Želite li označiti svoje omiljene članke i priče za kasnije čitanje ili referencu? Započnite svoje Nezavisno članstvo danas.
Pridružite se danas
Već ste član? Prijavite se
Osam iranskih državljana ukrcano je u nedjelju ujutro u zrakoplov u Mesi, Arizona, za deportacijski let koji ih je trebao prvo odvesti u državu Georgiju, a potom u Pakistan.
Let je otkazan bez objašnjenja, prema Aliju Rahnami, odvjetniku pri Iransko-američkom fondu za pravnu obranu koji je podnio hitne zahtjeve u ime nekih iranskih zatočenika i koji je razgovarao s nekima od onih za koje je predviđena repatrijacija.
Rahnama je rekao da je viši dužnosnik Odjela za iranske interese, iranskog predstavništva u pakistanskom veleposlanstvu u Washingtonu koji se bavi konzularnim poslovima, posjetio osam zatočenika koji su se ukrcali u zrakoplov.

Tim zatočenicima je rečeno da će ih iranska vlada prevesti iz Pakistana u Iran, rekao je.
Sudski dokumenti otpečaćeni prije nekoliko dana u građanskoj tužbi koju je podnio fond pokazali su da je Trumpova administracija, još sredinom listopada, izjavila da ima planove deportirati Irance u Iran, čak i dok se tamošnji rat razvlači, preko neimenovane treće zemlje.
Tužba je podignuta u srpnju i navodi da je američka vlada nezakonito dijelila povjerljive informacije o Irancima koji traže azil u SAD-u s iranskim dužnosnicima.
Uprava u sudskom spisu iz listopada nije precizirala kada će provesti deportacije.

No, u proteklom tjednu, otprilike desetak iranskih državljana u imigracijskom pritvoru reklo je da su obaviješteni da su planirani za nadolazeći let za deportaciju u Pakistan, a zatim u Iran, prema brojnim odvjetnicima koji su u međuvremenu potvrdili te planove s DHS-om.
Tri deportacijska leta u Iran dogodila su se između rujna 2025. i siječnja 2026., s više od 100 iranskih državljana koji su deportirani.
Administracijska potvrda novih planova usred rata koji je započeo u veljači naglašava njezinu odlučnost u provođenju svoje tvrdokorne imigracijske akcije, koja je uključivala pojačano preseljavanje, uključujući mjesta za koja kritičari kažu da bi mogla ugroziti živote povratnika.
U odgovoru na pitanja Associated Pressa u nedjelju, ured za tisak američkog Ministarstva domovinske sigurnosti dao je izjavu pripisanu neimenovanom glasnogovorniku u kojoj se kaže da imigracijska i carinska služba ne komentira “očekivane operacije uklanjanja, uključujući raspored letova, putničke manifeste, odredišta ili pojedinosti o pojedinačnim slučajevima”, niti agencija želi potvrditi buduće operacije uklanjanja.
“Kao što je obećano, Trumpova administracija koristi sve zakonske opcije kako bi provela najveću operaciju deportacije u povijesti”, stoji u priopćenju.

U parnici koju je pokrenula skupina za zagovaranje iranskih imigranata, najmanje desetak iranskih pritvorenika reklo je da su ih kontaktirali iranski dužnosnici koji su imali saznanja o osjetljivim informacijama o njihovim zahtjevima za azil.
Okružna sutkinja SAD-a Ana C. Reyes, kandidatkinja predsjednika Joea Bidena, nije odlučila o tvrdnjama.
Naredila je američkoj vladi da sudu dostavi 24-satnu obavijest o svim finaliziranim planovima deportacije Iranaca u Iran ili bilo koju drugu zemlju, te pet dana prije izvršenja takve deportacije.
U podnesku koji je podnesen sudu u nedjelju, Fond za obranu iznio je ono što je saznao o planovima za deportacijski let tog dana i ustvrdio da je uprava možda prekršila sučevu naredbu da unaprijed obavijesti o planovima za deportaciju.
Kasnije u nedjelju, vlada je podnijela sudske dokumente u slučaju, ali oni su bili zapečaćeni i nedostupni javnosti.
Iransko-američki fond za pravnu obranu pozvao je na obustavu letova za uklanjanje, rekavši u priopćenju za javnost da će oni “navodno obilježiti prvu deportaciju Iranaca u Iran od početka američko-iranskog rata”.
Izvršni direktor skupine, Yasmin Chubin, rekao je u izjavi u nedjelju da je teško shvatiti zašto bi SAD prisilno deportirao Irance, uključujući i tražitelje azila, u Iran, usred tekućih vojnih neprijateljstava.
Posljedice uklanjanja, rekao je Chubin, “mogle bi biti nepovratne i pojedinci bi se mogli suočiti s progonom, mučenjem ili smrću.”
Najmanje jedna osoba koja je bila dio potopljenog leta dobrovoljno se vratila u Iran nakon gotovo dvije godine zatočeništva, rekao je Rahnama, iz očaja da napusti ono što je opisao kao nehumano zatvaranje.
Nije jasno koliko se drugih deportiranih dobrovoljno javilo za odlazak.
