Dinamova potraga za trenerom do četvrtka navečer imala je svoj smjer, pa i favorite, a onda je Jerko Leko, čovjek predviđen kao “čuvar klupe u studenom razdoblju”, u Sunderlandu napravio nešto što nijedan kandidat iz maksimirskog imenika zasad nije – pobijedio. I to na način koji je, osim bodova, Dinamu vratio i ono što mu posljednjih tjedana kronično nedostaje: vratio je boju u licu…
Óscar García, dakle, prema onome što čujemo iz naših izvora, nije više opcija, a i ispostavilo se da je on bio taj koji je najviše želio doći u Maksimir. Nuđeni su mnogi kandidati, ali ti se ipak nisu pokazali rješenjima koja bi zadovoljila sve maksimirske kriterije, pa je u prvi plan tijekom četvrtka ponovno iskočio Pol Planas.
O treneru Barceloninih juniora pisali smo još prošloga tjedna, slijedom informacije da ga Zvonimir Boban i Albert Capellas iznimno cijene, a prema onome što doznajemo, Španjolac je spreman odmah doći, prema nekim vijestima i prihvatio je poziv maksimirskog establišmenta. Ali, par sati kasnije dogodilo se nešto iz reda neočekivanog. Očekuj neočekivano, isijavao je Leko na promociji, i to se dogodilo.
Plavi prasak usred Otoka ujedno znači da Jerko Leko u Sunderlandu nije osvojio samo tri boda. Osvojio je svlačionicu, ili barem silno važan dio njezina povjerenja, od kapetana Josipa Mišića koji je to prvo verbalizirao, a onda potvrdio igrom, a još se izravnije misao svlačionice čula kroz izjave Luke Stojkovića: igrači žele njegov ostanak. Nije, pritom, nimalo nevažno da je osvojio i tribinu, jer skandiranje Bad Blue Boysa nije tek kurtoazni pozdrav nakon europskog slavlja, bio je to, na određeni način, i snažni glas u raspravi o budućem treneru. A Leko, dakle, ne skriva ambiciju da odgovornost preuzme i dulje od dogovorene dvije utakmice.
Čak se, navodno, i dijelu pomoćnika lakše diše jer više ne moraju prevoditi upute na engleski. Zgodna crtica, ali u cijeloj priči sporedna. Bitno je nešto drugo: Dinamo je odjednom pokazao energiju, prepoznatljivu ideju i zajedništvo za koje se već počelo sumnjati da ih ova momčad može proizvesti. Jedna utakmica, jasno, ne može biti presuda, ali svakako može promijeniti pitanja koja si klub postavlja.
A prvo glasi: što ako Leko pobijedi i u Varaždinu? Što ako do zime nastavi skupljati bodove, vraćati igrače, igru prije svega i osvajati navijače? Ima li tada smisla zaustaviti taj proces kako bi se klupa prepustila 35-godišnjem treneru koji jest iznimno cijenjen u Barceloninoj školi, ali nema ozbiljnog iskustva vođenja seniora, a kamoli Dinama pod pritiskom rezultata? Rizik nije mali, ma koliko njegova nogometna ideja bila bliska Capellasovoj.
S druge strane, Boban i Capellas imaju pravo ne zalijetati se nakon jedne utakmice. I, paradoksalno, možda su sada u najboljoj poziciji: Planas je, prema informacijama kojima raspolažemo, spreman, a Leko im je, eto, otvorio mogućnost da ne žure. Nastavi li pobjeđivati, mogu ga ostaviti. Okrene li se krivulja, imaju spremnu alternativu.
Pobjeda u Sunderlandu možda će se pokazati prekretnicom sezone, a zasad je sigurno da ispod nje stoji Lekin potpis. Hoće li se tinta osušiti dok je još za Dinamovim kormilom ili će preko potpisa doći Barcelonin pečat, odlučit će prije svih Boban i Capellas. No, prema svemu što čujemo, knjiga kandidata svela se na dva slova. Leko ili Planas. I upravo zato Dinamova potraga, nakon velike pobjede, više i nije dubiozna kao što se činila još dan ranije.
Na Stadionu svjetla Leko je pronašao Dinamov prekidač i izveo momčad iz mraka. A to je klubu koji je dugo tapkao u mraku silno trebalo. Je li taj prekidač upalio i konačnu odluku vodstva Plavih, tek treba vidjeti, no Leko je postavio prvi argument. Dinamo se u četvrtak navečer, naime, probudio, promijenio žarulju i pitanje je, apsolutno, treba li mu zaista neki novi električar…?
