Stigao je glasno, odmah iz svlačionice, kao čovjek koji treba uvesti reda. Nema više zaje…, lupio je šakom o stol Nikola Kalinić, presvlačeći se iz dresa u odijelo sportskog direktora. Ono što je bilo – zaboravite!, glasno je ponavljao popravljajući kravatu.
Istup je, dakle, bio snažan, vodeći se očitom snažnim zaokretom onoga što su iza sebe ostavljali Lukša Jakobušić i Mindaugas Nikoličius. Uz suport doslovce i preneseno velikog, novog predsjednika Ivana Bilića, činilo se da Hajduk ima jasnu želju, koju Nikola Kalinić može sprovesti: disciplina, kontakti važni ulazne i izlazne transfere, te dugoročna vizija koja bi Hajduk nakon “all-in” misije spustila na dugoročnu, ali titulama isplativu priču. Na kraju, nakon samo tri pol mjeseca, Kaliniću je u utorak uručen otkaz…
Slušajući prve izjave, mnogi eksperti tvrdili su da su pregrube i da im nedostaje finoće i socijalne inteligencije. Kalinić je, naime, “uletio” u strance i hrvatski jezik, ironično je slao poruke Zlatku Daliću, a onda i bez rukavica ulazio u diskurs s novinarima. Mnogima se taj nastup svidio, pogotovo jer u uvodnom se dijelu kao argument koristio dolazak Ivana Rakitića (iako u tom poslu Kalinić nipošto nije bio sam, dapače), pa i postavljanju jakog imena poput Gennara Gattusa na mjesto trenera. Očekivalo se još pojačanja, a pritom i zvučni, financijsko glasni odlasci, kompenzirani istovrsnim pojačanjima. Vrijeme je prolazilo, pojačanja nije bilo, a na kraju su propali i odlasci. Sahiti je prodan za kikiriki, a Pukštas je, eto, i dalje ovdje… Konačno, Bilić je otvoreno kazao da Hajduk financijski ne stoji bajno, a Kalinić je, nakon najava o borbi za duplu krunu, već u kolovozu okrenuo ploču i rekao: “Nemojmo pričati o Dinamu, nije to naša liga…”
Kada cijeli sinopsis stavite u jednu rečenicu, po njoj bi se snimao film katastrofe. Dodajte tome priču kako je klub, koji se stalno okružuje lijepim PR-pričama, zapravo razapet borbom unutarnjih klanova, teško je zapravo reći da je Nikola Kalinić glavni krivac. Istina, Pedro je, eto, opet tu, ali u pozadini stoje mnogi koji su ga postavili na stolicu i onda je vrlo lako i vješto gurnuli, samo kako bi ga predstavili kao sve loše.
Hajdukov problem nije Kalinić. Jest, imao je komunikacijski problem otpočetka, kao i nejasne poteze, no oni su blisko vezani uz Nadzorni odbor, predsjednika, konačno i famozni Kodeks, kojeg, kako kaže neki duhoviti hajdukovac, klub i dalje mahnito traži po stranicama svoga sjećanja. Bezbroj trenera, bezbroj predsjednika, bezbroj sportskih direktora i bezbroj igrača prošlo je otkad se krenulo u čistu priču boljeg Hajduka. Hajduka koji se još uvijek traži. Hajduka kojeg i dinamovci zazivaju, jer bez njega nema ni nogometa u nas.
“Budući da se radi o izuzetno važnoj poziciji, tijekom sljedećeg tjedna predstavit ćemo novog sportskog direktora i sportsku strategiju Kluba za koju smatramo kako je dugoročno jedina ispravna za Hajduk”, kaže u priopćenju predsjednik Uprave Ivan Bilić.
U priopćenju u kojem, navodno, nedostaje da i Gattuso “visi”. S obzirom na plaću, i činjenicu da je Kalinićev, to nije novost. Problem je što će Hajduk usred još jedne sezone tražiti još jedno rješenje, te što unaprijed nije jasno iskomunicirano, predstavljeno i odlučeno: Nemamo novca kao lani, borit ćemo se s resursima koje imamo.
A za to, ipak, ne treba Gattuso, i stožer vrijedan kakvih dva milijuna eura, već stvaratelj. I strpljenje. Ima li, zapravo, toga u Hajduku?
