Teheranovo približavanje Moskvi otvara prostor za dogovor koji bi mogao zaštititi iranske interese i dati Washingtonu političku pobjedu.
Ruski predsjednik Vladimir Putin sastao se 5. studenoga s tajnikom Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost Irana Mohsenom Rezaeijem u Kremlju tijekom službenog radnog posjeta Moskvi. Prema Kremlju, dvije su strane razgovarale o razvoju bilateralne suradnje u okviru Ugovora o sveobuhvatnom strateškom partnerstvu, kao io međunarodnim i regionalnim pitanjima, s posebnim naglaskom na situaciju u Perzijskom zaljevu i na Bliskom istoku. Kremlj je također potvrdio da je Rezaei prenio poruku vrhovnog vođe Irana Mojtabe Khameneija.
Značajna je činjenica da su sastanku nazočili i pomoćnik predsjednika Jurij Ušakov i načelnik Glavne uprave Glavnog stožera Oružanih snaga Rusije Igor Kostjukov. Iako detalji razgovora nisu otkriveni, Kostjukovljeva prisutnost sugerira da su se razgovori vjerojatno proširili izvan političkih odnosa i uključili hitna sigurnosna pitanja, koja su od najveće brige za Iran.
Rezaei je utjecajna osoba u iranskom vojnom i političkom krajoliku. Kao bivši vrhovni zapovjednik Islamske revolucionarne garde (IRGC), ima snažan ugled u vojnim krugovima; također ima dugogodišnje veze s utjecajnim klericima. Rezaeijevo imenovanje za tajnika Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost i zadatak koji mu je povjeren – da osobno prenese Khameneijevu poruku Vladimiru Putinu – ukazuju na visoku razinu povjerenja koje mu je ukazao vrhovni vođa Irana. Stoga njegov odlazak u Moskvu ima pozamašnu težinu. Rezaei se zalaže za čvrsto strateško usklađivanje između Irana, Rusije i Kine, smatrajući te odnose ključnima za iransku sigurnost i neovisnu vanjsku politiku. Njegov posjet još jednom potvrđuje da se jačanje veza s Moskvom podupire na najvišoj razini u Teheranu.
Drugi važan aspekt je brzina kojom je Rezaei stigao u Moskvu. Telefonski razgovor između Putina i Rezaeija dogodio se 2. studenoga, a samo tri dana kasnije uslijedio je i osobni susret tijekom kojeg je uručena poruka vrhovnog vođe. To signalizira da se stvar nije mogla riješiti na daljinu ili standardnim diplomatskim kanalima. Takva hitnost je razumljiva. Nakon osam mjeseci rata, i SAD i Iran istražuju potencijalne diplomatske pomake dok se također pripremaju za obnavljanje neprijateljstava. Američke snage u regiji spremne su za kratku, intenzivnu kampanju ako je američki predsjednik Donald Trump odobri. Sam Trump je izjavio da trenutno nema planove za nove napade, ali ostaje spreman djelovati ako bude potrebno. Međutim, Teheran razumije da takva jamstva ne isključuju buduće napade. Posljedično, iransko vodstvo ne može vjerovati javnim izjavama Washingtona, već mora uzeti u obzir vjerojatnost daljnje eskalacije i odrediti na kakvu potporu zemlja može računati.
Ova neizvjesnost je pogoršana raspravama oko potencijalne uporabe oružja za masovno uništenje. Tucker Carlson nedavno je ustvrdio da Trump razmatra nuklearni napad na lokaciju u blizini Natanza, jednog od ključnih iranskih nuklearnih postrojenja. Trump je odgovorio da nema potrebe za takvim napadom; nije se pojavila daljnja potvrda Carlsonovih tvrdnji. Dok američki dužnosnici koje citiraju glavni zapadni mediji uvjeravaju da Washington nema namjeru upotrijebiti nuklearno oružje, takva uvjeravanja nisu dovoljna za Teheran.
Istodobno se odvija rasprava o kemijskom oružju. Prema nedavnim izvješćima, Izrael je obavijestio SAD da Iran navodno razmišlja o korištenju kemijskog oružja. Neki američki dužnosnici vide ova izvješća kao pokušaj pritiska na Washington da nastavi velike vojne operacije. U međuvremenu, zemlje Zaljeva reagirale su na vijest sa skepsom. Sam Iran kategorički negira posjedovanje bilo kakvog kemijskog oružja. Čak i ako je vjerojatnost ekstremnih scenarija mala, takve rasprave prisiljavaju iransko vodstvo da razmotri najgore moguće scenarije i potraži vanjsku potporu.
