Intenzitet aktivnosti i medijskih istupa dubrovačkoga gradonačelnika Mate Frankovića nagnao je dio javnosti, pa i njegovih stranačkih kolega iz HDZ-a, da se zapitaju je li on u nekoj vrsti političke kampanje. Taj se dojam temelji na njegovim izjavama i istupima u dubrovačkom Gradskom vijeću, gdje je govorio o tome kako u njegov grad redovito stižu kamioni kokaina, te je pozvao da se testiraju političari, suci i djelatnici DORH-a. Dio javnosti, pa i dio HDZ-ovaca, pozdravio je te istupe naglašavajući kako upozorava na gorući društveni problem, dok su drugi počeli govoriti o Frankovićevu malignom populizmu i pokušaju stvaranja moralne panike u svrhu svojevrsne kampanje.
Nedugo nakon što je progovorio o problemima s drogom, Franković je odlučio zaigrati jednu mnogo opasniju igru ulazeći u sukob sa svojim stranačkim kolegom, ministrom turizma Tončijem Glavinom u vezi s Vladinom poreznom reformom i Zakonom o upravljanju zgradama. Oni koji tu temu prate objašnjavaju nam kako su tenzije između Frankovića i Glavine jedan od najplastičnijih primjera unutarstranačkog i institucionalnog obračuna u vladajućoj stranci, gdje se izravno sudaraju Frankovićev lokalni protekcionizam i ministrova nacionalna strategija koje ne bi bilo da za nju zeleno svjetlo nije dao premijer Andrej Plenković.
Franković, naime, za razliku od Glavine, traži radikalne, hitne i restriktivne mjere za privatne iznajmljivače u stambenim zgradama da bi se, kako tvrdi, zaštitile mlade obitelji i zaustavio rast cijena nekretnina u Dubrovniku, zbog kojeg je i počeo javno prigovarati da su Vladini zakonski rokovi preblagi i spori, dok ministar Glavina zastupa balans i tehnokratski pristup, kakvom je sklon i oprezni Plenković. U Vladi, naime, nastoje uvesti red u rentijerski turizam u cijeloj zemlji, ali tako da se ne zamjere malim iznajmljivačima, koji predstavljaju veliki birački bazen, stoga odluke, kaže naš upućeni sugovornik, ne donose naprasno jer bi to rezultiralo pravnim kaosom.
Poruka Plenkoviću
Franković se istovremeno na međunarodnoj sceni, kao i u domaćem prostoru, nastoji brendirati kao pionir borbe protiv masovnog turizma, pa i preko projekata Respect the City i nagrade Europske komisije, no to u Ministarstvu turizma očito ne prihvaćaju dobro. Ne treba zaboraviti da je Glavina kadar blizak Plenkoviću i HDZ-ovac koji je utjelovljenje umjerene, tehnokratske struje vladajuće stranke, čija je baza splitsko-dalmatinski ogranak HDZ-a. Otvoreno kontrirajući Glavini, Franković, smatra dio HDZ-ovaca, ne napada samo ministra nego šalje poruku Plenkoviću i njegovim odabranicima u Vladi te istodobno Dubrovnik pozicionira kao neovisno središte koje neće slijepo slijediti upute Plenkovićevih kadrova. Kroz ta resorna neslaganja Franković se, čini se, javnosti želi predstaviti kao hrabri lokalni lider koji ne preza od kritika na račun ministara iz vlastite stranke ako osjeti da zakoni koče razvoj grada koji vodi ili ne rješavaju probleme građana dovoljno brzo. Da je situacija ozbiljna, jasno je iz Frankovićeve najave da će glasati protiv spornog zakona ili predlagati amandmane kojima će radikalno mijenjati Vladine rokove.
