Stan od pedesetak četvornih metara za 500 eura mjesečno, garsonijera od samo 25 kvadrata za čak 700 eura ili luksuzniji stan čija najamnina doseže 1.200 eura. Takvi primjeri najbolje pokazuju s kakvim se izazovima suočavaju podstanari u dalmatinskim gradovima.
U Zadru, gdje se prema podacima koje prenosi HRT mjesečne najamnine kreću od približno 450 do čak 1.500 eura, gradske vlasti pripremaju novu socijalnu mjeru.
Grad Zadar najavio je mogućnost sufinanciranja do 40 posto mjesečne najamnine građanima kojima nakon plaćanja stanovanja ne ostaje dovoljno novca za osnovne životne potrebe.
Riječ je o prijedlogu koji bi, nakon provedbe potrebnih postupaka i utvrđivanja kriterija, mogao znatno olakšati život dijelu podstanara.
Istodobno se otvara pitanje: što po tom pitanju planira Split, gdje je priuštivo stanovanje također jedan od najvećih problema brojnih građana, posebno mladih obitelji?
Stanarina od 700 eura? Pomoć bi mogla dosegnuti 280 eura mjesečno
Prema predstavljenom zadarskom modelu, maksimalna potpora iznosila bi do 40 posto ugovorene mjesečne najamnine.
To znači da bi građanin koji plaća stan 500 eura, ako ispuni sve uvjete i ostvari maksimalnu stopu potpore, mogao dobiti 200 eura mjesečno.
Za najamninu od 700 eura pomoć bi mogla iznositi 280 eura, a za stan od 800 eura do 320 eura mjesečno.
Na godišnjoj razini takva pomoć mogla bi predstavljati nekoliko tisuća eura rasterećenja kućnog proračuna.
Međutim, važno je naglasiti da 40 posto nije zajamčena subvencija za svakog podstanara. Riječ je o najavljenom maksimalnom udjelu, dok će stvarna prava ovisiti o propisanim uvjetima i konačnim odlukama nadležnih tijela.
Tko bi mogao ostvariti pravo na pomoć?
Prema prijedlogu nove zadarske Odluke o socijalnoj skrbi, pomoć bi bila namijenjena samcima i kućanstvima kojima troškovi najma predstavljaju preveliko opterećenje za raspoložive prihode.
Među predviđenim uvjetima nalaze se prebivalište na području Zadra, prihodi i imovinsko stanje kućanstva te broj njegovih članova.
Podnositelj zahtjeva i članovi kućanstva ne bi smjeli imati drugu useljivu nekretninu pogodnu za stanovanje.
Pritom bi važan uvjet bio i odgovarajuće uređen ugovor o najmu, ovjeren kod javnog bilježnika.
To znači da bi podstanari koji žive bez uredno sklopljenih i prijavljenih ugovora mogli imati poteškoća pri ostvarivanju prava na potporu.
Upravo je to jedan od izazova tržišta dugoročnog najma, osobito u turističkim gradovima gdje dio stanova tijekom godine mijenja namjenu i prelazi iz dugoročnog u kratkoročni najam.
Split ima isti problem: Kako pomoći ljudima koji rade, a teško plaćaju stan?
Zadarska najava posebno je zanimljiva kada se promatra stanje na tržištu nekretnina u Splitu.
U gradu u kojem cijene stanova za kupnju predstavljaju veliku prepreku mladim obiteljima, dugoročni najam mnogima ostaje jedina realna opcija.
Međutim, i najam može postati gotovo nepodnošljiv financijski teret.
Primjerice, kućanstvu koje raspolaže s 1.500 eura mjesečnih prihoda i za stan izdvaja 700 eura, nakon plaćanja najamnine ostaje samo 800 eura za režije, prehranu, prijevoz i sve ostale potrebe.
Problem je dodatno izražen kod samaca koji stanovanje financiraju jednom plaćom.
Zato zadarska mjera otvara legitimno pitanje za splitsku gradsku vlast: postoji li mogućnost sustavnog sufinanciranja najamnine za građane kojima troškovi stanovanja odnose nerazmjerno velik dio prihoda?
Pritom treba razlikovati pojedinačne socijalne pomoći i postojeće oblike podmirenja troškova stanovanja od šireg programa potpore podstanarima na privatnom tržištu.
Može li subvencija pomoći ili bi mogla dodatno povećati cijene?
Iako su subvencije najamnina privlačna mjera, stručna rasprava mora obuhvatiti i njihove moguće posljedice.
Ako se poveća platežna sposobnost dijela podstanara, a broj dostupnih stanova za dugoročni najam ostane isti, postoji rizik da dio financijske potpore s vremenom bude ugrađen u više tražene najamnine.
Drugim riječima, postoji mogućnost da dio koristi od gradske subvencije završi kod najmodavaca, umjesto da u cijelosti rastereti podstanare.
Zbog toga bi takve mjere trebalo povezivati s politikama koje potiču povećanje ponude stanova za dugoročni najam te s jasnim pravilima za dodjelu i kontrolu potpora.
Važno je i da sustav bude dovoljno jednostavan kako građani kojima je pomoć najpotrebnija ne bi odustajali zbog složenih administrativnih zahtjeva.
Pitanje za Split, Šibenik i Dubrovnik
Zadarski prijedlog mogao bi potaknuti širu raspravu o stambenoj politici dalmatinskih gradova.
Imaju li Split, Šibenik i Dubrovnik posebne programe sufinanciranja privatne najamnine? Koliko građana trenutačno koristi neki oblik gradske pomoći za stanovanje i planiraju li se nove mjere?
Odgovori na ta pitanja pokazali bi koliko su lokalne vlasti spremne izravno pomoći građanima koji, unatoč zaposlenju i redovitim primanjima, teško podmiruju troškove najma.
Jer problem stanovanja više nije ograničen samo na građane bez prihoda. Sve više se otvara pitanje financijske dostupnosti stanovanja i onima koji redovito rade.
Zadar je predstavio mogući model pomoći. Ostaje vidjeti kako će se provesti u praksi i hoće li sličan pristup razmotriti i drugi dalmatinski gradovi.
Moja reakcija na članak je…
