Dr.sc. Ives Vodanović Lukić, znanstvena suradnica Instituta za turizam u razgovoru za Morski HRR objašnjava zašto Hrvatsku strani gosti i dalje primarno doživljavaju kao odmorišnu destinaciju iako se od kasnih devedesetih do danas odnos prema kulturnom turizmu znatno promijenio, te ističe zašto su projekti „People Powered Tourism“ važni za razvoj transformativnog turizma u kontinentalnoj Hrvatskoj i kako svi novi sadržaju moraju biti ‘uronjeni’ u lokalnu zajednicu i njeno stanovništvo.
Podaci istraživanja pokazuju da je udio stranih turista kojima je kulturni turizam primarni motiv dolaska u Hrvatsku izrazito nizak (tek oko 7-8%), dok većina gostiju u kulturi sudjeluje tek usputno.
Zašto nas strani gosti i dalje primarno doživljavaju kao odmorišnu destinaciju te što nas koči da postanemo prepoznatljiva kulturna destinacija?
– Prije svega, Hrvatska je svoju prepoznatljivost na međunarodnom tržištu desetljećima gradila upravo na ponudi temeljenoj na suncu i moru, tj. odmoru u ljetnim mjesecima. Takva percepcija ne mijenja se ni brzo ni lako, no nije nužno riječ o ograničenju ukoliko se oslobodimo pretpostavki o krutim faktorima razlike između odmorišnog i kulturnog turizma, i odmaknemo od fokusa na posjetitelje primarno motivirane kulturom.
Odnos prema kulturnoj baštini u Hrvatskoj od kasnih 90-ih do danas itekako je doživio svoju transformaciju: od baštine kao pasivne atrakcije, koja ima marginalnu ulogu u turizmu kojim dominira model „sunce i more“, do strateški važnog segmenta turizma koji doprinosi održivosti, izgradnji identiteta i prostornoj i vremenskoj distribuciji turističkih kretanja. U proteklim desetljećima svjedočimo velikom napretku na području kulturno-turističke ponude: obnovi brojnih baštinskih lokaliteta, izgradnji interpretacijskih centara, modernizaciji muzejskih postava, uspostavi privatnih inicijativa u kulturi, porastu broja festivala, različitih događanja i radionica.
Dakle, nije upitno da je kulturno- turistička ponuda u Hrvatskoj danas dinamičnija i razgranatija nego ikad prije, međutim jasno je da izazovi i dalje postoje, štoviše da se u dobroj mjeri poklapaju s onima od prije dvadesetak godina. Uostalom, sama priroda kulturnog turizma se promijenila: od visoke kulture sve više se okrećemo kulturi svakodnevice i nematerijalnoj baštini, lokalna zajednica postaje neizostavni element u osmišljavanju ovakve ponude, kao i element sustvaranja i poticanja kreativnog potencijala posjetitelja, pa sve do impregnacije kulturno-turističkih proizvoda načelima transformativnog i regenerativnog turizma – kaže nam dr. Vodanović Lukić.
Nema jedinstvenog provedbenog okvira
– Ove godine smo upravo na temu razvoja kulturnog turizma u Hrvatskoj organizirali panel raspravu, s obzirom da je upravo Institut za turizam, 2003. godine izradio prvu Strategiju razvoja kulturnog turizma Hrvatske, na čelu s kolegicom dr. sc. Renatom Tomljenović koja je aktivno sudjelovala u radu Ureda za kulturni turizam, koji je ukinut 2012. godine. Jedan od temeljnih zaključaka rasprave ticao se upravo nedostatka jedinstvenog provedbenog okvira koji omogućava povezivanje sektora kulture i turizma, stvara zajednički jezik, usmjerava razvoj i sadržaje povezuje u cjelovit i smislen sustav, uz aktivno mjerenje učinaka i prikupljanje podataka.
Zahtjevi potražnje u kulturnom turizmu sve su kompleksniji i obuhvatniji, a s druge strane, inicijative su sve rascjepkanije, što dodatno otežava adekvatan odgovor na promjene. Hoćemo li ponovno imati organizacijsko tijelo koje će olakšati i usmjeriti provedbu novih trendova u kulturnom turizmu, teško je reći, ali neovisno o tome, važno je voditi se određenim načelima pri oblikovanju kulturno-turističkih doživljaja.