Takve poruke u vladajućoj stranci nazivaju se presedanom koji u HDZ-ovoj hijerarhiji ima golemu težinu jer je u HDZ-u pod Plenkovićevim vodstvom zaživjela čelična disciplina, takva da se odluke Plenkovićeva kabineta u Saboru u pravilu izglasavaju bez pogovora. Očekuje se zato da će potez koji Franković najavljuje izravno utjecati na unutarstranačke odnose, prije svega zato što je Plenković svoju vladavinu u HDZ-u izgradio na potpunoj pacifikaciji unutarstranačke oporbe. Nije Franković bilo tko, kažu nam upućeni sugovornici, podsjećajući da je on gradonačelnik i zastupnik koji otvoreno otkazuje poslušnost, čime Plenkoviću daje do znanja da njegov autoritet više nije neupitna dogma te da on kao lider s lokalne razine sa snažnim legitimitetom ima pravo veta na zagrebačku politiku.
Opasan je to presedan jer Plenković, sve i da želi, Frankovića ne može kazniti izbacivanjem iz stranke jer bi ostao bez gradonačelničke fotelje u Dubrovniku, a ako dopusti njegovo soliranje, otvorit će vrata drugim HDZ-ovim lokalnim čelnicima da počnu kontrirati ministrima kako bi se dodvorili lokalnim bazama. Ovim potezom Franković je izazvao glavobolje i Plenkoviću i resornom ministru dovodeći ih u pat-poziciju, jer ako Vlada ne pristane na njegove zahtjeve, on će u javnom prostoru zaigrati ulogu mučenika i borca za priuštivo stanovanje mladih kojeg je sasjekla vlastita stranačka mašinerija. S druge strane, ako Vlada popusti i ugradi njegove restriktivne zahtjeve u sporni zakon, Franković će biti na dobitku i politički trijumfirati kao dubrovački političar koji kroji nacionalnu politiku i diktira tempo premijeru.
“Kamioni kokaina”
Upravo zato Frankovićevo kontriranje Zakonu o upravljanju zgradama u Plenkovićevu krugu ne doživljavaju tek kao tehničko pitanje turizma i GUP-a nego kao političko oružje, jer Franković čvrstim stavom demonstrira drskost i političku težinu nužnu za nacionalnu političku utrku.
Za tu se utrku navodno priprema već neko vrijeme, a borba za nacionalnu političku scenu intenzivirala se ljetos, kada je medijskim prostorom odjeknula vijest da je gradonačelnik pod policijskom zaštitom zbog prijetnji kriminalnih skupina nezadovoljnih izmjenama GUP-a. U dijelu javnosti i oporbenim krugovima istodobno je dovođena u pitanje pozadina tih prijetnji pa je tako dio opozicije i Frankovićevih kritičara posumnjao da je priča o mafijaškim prijetnjama zbog GUP-a tek prigodan politički paravan kojim gradonačelnik gradi imidž beskompromisnog borca protiv organiziranog kriminala. Propitivao se i režim zaštite s obzirom na to da je gradonačelnik i prije imao policijsku zaštitu, od koje je u jednom trenutku odustao na vlastitu odgovornost, no ona mu je ubrzo potom bila ponovno dodijeljena. Kritičari su stoga skloni vjerovati da Franković u političke svrhe preuveličava prijetnje pretvarajući operativne policijske procjene u medijski spektakl, što, naravno, ne mora biti točno.
Zanimljivo je da i nakon spominjanja kamiona droge kritičari policiju pozivaju da ispita Frankovićeva saznanja jer, prema Kaznenom zakonu, svatko – a osobito službena osoba na dužnosti – tko ima saznanja o počinjenju teških kaznenih djela kao što je neovlaštena proizvodnja i trgovanje drogom to mora prijaviti. Što će policija učiniti, teško je pretpostaviti, no nije teško zaključiti da su se od sredine ove godine istupi dubrovačkoga gradonačelnika intenzivirali te da su praćeni vrlo oštrom retorikom.
