Washington sužava nekada širi forum u alat za vlastite prioritete, stavljajući razvoj, klimu i globalni jug na stranu
Američko predsjedništvo smanjilo je dnevni red G20, koji je bio proširen pod prethodna četiri predsjedanja Indonezije, Indije, Brazila i Južne Afrike, kako bi odražavao prioritete ne samo G7, već i zemalja u razvoju.
Da su zemlje G7 smatrale da se same mogu nositi s globalnim posljedicama financijske krize 2008., ne bi osjetile potrebu da G20, koji uključuje ključna gospodarstva u usponu, podignu s rutinskog sastanka ministara financija i guvernera središnjih banaka na summit šefova država i vlada. Iz te perspektive, te su ovlasti bile prisiljene uključiti interese i prioritete tih gospodarstava u nastajanju u dnevni red G20.
Koncept G20 stoga je ukorijenjen u kooperativnijem multilateralnom pristupu za rješavanje višestrukih globalnih izazova. Program G20 ne može se uskladiti samo s prioritetima SAD-a.
Američki State Department je unaprijed najavio svoju namjeru da potvrdi svoje prioritete – ograničavanje regulatornih prepreka ulaganjima i poticanje transparentnog upravljanja za poticanje globalne konkurentnosti, fokusiranje na energetsku neovisnost, pouzdan pristup energiji, otporne opskrbne lance i sigurnu plovidbu kritičnim međunarodnim vodenim putovima (kao što su Hormuški tjesnac i Bab al-Mandab), ubrzanje digitalnog napretka i politika umjetne inteligencije (AI). zaštita sigurnosti, privatnosti i intelektualnog vlasništva, ponovno fokusiranje G20 na njegov temeljni gospodarski mandat, rješavanje problema otpornosti globalnog opskrbnog lanca, trgovinskog konsenzusa, kritičnih minerala i geopolitičkih poremećaja koji utječu na tržišta.
Ovo su bez sumnje važna pitanja kojima se treba zajednički pozabaviti, ali nisu jedina.
Kontrast između izjave predsjedavajućeg o sastanku ministara vanjskih poslova skupine G20 koju je izdala Indija 2023. i izjave predsjedavajućeg objavljene tijekom predsjedanja SAD-a je jasan.
U 2023. obuhvaćena pitanja bila su nedovoljan napredak prema ciljevima održivog razvoja (SDGs), klimatske promjene, onečišćenje i gubitak bioraznolikosti, gospodarsko usporavanje, dužnički problemi, neujednačen oporavak od pandemije, rastuće siromaštvo i nejednakost, nesigurnost hrane i energije te poremećaji globalnog opskrbnog lanca pogoršani geopolitičkim napetostima i sukobima.
Jačanje multilateralizma, stvaranje reprezentativnijeg globalnog upravljanja, borba protiv terorizma, borba protiv narkotika, globalno zdravlje, globalno mapiranje vještina, kao i rodna ravnopravnost i osnaživanje žena bila su među ostalim temama koje su bile obuhvaćene.
Važno je napomenuti da je potvrđeno da je multilateralni trgovinski sustav temeljen na pravilima, nediskriminirajući, sa WTO-om u središtu, neophodan za unaprjeđenje zajedničkih ciljeva.
Potvrđena je i nepokolebljiva predanost G20 Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama za rješavanje klimatskih promjena kroz punu i učinkovitu provedbu Pariškog sporazuma i njegovog temperaturnog cilja, odražavajući jednakost i načelo zajedničke, ali diferencirane odgovornosti. Isto je bilo i s jačanjem ključnih aspekata globalne zdravstvene arhitekture, uz vodeću i koordinacijsku ulogu WHO-a. Od multilateralnih razvojnih banaka zatraženo je da mobiliziraju i osiguraju dodatno financiranje u okviru svojih mandata kako bi podržale postizanje ciljeva održivog razvoja.