Prije svega, u svemu i od početka uvijek uključivati lokalnu zajednicu i brinuti da su novi sadržaji duboko uvezani u lokalni kontekst i važni lokalnom stanovništvu. Osim toga, voditi se načelom povezivanja pojedinih atrakcija i lokaliteta u jedinstvenu priču o mjestu. S aspekta posjetitelja, jako je važno odmaknuti se od ideje da turistički doživljaj ponudi isključivo površnu zabavu, koja se lako reproducira drugdje, a još lakše zaboravlja, već omogućiti smislenu interakciju s mjestom i njegovim stanovnicima, koja rezultira emocionalnim povezivanjem i mogućnostima osobnog rasta i razvoja. Sama interpretacija mora nuditi više slojeva značenja, umjesto zbira isključivo faktografskih informacija, a uključivanje suvremene umjetnosti, naročito u interpretaciju baštinskih lokaliteta, koja pritom može olakšati tranziciju iz prošlosti u svijet suvremenog čovjeka, u ovom kontekstu može biti izuzetno potentno.
Fokus nam se ne smije uvijek zadržati samo na onim posjetiteljima koji imaju veliki kulturni kapital, čiji je dolazak primarno motiviran kulturom, naprotiv, ako se vodimo činjenicom da dobar dio posjetitelja koji su došli zbog sunca i mora, tijekom svog odmora, razgledava gradske jezgre, posjećuje baštinske lokalitete, muzeje i festivale, onda nam je zadatak ozbiljno promišljati kako kulturno-turistička ponuda može kvalitetno obogatiti njihov ukupni boravak u destinaciji – priča naša sugovornica.
Kreativno preoblikovanje mjesta
Kulturni turist traži izvornost i stvarni život lokalne zajednice. Međutim, mnoge naše povijesne gradske jezgre ljeti gube stanovništvo i pretvaraju se u kulise usmjerene isključivo na ugostiteljstvo i rentanje. Kako vratiti život u stare jezgre i spriječiti komodifikaciju baštine?
– U humanističkoj geografiji postoji jako važan pojam koji bi mogao rasvijetliti ovu problematiku, a to je osjećaj mjesta koji počiva na razlici između prostora i mjesta. Prostor možemo razumjeti kao fizičko okruženje koje, ovisno o načinu njegova korištenja i oblikovanja, može poprimiti različita obilježja. Kada njime dominiraju standardizirani sadržaji, prostorna uniformnost, vanjski ekonomski interesi i aktivnosti koje nisu povezane sa životom lokalne zajednice, dolazi do gubitka autentičnosti, jedinstvenosti i osjećaja pripadnosti, odnosno do pojave koju nazivamo bezmjesnošću. S druge strane, mjesto je prostor ispunjen značenjima, koje nastaje kao prirodna posljedica njegova aktivnog korištenja od strane svakodnevnih korisnika, dakle lokalne zajednice.
Ona svojim redovitim aktivnostima, društvenim odnosima i kulturnim kapitalom isprepliće prostor vlastitim vrijednostima i značenjima, stvarajući tako jedinstveni osjećaj mjesta, odnosno snažan osjećaj pripadnosti. U kontekstu turizma, jasno, poželjno je njegovati upravo takav osjećaj mjesta, iako vrlo često svjedočimo da zbog stihijskog i reaktivnog (ne)planiranja turističkih aktivnosti gubimo te posebnosti i atmosferu, naročito u našim obalnim destinacijama. To su problemi koji nisu rezervirani samo za Hrvatsku, nego su prisutni, u većoj ili manjoj mjeri u svim destinacijama koje pate od prekomjernog turizma.