Podjela u HDZ-u
Prateći Frankovića, HDZ-ovci su se oko njegovih istupa podijelili: dio njih smatra da ima pravo te da je dobro što je napokon netko odlučio dignuti glas i protiv nekih premijerovih poteza, dok drugi dio nastupe dubrovačkog gradonačelnika doživljava kao početak kampanje kojom se ruši Plenković. Ta podijeljenost u HDZ-ovim redovima ocrtava trenutačnu unutarstranačku dinamiku u sklopu koje se Franković pozicionira kao glas lokalnih baza i stranačke desnice, dok dio vrha stranke njegove istupe tumači kao pripremu terena za Plenkovićev eventualni pad i odlazak. Inzistiranje na borbi protiv građevinske mafije po cijenu osobne sigurnosti i izjave o kamionima kokaina među Frankovićevim se pristašama tumače kao dokaz da nije korumpiran i da je sposoban boriti se protiv moćnih lobija, pri čemu oni skloni dubrovačkom gradonačelniku posebno cijene to što je u svojem gradu ostvario niz pobjeda bez izravne pomoći i patronata iz Zagreba. Stoga smatraju da Franković, kojemu Plenković nakon izbornih pobjeda nije dopustio da preuzme upravljanje županijskim ogrankom HDZ-a na krajnjem jugu, ima pravo na neovisno mišljenje i kritiku.
Nasuprot njima, dio tehnokrata i HDZ-ovaca bliskih Plenkoviću smatra da Franković igra opasnu igru. Kada je gradonačelnik javno rekao da se droga uvukla u sudstvo, DORH i politiku te zatražio obvezno testiranje političara, on je, prema prosudbi premijerovih suradnika, udario na sustav koji Plenković vodi i brani, pa se takvi istupi doživljavaju kao neprijateljska vatra koja šteti ugledu stranke i Vlade. Sve ono što Franković u zadnje vrijeme čini u Plenkovićevu se krugu tumači kao prikupljanje bodova i brendiranje za buduću utrku za šefa HDZ-a. Prije je Franković teze o frakcijskim ratovima odbacivao, ali sada kada je izravno udario na Glavinu ta odbacivanja teško mogu pasti na plodno tlo, jasno poručuju u premijerovu krugu, u kojem drže da istupi dubrovačkoga gradonačelnika odudaraju od Plenkovićeva diplomatskog tona. Uzme li se u obzir to da on usporedno s tim bilježi međunarodne uspjehe i učvršćuje bazu u Dubrovniku, jasno je da se Franković pokušava nametnuti kao relevantna figura unutar stranke, u kojoj smatraju kako ne djeluje samoinicijativno.
Jaki saveznici
Upućeni kažu da je Franković vrlo vjerojatno u savezništvu s predsjednikom Sabora Gordanom Jandrokovićem i ministrom policije Davorom Božinovićem, koji se u posljednje vrijeme često sastaje s Jandrokovićem. Prije je navodno Franković balansirao između Olega Butkovića i Ivana Anušića, ali Plenković zasad te struje drži pod kontrolom pa se Franković kao prepoznatljivi lokalni lider s juga priklonio Jandrokoviću, koji slovi kao gospodar stranačke infrastrukture. HDZ je ogroman politički aparat u kojem pobjedu odnosi samo onaj tko kontrolira stranačku vojsku na terenu, objašnjava nam upućeni sugovornik, dodajući da tu na scenu stupaju Jandroković i Božinović, koji vrlo dobro znaju da je Franković izvrstan mamac za konzervativni dio stranke, a da je njegova baza na jugu geografski, pa i brojčano, premala za osvajanje kompletne stranke. Jandroković kao operativno najdugovječniji HDZ-ovac drži ključeve stranačkih odbora, odlično poznaje teren i ljude u svakoj županiji pa u odnosu na Frankovića raspolaže vrhunskom unutarstranačkom logistikom. Božinović je most prema umjerenoj struji i sustavu sigurnosti, ali i balanser Frankovićeve čvrste retorike, kažu upućeni te dodaju da bi u ovom modelu Franković vjerojatno bio premijer, a Jandroković predsjednik stranke, koji bi se potom kandidirao i za predsjednika Republike.
Unatoč tomu što je dosad pokazao elemente soliranja, Franković nikada nije prešao granicu koja bi ga trajno izbacila iz stranačkoga vlaka. Svjestan je, očito, da mu je za nacionalni uspjeh nužna HDZ-ova mašinerija, a svojim buntovništvom, koje je strogo kontrolirano i tempirano, ne ruši stranku, nego se nameće kao njezin budući spasitelj koji bi HDZ-u nakon parlamentarnih izbora mogao osigurati koalicijski potencijal, i to ni više ni manje nego s Mostom.
