
Europska komisija 27. svibnja 2025. predložila je uredbu kojom bi se prvi put sav taj spektar dodjeljivao jedinstvenim natječajem na razini EU-a, s dozvolama koje vrijede u svim članicama. Prema službenom priopćenju i analizi SpaceDailyja, trećina pojasa, odnosno dva uparena bloka od po 5 MHz, išla bi za vladine, sigurnosne i vojne potrebe, uz obvezu povezivanja s IRIS²-om, a dvije trećine za komercijalnu uporabu. Model bi bio polovica, odnosno dva bloka, za nove europske sudionike koji ulaze na tržište, a polovica otvorena svima, europskim i neeuropskim operaterima, dakle Starlinku, Amazonu i drugima. Dozvole bi trajale 20 godina, ne bi se mogle prenositi, a prijavitelji moraju ispuniti stroge uvjete poput europske kontrole, proizvodnje satelita u EU-u i sigurnosnih zahtjeva.
Izvršna potpredsjednica Komisije Henna Virkkunen rekla je da je to “veliki korak naprijed” za suverenitet, ali je dodala da Komisija ostaje otvorena za jedan blok i za neeuropske igrače s podjednakom pravednošću. Prema njezinim riječima, i SAD je nedavno odlučio da njegovim pojasom upravlja domaći operator, referirajući se na odluku FCC-a odnosno regulatora. Predložila je i da se dozvole EchoStara i Viasata po potrebi produlje za dvije godine, do svibnja 2029., kako bi zakon stigao stupiti na snagu prije nego što nastane vakuum. U Europskom parlamentu glavna pregovaračica Angelika Winzig poručila je, piše Politico, da se europski operatori trebaju udružiti i donijeti inovacije i ulaganja. Michał Kobosko iz Macronove skupine Renew rekao je da ne smijemo potpunu kontrolu nad europskim satelitskim komunikacijama prepustiti neeuropskim tvrtkama. Starlink ima protuargument, SpaceX je u lipnju priopćio da bi takva pravila ostavila EU bez usluga izravne veze s mobitelima u kratkom roku.
Skupi projekt
Njegov potpredsjednik za satelitsku politiku David Goldman podsjetio je na povlaštena prava koja Starlink dobiva kupnjom EchoStarova spektra – oko 17 milijardi dolara 2025. za 50 MHz, a prema kasnijim izvješćima ukupno blizu 20 milijardi, uključujući transakciju s AWS-om – te poručio da se svi ostali moraju prvo uskladiti sa Starlinkom kao ranijim korisnikom. Izjave europskih operatora pokazuju da je slika složenija od sukoba “mi protiv Muska”. Michaël Trabbia iz Orangea rekao je Politicu da grupa razmatra zajedničku kandidaturu jer želi svojim korisnicima ponuditi uslugu i izbjeći jednog dominantnog igrača: “Ne želimo jednog dominantnog igrača.”
Deutsche Telekom u ožujku je na Mobile World Congressu potpisao suradnju upravo sa Starlinkom. Član uprave Abdu Mudesir tada je poručio da je “povezanost zapravo sigurnost i povjerenje”. Njihova bi usluga u deset zemalja, među kojima je i Hrvatska, trebala stići početkom 2028., na Starlinkovim satelitima druge generacije V2, koji će nuditi pravi širokopojasni internet izravno na mobitel. U Hrvatskoj Deutsche Telekom posluje preko Hrvatskog telekoma, u kojem je većinski vlasnik. Šef Deutsche Telekoma Tim Höttges u kolovozu je rekao da Muskove ambicije shvaća ozbiljno, ali ga je razdražila reakcija tržišta jer zemaljske mreže, tvrdi, zadržavaju prednost u gusto naseljenim područjima, a “nije riječ o odbacivanju tehnologije”. Vodafone je odabrao drugi kolosijek.
Zajedno s AST SpaceMobileom osnovao je SatCo sa sjedištem u Luksemburgu. Izvršna direktorica Margherita Della Valle rekla je da “SatCo isporučuje suverenu satelitsku uslugu cijeloj Europi”. No SatCo prodaje satelite američke tvrtke, a Bloomberg navodi da Vodafoneova struktura od 50 posto ne bi zadovoljavala kriterij europske kontrole iz prijedloga o 2 GHz. Telefónica istražuje suradnju sa Sateliotom, dok je MasOrange, u djelomičnom vlasništvu Orangea, u veljači potpisao pilot sa Starlinkom u Valladolidu.
Dostupne tehnologije
Direktor Meinrad Spenger rekao je da to potvrđuje predanost “uporabi svih dostupnih tehnologija”. Starlink je tada objavio da će Španjolska biti prva zemlja EU-a s njegovom izravnom vezom s mobitelima. Europski pionir bio je ukrajinski Kyivstar, koji je krajem 2025. pokrenuo uslugu, a sredinom 2026. prijavio šest milijuna korisnika D2D poruka. Tko god prati ovu priču, mora imati na umu da su europski operatori istodobno Starlinkovi partneri i konkurenti. To je racionalna strategija smanjenja rizika po krilatici “surađuj danas da preživiš, gradi alternativu za sutra”, no ponešto pojačava dojam o ovisnosti cijelog kontinenta o novcu, uslugama te mušicama kontroverznog multimilijardera.
