Centar za suočavanje s prošlošću Documenta prilično je oštro reagirao na činjenicu da su predstavnici Grada Novalje položili vijenac na spomenik pripadnicima ustaške i domobranske vojske u Zubovićima na otoku Pagu.
U svome priopćenju, Grad Novalja navodi da je cvijeće u tom mjestu položeno kod spomenika „hrvatskim braniteljima“, no, Documenta ističe da je riječ je o pripadnicima ustaške i domobranske vojske, za koje se većinom kao godina smrti navodi 1945.
“Nazivati pripadnike ustaške i domobranske vojske „braniteljima“ u najmanju je ruku neispravno, jer se pod tim pojmom u hrvatskom zakondavstvu i javnom prostoru podrazumijevaju oni koji su sudjelovali u Domovinskom ratu braneći Hrvatsku,” navode.
Ljubav, djela i tragovi utkani u živote
Povodom blagdana Svih svetih i Dušnog dana, predstavnici Grada Novalje, zajedno s predsjednikom Gradskog vijeća i predstavnicima Udruge hrvatskih branitelja veterana Domovinskog rata Novalja, položili su cvijeće i zapalili svijeće na mjestima od posebnog pijeteta i sjećanja.
U službenoj su objavi na Facebooku napisali kako se “S dubokim poštovanjem i zahvalnošću prisjećamo se svih naših najmilijih koji više nisu s nama, a čija su ljubav, djela i tragovi trajno utkani u naše živote.”
U svojem su obilasku dakle posjetili više mjesta od kojih i spomenik u Zubovićima.
Documenta navodi kako se iza riječi “hrvatske žrtve u borbi za slobodu i državnu nezavisnost” na spomeniku u Zubovićima na otoku Pagu zapravo kriju ništa drugo do ustaše.
“S druge strane, ako se, kao što se kaže u priopćenju, vijenci polažu onima „čija su ljubav, djela i tragovi trajno utkani u naše živote“, zaista je pitanje kako su ustaše i domobrani obuhvaćeni tim opisom,” dodaju iz Documente.
Upozoravaju kako nakon ovakvih poteza možemo zaključi samo da svjedočimo još jednom iskrivljavanju činjenica o ustaškim zločinima kojemu je prethodila izjava gradonačelnika Novalje Ivana Dabe da u Metajni “nije postojao nikakav logor“.
Riječ je bila o logoru za žene i djecu, u kojem su često bile smještene supruge i djeca zatočenika logora Slana, uglavnom židovske i srpske nacionalnosti. Žene su bile podvrgnute prisilnom radu uz minimalne količine vode i hrane, a iz svjedočanstava rijetkih preživjelih saznaje se o učestalim silovanjima te o likvidacijama žena i djece, naveli su iz Documente.
J.T.
