Bilo je u 113. godina postojanja Hajduka brojnih smjena uprava, predsjednika, sportskih direktora, trenera, bilo je otkaza opravdanih ili promašenih, smiješnih i tragičnih, podmuklih u borbi za vlast, izazvanih na račun nekog poraza ili poteza, ali ovakvog cirkusa u povijesti “bijelih” nikad nije bilo. I to u režiji Nadzornog odbora (pazite ovo: demokratski izabranog), predvođenih Aljošom Pavelinom, pod patronatom famozne udruge Naš Hajduk i uz apsolutnu podršku i politiku podilaženja gradonačelnika Splita Ivice Puljka (i njegovih prethodnika Željka Keruma, Ive Baldasara, Andre Krstulovića Opare).
Hajduk se na račun vodećih klupskih faca, u posljednje vrijeme s pravom može tretirati kao svojevrsni “cirkus cavata (papuča, šlapa)”, tako da ne preostaje ništa drugo nego zapitati se koje su prave namjere ovih koji izazivaju nerede u klubu. Treba ponoviti, u prvom licu Aljoše Pavelina i njegove družbe iz nadzora, te automatski i navrnutog (splitski izraz za nakalemljenog) predsjednika kluba Ivana Bilića. Oni u najmanju ruku nemaju pojma što znači tajming, što su i pokazali serijom kaotičnih poteza, kojima dokazuju da doslovno ne zaslužuju voditi jedan klub kao što je Hajduk. I još tumače kako im je glavni cilj “maksimalno se fokusirati na predstojeći derbi, kako bi momčad (zamislite!) imala što kvalitetniju fizičku i mentalnu pripremu”.
Sada je potpuno jasno da je za bolju, sređeniju, zdraviju, pa i uspješniju budućnost Hajduka jedini izlaz najhitnije uvesti neku vrst prisilne uprave. A to se u biti kao jedina logična mjera očekuje od gradonačelnika Splita Ivice Puljka i gradskog vijeća kao većinskog vlasnika Hajduka. Naravno kad bi se oni uopće htjeli ili čak smjeli upuštati u sređivanje hajdučkih staja, jer su mogli i prethodni poteštati, pa kao većinski dioničari reagirati i suprotstaviti se raspadanju, rastakanju, rastapanju tkiva Hajduka.