Zato se posljednjih desetljeća sve više razvijaju inicijative kojima u fokusu nije više turistički rast, nego kvaliteta života lokalne zajednice i njezino zadovoljstvo turizmom. Na globalnoj, pa tako i europskoj razini takve su inicijative prepoznate u okviru koncepta kreativnog placemakinga odnosno kreativnog preoblikovanja mjesta, koji podrazumijeva participativni pristup planiranju i oblikovanju javnih prostora, uz važnu ulogu umjetnosti i kulture, s ciljem jačanja povezanosti ljudi i mjesta te stvaranja zajedničkih društvenih, kulturnih i prostornih vrijednosti. U srži takvog pristupa dvije su ključne sastavnice.
Prva je aktivno sudjelovanje građana u prepoznavanju problema, određivanju prioriteta i predlaganju rješenja. Druga je usmjerenost na vraćanje svakodnevnog života u turistificirane gradske jezgre, ali i na oživljavanje marginaliziranih gradskih četvrti, uz kontinuirano obogaćivanje kulturnog i društvenog života na lokalnoj razini. To uključuje prije svega besplatne i kreativne sadržaje, poticanje malih, osobito kreativnih obrta te oblikovanje javnih prostora koji potiču druženje i susrete različitih društvenih skupina, ne uvjetujući pritom sudjelovanje u društvenom životu potrošnjom.
Zbog stalne težnje povećanju turističkog prometa i planiranja turizma iz perspektive turista,olako se zaboravi koliko je važno sačuvati život mjesta. Naime, identitet destinacije, koji jeujedno važan čimbenik njezine turističke privlačnosti, oblikuju i odnosi među ljudima, njihove navike i načini korištenja javnih prostora, kao i atmosfera koja iz svega toga proizlazi. Narušavanjem tih obilježja destinacija može postupno gubiti upravo ono što je čini posebnom i privlačnom posjetiteljima – pojašnjava.
„Turistički proizvod nove generacije“
Trenutačno na Institutu za turizam radite na Interreg projektu „People Powered Tourism”. Što točno označava pojam „turistički proizvod nove generacije” i na koji način on odgovara na ove nagomilane izazove u turizmu? Možete li nešto više reći o tom projektu, njegovom značenju ali i ciljevima koje bi trebao ostvariti?
– Projekt People Powered Tourism koji se provodi u okviru programa Interreg Dunavska regija, trogodišnji je projekt koji okuplja 14 partnera iz 10 zemalja dunavske regije. Osnovna ideja projekta, kako sugerira i sam njegov naziv „turizam kojeg pokreću ljudi“, temelji se na razvoju turističkih sadržaja u suradnji s lokalnom zajednicom u svim fazama procesa.
Lokalnu zajednicu dakle, odbijamo promatrati kao pasivnog promatrača turističkog razvoja ili tek dijelom turističke scenografije destinacije, već ju uključujemo kao aktivnog i ravnopravnog partnera u oblikovanju vlastite turističke budućnosti. Cilj je stvoriti kvalitetne, inovativne, kreativne i osobno značajne sadržaje i iskustva za posjetitelje, a istovremeno ostvarivati pozitivne učinke za prostor i zajednicu u kojoj se odvijaju, pri čemu uz ekonomske, promišljamo i društvene i kulturne dobrobiti.
Pri tome se vodimo nekim od suvremenih koncepata turističkog razvoja, poput transformativnog turizma koji pretpostavlja da svrha putovanja nije ograničena samo na zabavu i razonodu, nego može donijeti i i dublje koristi za pojedince, što se odnosi na poticaj na autorefleksiju, propitivanje vlastitih stajališta i perspektiva, osvještavanje vlastitog odnosa prema prostoru u kojem se boravi, kao i ljudima koje se susreće. Osim toga, vodimo se i regenerativnim pristupom turizmu pri čemu idemo korak dalje od razmišljanja kako smanjiti njegove negativne učinke, usmjeravajući se na pitanje kako turizam može aktivno pridonijeti kvaliteti života lokalne zajednice te očuvanju i obnovi prirodnog i kulturnog okruženja destinacije. Važan nam je i već spomenuti koncept placemakinga, tj. kreativnog preoblikovanja destinacija koji počiva na osnaživanju identiteta destinacije iznutra, te poticanju osjećaja pripadnosti njezinih stanovnika, što u konačnosti, prirodno i organski vodi uspostavi onog što smatramo autentičnim iskustvima.
