Život na dalmatinskim otocima često se prikazuje kroz prizore prirode, mora i turističkih ljepota. No za stanovnike koji ondje žive svih dvanaest mjeseci stvarnost je mnogo složenija.
Otkazan trajekt, putovanje liječniku na kopno, nedostatak stanova za dugoročni najam ili visoki troškovi održavanja komunalne infrastrukture samo su neki od izazova koji oblikuju svakodnevicu otočnih zajednica.
Upravo zbog toga na otoku Visu pokrenut je zanimljiv projekt koji bi u budućnosti mogao pomoći da se otočni život drugačije vrednuje u javnim politikama.
Od 6. do 8. studenoga održana je edukacija za primjenu metodologije Habitabilnosti, alata razvijenog u Finskoj za sustavnu procjenu uvjeta života na otocima. Prema organizatorima, riječ je o prvoj primjeni tog pristupa u mediteranskom prostoru.
Čak 45 pokazatelja za stvarni život otočana
Metodologija Habitabilnosti temelji se na 45 pokazatelja raspoređenih u sedam područja, kojima se nastoji dobiti realnija slika života otočnih zajednica.
Umjesto da se razvoj otoka promatra isključivo kroz broj stanovnika, turistička noćenja ili gospodarske rezultate, analiziraju se i svakodnevne životne okolnosti.
Koliko je stanovnicima dostupan liječnik? Koliko vremena i novca troše na prijevoz? Imaju li mlade obitelji mogućnost trajnog stanovanja? Koliko su pouzdani sustavi opskrbe vodom i električnom energijom? Kako sezonski rast broja stanovnika utječe na komunalnu infrastrukturu?
Odgovori na takva pitanja trebali bi pokazati što funkcionira dobro, a gdje otočne zajednice trebaju dodatnu pomoć.
Otočne lokalne jedinice imaju 29 posto veće rashode po stanovniku
Posebno je zanimljiv podatak iz istraživanja OECD-a, prema kojem hrvatske otočne lokalne jedinice, nakon uvažavanja geografskih i demografskih razlika, imaju približno 29 posto veće rashode po stanovniku od usporedivih kopnenih zajednica.
Važno je naglasiti da se navedeni podatak odnosi na rashode lokalne samouprave, a ne na tvrdnju da je svako otočno kućanstvo suočeno s 29 posto višim životnim troškovima.
No podatak jasno upozorava na specifične financijske izazove otočnih sredina.
Održavanje prometnica, javnih službi, vodoopskrbe, komunalnih sustava i drugih sadržaja na otoku može biti znatno zahtjevnije nego u usporedivom naselju na kopnu.
Upravo zato zagovornici projekta smatraju da otoci trebaju razvojne politike koje uvažavaju njihove posebnosti, umjesto da se financiranje temelji isključivo na kriterijima prilagođenima kopnenim područjima.
Devet otočana završilo edukaciju, slijedi prikupljanje podataka
U trodnevnoj edukaciji sudjelovalo je devet polaznika s Visa i Brača, koji su se osposobljavali za primjenu metodologije u vlastitim zajednicama.
U njihovoj su edukaciji sudjelovali međunarodni stručnjaci Christian Pleijel i Erika Englund, profesor Nenad Starc te predstavnik Pokreta otoka Ivan Matić.
Projekt se provodi uz podršku eurozastupnika Tonina Picule, koji godinama zagovara snažnije prepoznavanje otočnih posebnosti u europskim politikama.
Nakon početne edukacije slijedi prikupljanje i analiza podataka, uz sudjelovanje stanovnika i stručnjaka. Planirana je izrada izvješća o kvaliteti života na području otoka Visa te grada Supetra na Braču.
Rezultati bi trebali biti predstavljeni tijekom proljeća 2027. godine, a mogli bi poslužiti lokalnim vlastima kao argument za drugačije razvojne i financijske mjere.
Viški gradonačelnici upozorili na problem vode
Tijekom boravka na Visu Picula se sastao s gradonačelnikom Visa Hrvojem Mratinićem i gradonačelnikom Komiže Ivicom Vitaljićem.
Jedna od posebno važnih tema bila je budućnost upravljanja vodoopskrbom otoka.
Vis se gotovo u cijelosti opskrbljuje iz vlastitih izvora i nije povezan s regionalnim vodoopskrbnim sustavom. Gradonačelnici su izrazili zabrinutost zbog mogućeg smanjenja lokalnog utjecaja na upravljanje sustavom u okviru reforme vodnih usluga.
Upravo takvi primjeri pokazuju zašto za otočne sredine pitanje infrastrukture nije samo gospodarsko, nego i pitanje sigurnosti i dugoročne održivosti života.
Može li ovaj projekt promijeniti položaj hrvatskih otoka?
Metodologija Habitabilnosti sama po sebi neće automatski osigurati dodatni novac ili promjenu zakonskih kriterija.
Međutim, ako se pokaže uspješnom, mogla bi otočnim zajednicama omogućiti da svoje potrebe argumentiraju usporedivim i sustavno prikupljenim podacima.
To bi dugoročno moglo biti važno pri planiranju europskih, državnih i lokalnih razvojnih mjera.
Jer život na otoku nije moguće mjeriti samo kilometrima udaljenosti od kopna. Za otočane udaljenost znači vrijeme, novac, dostupnost osnovnih usluga i mogućnost ostanka na vlastitom otoku.
Vis i Brač sada sudjeluju u projektu koji bi takve posebnosti mogao učiniti vidljivijima onima koji odlučuju o budućnosti hrvatskih otoka.
Moja reakcija na članak je…