A ako Europa ne izgradi vlastitu alternativu, Hrvatska će, kao i ostatak EU-a, ostati ovisna o američkom privatnom operatoru za kritičnu komunikaciju. To je suštinska poruka pariškog summita. SpaceX je u Bruxellesu registriran kao lobist i otvoreno govori da želi pristup tržištu. Njegova poruka regulatorima glasi: nemojte zatvoriti tržište prije nego što mi stignemo. Europski telekomi poručuju suprotno: ako sada ne zaštitimo frekvencije, nikada nećemo imati priliku izgraditi nešto svoje, jer je razlika u kapitalu i ritmu lansiranja prevelika. A račun? IRIS² je već s 10,5 na 15,6 milijardi eura. GOVSATCOM je operativan, ali s ograničenim kapacitetom. Eutelsat OneWeb treba obnovu. Europska raketa za višekratnu uporabu kasni. S druge strane, SpaceX ima 12 milijuna korisnika koji već plaćaju, raketu koja leti tri puta tjedno i burzu koja je dala 86 milijardi dolara svježeg kapitala. Bitka za 2 GHz zato nije tehničko pitanje. To je test može li Europa pretvoriti političku volju izraženu u Parizu u industrijsku stvarnost do 2030. Macronov poziv na savez do 2030. zvuči ambiciozno, ali bez satelita u orbiti i bez raketa koje ih mogu dignuti savez ostaje na papiru.
Za valjan zaključak poruka je jednostavna: mobitel koji imate u džepu uskoro će imati dvije mreže, zemaljsku i svemirsku, a to nije ZF, nego doslovce pitanje tjedana ili mjeseci. Pitanje je samo čiji će sateliti biti iznad Hrvatske i po čijim pravilima te pod čijim će nadzorom raditi. Europa želi da to budu njezini. Hoće li uspjeti, odlučit će se upravo u raspravama o pojasu od 2 GHz i u provedbi IRIS²-a – a ne na summitima, gdje su političari uvijek “zadovoljni, puni optimizma”, iako u biti nemaju pojma ni što Starlink radi, a kamoli kako ga kopirati dovoljno brzo da uspješno zamijeni barem dio Muskove uloge. Pomno će se pratiti rasplet u ovoj, još jednoj uzbudljivoj epizodi turbulentnog povezivanja politike s visokom tehnologijom kao evidentnim te sve važnijim preduvjetom razvoja, opstojnosti te konkurentnosti cijele Europe.
U prijelazu se mora unajmljivati od SAD-a
I zagovornici europskog pristupa priznaju slabost: rezervirati frekvencije ne znači imati satelite. IRIS² neće prije 2029., pa bi europski konzorcij mogao imati dozvolu, a kapacitet u prijelazu unajmljivati od Amerikanaca. To je politički neugodna, ali tehnički realna mogućnost. Pojas od 2 GHz samo je dio slagalice. Komisija želi da se sav satelitski spektar u EU-u odobrava na europskoj razini i pod jedinstvenim uvjetima, što je predviđeno prijedlogom Akta o digitalnim mrežama (Digital Networks Act), Uredbom o pojasu od 2 GHz. Drugi je zakon EU Space Act, koji je Komisija predložila 25. lipnja 2025. Obuhvaća i neeuropske operatore koji u EU-u pružaju usluge. Prema uredbi, morali bi se upisati u europski registar svemirskih objekata, imenovati pravnog zastupnika u Uniji i pribaviti elektronički certifikat o sukladnosti.
Prema analizama prijedloga, veliki kibernetički napad morao bi se prijaviti u roku od 12 sati, a operatori satelitske komunikacije morali bi imati planove za izbjegavanje sudara i za deorbitiranje. Puna primjena ne bi počela prije 1. siječnja 2030., a sateliti koji dotad već budu u orbiti, uključujući postojeće Starlinkove, ostali bi pod starim pravilima. Washington prigovara, osobito pragovima za takozvane gigakonstelacije – konstelacije s više od nekoliko tisuća satelita – tvrdeći da gotovo isključivo pogađaju američke operatore. Pregovori još traju, Vijeće je kompromisni tekst iznijelo 30. ožujka 2026., a Elena Donazzan izvjestiteljica je vodećeg odbora Parlamenta (ITRE).
Starlink u EU-u sam nema pojas
Hrvatska u ovoj priči nije promatrač. Deutsche Telekom kao većinski vlasnik Hrvatskog telekoma u ožujku je naveo da će od početka 2028. Starlinkovu izravnu vezu s mobitelima nuditi u deset zemalja: Njemačkoj, Austriji, Poljskoj, Mađarskoj, Češkoj, Slovačkoj, Grčkoj, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji, za bazu koju čini više od 140 milijuna pretplatnika.
Prema Telekomovu priopćenju, usluga će raditi isključivo u Starlinkovu spektru za mobilne satelitske usluge, odnosno MSS spektru koji je SpaceX kupio od EchoStara, a Starlink za takvu uslugu u EU-u sam nema pojas, piše Bloomberg. Koliko će, dakle, Starlink u Europi moći djelovati sam, a koliko preko partnera poput Telekoma, ovisi i o ishodu rasprave o pojasu od 2 GHz i o tome hoće li Komisija priznati prava stečena kupnjom američkog spektra.
Starlink je u Hrvatskoj već dostupan kao satelitski internet, a A1 Hrvatska u ponudi ima i njegovu opremu. Izravna veza s običnim mobitelom, međutim, u Hrvatskoj još ne postoji; prema najavama Telekoma, prvi put bi se pojavila početkom 2028. godine. Za Hrvatsku, s otocima, planinama i slabije pokrivenim područjima Like i zaleđa, takva usluga ima praktičnu vrijednost – od sigurnosti na moru do civilne zaštite u slučaju potresa poput onog iz 2020.
