Postoje rastanci koji nisu samo oproštaj od radnog mjesta. Postoje mjesta koja se toliko uvuku čovjeku pod kožu da s vremenom postanu dio njegova identiteta, njegova života i njegove obitelji. A postoje i ljudi bez kojih je takva mjesta gotovo nemoguće zamisliti.
Za Palagružu, taj osamljeni dragulj nasred Jadrana, jedan od takvih ljudi svakako je Vojo Šain, legendarni svjetioničar koji je na otok prvi put stigao 2. listopada 1999. godine. Nakon više od 27 godina službe, danas, 6. studenoga 2026., završilo je jedno veliko poglavlje njegova života.
Vojo je na društvenim mrežama objavio emotivan oproštaj od otoka koji mu je bio mnogo više od radnog mjesta. Njegove riječi najbolje pokazuju koliko mu je teško reći zbogom.
“Hvala ti, Palagružo, što si me čuvala u svom zagrljaju”
“Danas je bio zadnji dan moje službe na ovom prekrasnom otoku”, započeo je Vojo svoju objavu, podsjetivši kako je s Palagružom dijelio život gotovo tri desetljeća.
Zahvalio je svakom slučajnom prolazniku, ribarima i svima koji su tijekom tih godina poželjeli upoznati Palagružu i s njim podijeliti barem trenutak njezine jedinstvene ljepote.
No, posebno je dirljiv završetak njegove poruke. Vojo se Palagruži nije obratio kao mjestu na kojem je radio, nego gotovo kao živom biću koje ga je sve ove godine štitilo.
“Hvala ti Palagružo što si me čuvala u svom zagrljaju”, napisao je, dodajući da je otok bdio nad njegovom sigurnošću i životom.
Na kraju je poručio da će njezino svjetlo ubuduće gledati izdaleka, ali da njegova ljubav prema Palagruži ostaje zauvijek.
Teško je zamisliti ljepši i iskreniji oproštaj čovjeka od mjesta kojem je posvetio toliko godina.
Dalmacija Danas u listopadu je s Vojom razgovarala tijekom posljednje smjene
Podsjetimo, Dalmacija Danas imala je posebnu čast početkom listopada posjetiti Palagružu i razgovarati s Vojom Šainom tijekom njegove posljednje smjene. Veliki intervju objavili smo 8. listopada, a već tada bilo je jasno koliko mu ovaj rastanak teško pada.
Vojo nam je govorio o nevjerojatnim iskustvima s otoka, suživotu s prirodom, velikim nevremenima, prijateljstvima, arheolozima i ljudima koje je upoznao tijekom desetljeća provedenih daleko od kopna.
Na Palagružu je došao 1999. godine i tada je očekivao da će upravo ondje dočekati mirovinu. Život je, međutim, odredio drukčiji put. Odlučio je prijeći na svjetionik Sušac, gdje namjerava nastaviti raditi do umirovljenja.
Rastanak mu olakšava činjenica da njegov sin Ivo Šain također radi na Palagruži. Tako se obiteljska povezanost s jednim od najposebnijih mjesta na Jadranu nastavlja, a Vojo će imati razlog da se otoku ponovno vraća.
Čovjek koji je spašavao živote, pratio oluje i zavolio Palagružu kao vlastiti dom
Tijekom našeg razgovora otkrio je čitav niz priča koje pokazuju koliko je život na Palagruži drukčiji od svega na što smo navikli.
Prisjetio se nevjerojatnih oluja, udara gromova, orkanskog juga koje je razbijalo stakla na svjetioniku, ali i trenutaka u kojima su on i kolega spasili petero ljudi s ribarske koće Morski vuk. Pamtio je i rijetke snježne dane, kada je u šlapama izišao iz svjetionika i fotografirao snijeg te napravio malog snješka.
Posebno mjesto u njegovu srcu zauzimaju i arheolozi koji već desetljećima istražuju bogatu prošlost Palagruže. Njihova prijateljstva, rekao nam je, s vremenom su postala toliko snažna da ih je počeo doživljavati kao vlastitu obitelj.
No, možda je najvažnija bila njegova poruka o odnosu čovjeka i otoka. Vojo je uvijek naglašavao da Palagružu treba poštovati, razumjeti njezinu prirodu i prilagoditi se njezinim pravilima.
Za njega svjetionik nikada nije bio samo zgrada, a Palagruža nikada nije bila samo udaljena stijena. Bila je dom, odgovornost, utočište i velika životna ljubav.
Svjetlo Palagruže nastavit će sjati, a Vojo svoju priču nastavlja na Sušcu
Odlaskom Voje Šaina završava jedno posebno poglavlje u povijesti palagruškog svjetionika. Njegova povezanost s tim mjestom ostaje, baš kao i trag koji je ostavio među ljudima koji su tijekom godina imali sreću upoznati ga.
U listopadskom intervjuu povjerio nam je i da je sebi još pri prvom dolasku obećao kako će jednoga dana Palagružu ostaviti u boljem stanju nego što ju je zatekao. Bila je to njegova osobna obveza prema otoku i svim svjetioničarima koji su ondje živjeli prije njega.
Danas je došao trenutak rastanka. Pred njim je Sušac, još jedan svjetionik i novo životno poglavlje. A iza njega ostaju tisuće dana i noći na Palagruži, bezbroj izlazaka i zalazaka sunca, oluja, mirnih bonaca, prijateljstava i uspomena koje se ne mogu izmjeriti godinama.
Dragi Vojo, hvala ti što si Palagružu čuvao, volio i pokazivao drugima njezinu ljepotu. Neka te na Sušcu prati mirno more, a svjetlo Palagruže neka te uvijek podsjeća na dom koji si ondje stvorio.
Jer neke se ljubavi ne završavaju posljednjom smjenom.
Posljednja smjena legendarnog Voje Šaina na Palagruži: “Ovo je rajski otok koji treba sačuvati, a sada odlazim…”
Moja reakcija na članak je…
