Hrvatska je globalni lider kada je charter u pitanju, charter velesila, s udjelom od oko 30% ukupne svjetske flote charter jedrilica i preko 4.300 registriranih plovila. Na našem Jadranu radi nekoliko tisuća profesionalnih i licenciranih skipera koji iz tjedna u tjedan mijenjaju brodove. Jesu li njihovi životi dovoljno zaštićeni? Provode li oni svaki dan zaista s “glavom u torbi?” Postoje li u slučaju pogibelji bolja rješenja od ovih koja trenutačno imamo? Može li komunikacija zapovjednika broda s određenom marinom, Lučkom kapetanijom, Službom traganja i spašavanja na moru ili jednostavno drugom brodicom biti efikasnija?
Damir Gavran, amaterski jedriličar s popriličnim domaćim inozemnim iskustvom, nositelj C “skiperske” dozvole, te čitatelj Morskog koji i sam često mijenja brodove te plovi po Velikoj Britaniji i cijelog Europi, javio nam se u redakciju sa zanimljivim pitanjem koje glasi: “Zašto hrvatski skiperi danas ne mogu legalno registrirati vlastiti ručni VHF DSC uređaj na svoje ime?”
Odgovor na ovo pitanje prilično je jednostavan – zato što to naša regulativa trenutačno ne predviđa.
No, treba li nam takvo što, te moramo li tu istu regulativu mijenjati kako bi sačuvali živote zapovjednika, skipera, voditelja brodica, ali i posade u RH? Riječ je dakle o mogućnosti registracije i dodjele prijenosnog MMSI broja (Portable MMSI) za ručne VHF DSC radiopostaje na ime skipera, a ne isključivo na trup plovila.
Ovo je pitanje na koje tražimo odgovore. No, krenimo redom…
