Premijer Andrej Plenković kazao je u utorak u Hrvatskom saboru da je Hrvatska propustila važnu priliku za uključivanje svoje vojske u europsku vojnu suradnju s Ukrajinom, a odgovornost za to pripisao je politici predsjednika Zorana Milanovića i potpori koju je dobio od lijeve oporbe. Upozorio je da hrvatski vojni vrh zbog takvih odluka nema uvid u važne procese i iskustva ukrajinske vojske.
Plenković je o tome govorio predstavljajući izvješće o sastanku Europskog vijeća održanom 15. i 16. listopada. Istaknuo je da među članicama Europske unije postoji konsenzus o potrebi postizanja mira u Ukrajini, ali ne i o daljnjoj razini potpore toj zemlji.
Podsjetio je da je Vijeće Europske unije objavilo kako je kroz Misiju EU-a vojne pomoći Ukrajini (EUMAM) obučeno više od 100.000 ukrajinskih vojnika. Hrvatska vojska nije sudjelovala u toj misiji, a Plenković je za takav ishod odgovornima prozvao Milanovića i lijevu oporbu. “Mi smo taj vlak propustili”, poručio je premijer, opisujući ukrajinske oružane snage kao trenutačno “najobučeniju”, “najprilagođeniju”, “najdinamičniju” te, u smislu borbenog iskustva, “najinteresantniju europsku vojsku koja postoji”.
Hrvatska vojska izvan važnih vojnih procesa
“Hrvatska vojska u biti nema pojma o tome što se sada zbiva u smislu vojne suradnje po pitanju potpore Ukrajini”, ustvrdio je Plenković. Dodao je da europske zemlje, osim kroz EUMAM, Ukrajini pomažu i u okviru NATO-ove misije NSATU, za koju predsjednik Milanović kao vrhovni zapovjednik također nije dao suglasnost. “To moramo otvoreno govoriti i to je jedan ozbiljan deficit”, rekao je Plenković, ocijenivši takvo stanje “dosta zabrinjavajućim, a na momente i žalosnim”.
Milanović je odbio sudjelovanje Hrvatske u dvije misije, obrazlažući to stajalištem da bi one mogle uvući Hrvatsku u sukob Rusije i Ukrajine te ponavljajući da hrvatski vojnici neće ići u Ukrajinu. Plenković je, međutim, naglasio da države koje pomažu Ukrajini to čine “daleko van” njezina teritorija.
“Hrvatska u tome pak ne sudjeluje protivno volji hrvatske vlade, želji glavnog stožera, stavu ministarstva obrane i protivno svakom razumnom i očekivanom potezu koji bi se očekivao od Hrvatske s obzirom na njezino recentno iskustvo”, kazao je premijer.
Neslaganja oko financijske pomoći Ukrajini
Govoreći o sastanku europskih čelnika, Plenković se osvrnuo i na razlike među državama članicama oko financijske potpore Ukrajini. Naveo je da su Slovačka, Mađarska, Češka i Bugarska izrazile želju da ne sudjeluju u godišnjoj financijskoj pomoći toj zemlji, čime bi se, prema njegovoj ocjeni, zadržale na retorici i načelnoj solidarnosti.
Takvim pristupom, istaknuo je, nije zadovoljna Njemačka, koja financira 20 posto europskog proračuna. Pritom je ukazao na pismo njemačkog kancelara Friedricha Merza u kojem je dogovor o europskom proračunu povezao s financijskom potporom Ukrajini.
Četiri zemlje koje žele izuzeće iz takvog financiranja pritom su neto korisnice europskog proračuna, što znači da iz njega dobivaju više nego što uplaćuju, naglasio je Plenković.
Europske zemlje traže strožu migracijsku politiku
Drugo važno pitanje na sastanku europskih čelnika bile su migracije. Plenković je rekao da se dvadesetak zemalja, među kojima je i Hrvatska, zalaže za čvršću politiku sprječavanja nezakonitih migracija.
Osvrnuo se i na ranije kritike koje je Hrvatska dobivala zbog takozvanih pushbackova na svojim granicama, odnosno prisilnog vraćanja migranata bez razmatranja njihovih pojedinačnih okolnosti i omogućavanja podnošenja zahtjeva za azil.
Istaknuo je da danas i čelnici nekih zapadnih zemalja otvoreno zagovaraju takvu metodu. “Moramo učiniti sve da ‘pushback’ bude najlegitimniji i najlegalniji način sprečavanja nezakonitih migracija”, prenio je Plenković stavove dijela europskih čelnika.
Premijer smatra da su nezakonite migracije danas “možda jedan od najvećih problema s kojima je Europa suočena” te predviđa da se migracijski pritisci neće zaustaviti zbog klimatskih promjena, ratova, ekonomskih problema i propalih država. Zaključio je kako europsko raspoloženje prema novim migracijskim valovima više neće biti kao 2015. godine, kada se smatralo da će se situacija nekako riješiti i apsorbirati.