Projektne aktivnosti koje provodi Institut za turizam odvijaju se na području Slavonskog Broda i okolice, uz partnerstvo s Turističkom zajednicom područja „Slavonski Brod-Posavina“. Participativni proces planiranja nove turističke ponude započeo je prije više od godinu dana, a podrazumijevao je okupljanje širokog spektra lokalnih dionika i aktera, od kulturnih institucija, stručnjaka i umjetnika, do udruga, poduzetnika i drugih zainteresiranih građana. Održali smo čitav niz predavanja s ciljem osnaživanja zajednice, potom radionica o valorizaciji prirodne i kulturne baštine, rasprava i prezentacija pred širom publikom, naposljetku čega je uslijedilo osmišljavanje dva konkretna turistička programa. Jedan, posvećen predstavljanju bogate kulturne i umjetničke baštine Slavonskog Broda, gdje smo uz već poznate elemente ponude, poput Spomen-doma Dragutina Tadijanovića, Kuće Brlić i Tvrđave Brod, ponudili za turistički kontekst, pomalo atipične načine doživljaja baštine, poput biblioterapije, kazališnih performansa, te likovnih i kreativnih radionica.
Drugi, posvećen ruralnom zaleđu Slavonskog Broda, uključivao je stručnu prezentaciju geografskih i geoloških karakteristika prostora Dilj gore, vođenu šetnju prirodom uz vježbe usredotočene pozornosti, aktivno sudjelovanje u izradi umjetničkih instalacija u prirodi, kao i druženje s članovima kulturno-umjetničkih društva s demonstracijama lokalnih vještina, te degustaciju proizvoda lokalnih proizvođača. Programe smo eksperimentalno proveli za odabranu inozemnu i domaću publiku u rujnu ove godine, a tijekom narednih mjeseci planiramo organizirati pojedine fragmente programa primarno za lokalnu zajednicu, kako bi i njima omogućili izravnu dobrobit kroz dostupnost novih načina doživljavanja vlastitih resursa. Jednu dionicu programa, onu uz jezero Petnja, već smo organizirali za lokalno stanovništvo, a iznimno pozitivne reakcije svih sudionika i njihovi upiti za buduće slične sadržaje, svojevrsna su potvrda da idemo u dobrom smjeru. Projekt je usmjeren na manje posjećena područja, ruralne krajeve i unutrašnjost (poput obuhvaćene Slavonije).
Može li ovakav pristup transformativnog i iskustvenog turizma poslužiti kao dugoročni model za rasterećenje preopterećenih obalnih destinacija? Može li i kako doprinijeti smanjenu masovnog turizma?
– Razvoj turizma izvan popularnih turističkih odredišta, u dosad nepoznatim, neprepoznatim ili manje poznatim destinacijama, kao i turizma koji počiva na načelima koja se ne oslanjaju isključivo na model „sunce i more“, nego na holističkom promišljanju prostorne i društvene stvarnosti, smatram izrazito pozitivnim, neobično važnim i nadasve neophodnim. Takve inicijative ne bih nužno ograničavala kontekstom rješavanja problema na obali, makar je neminovno da mogu uzrokovati reperkusije na prostornu i vremensku disperziju turističkih tokova. Promatram ih prije svega u kontekstu rasta i razvoja prostora i zajednice u kojem se odvijaju, u jačanju samosvijesti lokalnog stanovništva kad je u pitanju stvaranje turističkih doživljaja koji uz ekonomsku ostvaruju i širu društvenu i kulturnu korist.