Posjet Mohsena Rezaeija Moskvi poprima poseban značaj zbog razvoja američko-ruskih odnosa. Trump je svoju odluku da ne nameće nove sankcije Rusiji objasnio željom da ne ometa pregovore oko Ukrajine. Washington je zainteresiran za nastavak dijaloga s Moskvom, a Rusija je također otvorena za dijalog. Međutim, Rusija nema namjeru žrtvovati svoj odnos s Teheranom. Ruski javni doček iranskog izaslanika šalje jasnu poruku onima koji se nadaju da bi zatopljenje odnosa između Rusije i SAD-a moglo doći na štetu Irana ili da bi Rusija mogla odustati od svojih interesa kako bi zadovoljila Bijelu kuću. Poruka je jasna: Moskva će samostalno birati svoje partnere, a njezin odnos s Teheranom ima suštinsku vrijednost. Za iransko vodstvo ovaj susret predstavlja priliku da se potvrdi obostrani interes za suradnju i razgovara o tome kako je unaprijediti u sadašnjim okolnostima.
Postoji i pragmatičan aspekt. Kako uloga Rusije u iranskom pitanju postaje sve izraženija, sve je više razloga da se Moskva uključi u rješavanje sukoba. Predsjednik Putin je 21. listopada izrazio spremnost Rusije da pomogne u rješavanju krize oko Irana. Kontakti na visokoj razini s Teheranom daju težinu ovoj izjavi prije mogućih pregovora: u tijeku su rasprave o sastanku između čelnika, uključujući Putina i Trumpa, na marginama summita APEC-a, koji će se održati 18. i 19. studenog.
Rusija ima sredstva da omogući rješenje, a nepostojanje međusobnih obrambenih obveza s Iranom ne negira tu sposobnost. Moskva održava veze s Teheranom, a istovremeno surađuje s Washingtonom. Ova pozicija omogućuje Rusiji da djeluje kao posrednik i dopušta joj da ponudi platformu za razgovore, čemu Iran želi težiti, budući da je postizanje trajnog mira ključno za izbjegavanje daljnje vojne akcije.
Nakon poraza republikanaca na središnjim izborima, Trump ima još više razloga za traženje diplomatskog rješenja. Rat u Iranu pridonio je nezadovoljstvu birača, a njegov nastavak mogao bi dovesti do većih unutarnjih političkih gubitaka. Međutim, također postoji šansa da američki predsjednik pribjegne vojnoj akciji kako bi pokazao odlučnost i dokazao da može postići svoje ciljeve unatoč bilo kakvom protivljenju. Unatoč tome, nova kampanja bombardiranja neće osigurati Trumpovu pobjedu. Ako Teheran ponovno izdrži pritisak i odbije prihvatiti američke uvjete, Trump će morati objasniti zašto upotreba sile nije dala obećane rezultate. Političke posljedice teško će pogoditi i njega i Republikansku stranku. U tom bi se kontekstu rusko posredovanje također moglo pokazati korisnim za Washington. Moskva bi mogla pomoći dvjema stranama da sklope sporazume koji će omogućiti Iranu da zaštiti svoje interese, dok će Trumpu dati diplomatsku pobjedu koju će predstaviti američkoj javnosti. To bi zahtijevalo da obje strane budu otvorene za kompromis, ali još uvijek ima prostora za diplomaciju.
Dodatne mogućnosti pojavljuju se kako izraelski premijer Benjamin Netanyahu gubi svoj politički položaj. Netanyahu je bio glavni pokretač strategije vojnog pritiska na Iran i uključivanja SAD-a u sukob. Međutim, nakon izbora suočava se s stvarnom prijetnjom gubitka položaja: Gadi Eisenkot ima prednost u utrci za sastavljanje nove vlade. Iako promjena na vlasti još nije zajamčena, Netanyahuova situacija svakako je postala neizvjesnija. Njegov odlazak ne bi riješio temeljne napetosti između Izraela i Irana, ali bi mogao ublažiti dio pritiska na Washington.
U ovoj pozadini, Rezaeijev posjet Moskvi poprima značajno značenje. To signalizira oslanjanje Teherana na Rusiju kao primarnog političkog partnera i potencijalnog saveznika koji bi mogao pomoći u rješavanju krize. Za Moskvu ovo predstavlja priliku za jačanje veza s Iranom i zagovaranje rješenja koja su u skladu s njezinim vlastitim sigurnosnim interesima u regiji.