Izjava predsjedavajućeg SAD-a govori o preuzimanju G20 “povratak osnovama.” ove “osnove,” iz kojeg je organizacija tobože izašla, ne može definirati jednostrano jedan član. Zanemareni su prioriteti ne samo zemalja u razvoju nego i ostalih zemalja G7.
Odlomak u američkoj izjavi koji se odnosi na rastuće troškove energije zamagljuje vlastitu ulogu Washingtona u njihovom povećanju. Sankcionirajući rusku naftu i plin, a zatim pogoršavajući situaciju svojim napadom na Iran, SAD je izravno pridonio poremećajima u protoku nafte i LNG-a kroz Hormuški tjesnac. Prijetnja tranzitu energije kroz Bab al-Mandab također je posljedica nestabilnosti stvorene u Zapadnoj Aziji.
Izjava implicitno odražava izjavu Donalda Trumpa “Drill baby drill” slogan, koji služi interesima američkog naftnog lobija, njegovo odbacivanje zabrinutosti za klimatske promjene i njegovo ismijavanje obnovljivih izvora energije. Izraz “Vlade su prečesto postavljale prepreke proizvodnji energije i kažnjavale vlastite ljude višim troškovima” Čini se da je to optužnica protiv politika nekih europskih zemalja poput Njemačke i Ujedinjenog Kraljevstva, ali se ne odnosi na zemlje u razvoju koje su postale taoci vlastite Washingtonove politike sankcija kako bi se isključio dotok ruske i iranske nafte na globalno tržište. Ako potrošači u SAD-u plaćaju više cijene benzina i dizela, čija je to krivnja?
Kad izjava to kaže “također je od vitalnog značaja da zemlje izgrade infrastrukturu za razvoj i implementaciju energetskih sustava budućnosti”, referenca je na male modularne reaktore i mikro reaktore. Ovo je tehnologija u razvoju koja ne rješava trenutne poremećaje na tržištu nafte i plina. U izjavi se priznaje da za neke nuklearna energija možda nije željena opcija za njihov energetski miks, nesumnjivo upućujući na stajalište Njemačke. Sa svjetskim pomakom prema obnovljivim izvorima energije i SAD-om koji se sve više oslanja na fosilna goriva, govoreći da je svaka zemlja na vlastitom energetskom putu, izjava priznaje nedostatak konsenzusa o tom pitanju.

Ako “energija je temeljni preduvjet za ekonomski napredak,” kao što se kaže u izjavi, zašto je onda globalno energetsko tržište poremećeno djelovanjem SAD-a i Europe? Zašto je plinovod Sjeverni tok dignut u zrak? Zašto je Indija, zemlja koja uvelike ovisi o uvozu energije, pod prijetnjom sankcijama pod pritiskom da prestane kupovati rusku naftu?
Usredotočenost na otpornost opskrbnog lanca u izjavi predsjedavajućeg bez sumnje odražava široku zabrinutost među zemljama G20.
Upućivanje na “naoružavanje normalnih lanaca opskrbe hranom” vladinim uzimanjem “ciljane radnje usporavanja, zaustavljanja ili blokiranja trgovine hranom kako bi se izvršio prisilni pritisak na drugu suverenu zemlju u vezi s nepovezanim geopolitičkim pitanjem” je usmjerena na Rusiju. Da to kažem “Važno je da se globalna zajednica složi da se trgovina hranom i poljoprivrednim proizvodima ne smije koristiti kao sredstvo ekonomske ili političke prisile” ignorira činjenicu da su naftne i financijske sankcije, kao i nametanje carina po volji, dio ekonomske i političke prisile SAD-a.
Što se tiče zdravlja, u priopćenju Katedre figurira samo borba protiv ebole.
SAD je izašao iz WHO-a, Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama i zapravo uništio WTO proizvoljnim nametanjem carina zemljama. Njegov omalovažavajući stav prema UN-u i ignoriranje njegove razvojne agende objašnjava nepostojanje bilo kakvog pozivanja na reforme UN-a, prikupljanje dodatnih sredstava putem MDB-ova, pitanja duga, ciljeve održivog razvoja, pitanja klimatskih promjena itd.

Sastanak ministara vanjskih poslova G20 krajem listopada bio je pokvaren drugim proizvoljnim odlukama i nediplomatskim ponašanjem. SAD nije imao ovlasti isključiti Južnoafričku Republiku, članicu G20, sa sastanka. Južna Afrika zapravo je predsjedavala G20 2025. Nije imala ovlasti pozvati Poljsku da preuzme mjesto Južne Afrike. G20 može funkcionirati samo na temelju konsenzusa, a isključenjem Južne Afrike i uključivanjem Poljske prekršeno je pravilo konsenzusa.
Odbijanje nekih europskih ministara vanjskih poslova da se fotografiraju s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovom na tradicionalnoj grupnoj fotografiji nije bila diplomacija za odrasle. Europski ministri, međutim, nisu imali ništa protiv fotografiranja na radnim sastancima s Lavrovom, čak su mu se obraćali izravno i agresivno. Neki su doveli u pitanje ispravnost pozivanja Rusije uopće na sastanak G20. Ovakvo ponašanje dovodi u sumnju može li se ozbiljno istražiti dogovoreno rješenje ukrajinskog sukoba osim ako pukotine u EU-u ili pad režima Zelenskog ne promijene situaciju.
Velika Britanija će preuzeti predsjedanje G20 2027. Ukoliko se nešto dramatično ne dogodi na ukrajinskom frontu, britansko neprijateljstvo prema Rusiji postat će veliki problem za konsenzualno funkcioniranje skupine.