Vidim ih i kao dio šire promjene paradigme turizma, u kojoj zadovoljavanje potreba i očekivanja Drugoga pod svaku cijenu ustupa mjesto odnosu utemeljenom na uzajamnosti i ljudskoj mjeri. U takvom odnosu lokalno stanovništvo nije više svedeno na ulogu više ili manje uspješnog performera, nego postaje ravnopravan sudionik, čije su potrebe uvažene, a njegova dugoročna dobrobit postaje osnova procjene uspješnosti turističkih kretanja. Iako regenerativni i transformativni turizam, kao i njima slični oblici, u svojoj osnovi privlače posjetitelje određenog senzibiliteta i kulturno-društvenog profila, što nužno ne rezultira turizmom velikih brojeva, vjerujem da analogno odgoju publike na području kulturnih politika i upravljanja u kulturi, ponuda može i treba oblikovati potražnju. S obzirom na to, veliku vrijednost inicijativa i projekata kao što je People Powered Tourism vidim upravo u doprinosu dekonstrukciji monolitne predodžbe o hrvatskom turizmu kao primarno kupališnom, obalnom, ljetnom, pasivnom, masovnom, otvarajući prostor za njegovu percepciju kao prostorno i vremenski raznolikog, kreativnog, participativnog, individualno i kolektivno osviještenog.
Lokalne zajednice često nemaju svijest o vrijednostima resursa kojima raspolažu
U projektu „People Powered Tourism” sudjeluju partneri iz čak 10 zemalja Dunavske regije. Koliko su izazovi s kojima se susreće Hrvatska slični onima u drugim europskim zemljama i koje dobre prakse možemo međusobno i mi primijeniti?
– Mislim da su izazovi s kojima se suočava Hrvatska vrlo slični onima u drugim zemljama dunavske regije, no uz određene razlike, prije svega u njihovom intenzitetu. Ono što je zajedničko većini zemalja jest neravnomjerna prostorna distribucija turističkih aktivnosti. S jedne strane imamo vrlo posjećene destinacije, koje se suočavaju s brojnim problemima koji proizlaze iz velikih pritisaka turizma na prostor i kvalitetu života lokalne zajednice, a s druge strane velika područja, kojima ne manjka kulturnih i prirodnih resursa, i dalje ostaju isključena iz turističkih tokova. U Hrvatskoj se ta razlika najviše očituje između obalnog i kontinentalnog dijela, dok u drugim zemljama partnerima češće govorimo o turistički razvijenim urbanim središtima i jednako tako turistički zanemarenim manjim gradovima i ruralnim područjima.
Drugi zajednički izazov svakako se odnosi na dinamiku uključivanja lokalnog stanovništva u turistički razvoj. Često se događa da pripadnici lokalne zajednice ne posjeduju svijest o vrijednosti resursa kojima raspolažu, kao niti o važnosti njihova osobnog uključivanja u odlučivanje o turističkom razvoju. Stoga se prijeko potrebnim postavlja potreba za dodatnom edukacijom, međusobnim povezivanjem različitih aktera i dionika u prostoru, te prije svega osnaživanjem lokalne zajednice kako bi zauzela odlučujuće mjesto u tom procesu. Upravo zato, velika dragocjenost ovog projekta jest mogućnost razmjene iskustava i primjera dobre prakse među partnerskim zemljama koja potvrđuju i neke teze s kojima smo započeli rad s lokalnom zajednicom u Slavonskom Brodu, a to je prije svega činjenica da uspješan turistički razvoj ne podrazumijeva nužno velika infrastrukturna ulaganja, nego da se značajni iskoraci ostvaruju prije svega boljim povezivanjem lokalnih dionika, kvalitetnom interpretacijom baštine te osmišljavanjem iskustava koja istovremeno imaju vrijednost i za posjetitelje i za lokalno stanovništvo – ispričala je dr.sc. Ives Vodanović Lukić za Morski HR.
Gloria Lujanović
Članak je objavljen uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti.
PROČITAJTE JOŠ:
„KULTURNI TURISTI TROŠE 50% VIŠE, A MI IM NUDIMO PIZZE I NUGGETSE“ Stručnjak za Morski HR objašnjava gdje griješimo na Jadranu
Josip Mikulić, pročelnik katedre za turizam Ekonomskog fakulteta u Zagrebu i jedan od vodećih hrvatskih istraživača turizma, u razgovoru za Morski.hr govori o kulturnom turizmu, ponudi i tipovima kulturnih turista, masovnom turizmu koji degradira kulturnu baštinu i objašnjava da ne nedostaje autentičnih manifestacija, programa i doživljaja koje nudimo, ali
