Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu donijelo je 8. studenoga rješenje o provođenju istrage o smrti 32-godišnjeg Kristiana Josipa Periša, koji je 21. listopada preminuo u zagrebačkoj Klinici za psihijatriju Sveti Ivan u Jankomiru. Slučaj je izazvao golemi interes javnosti zbog okolnosti nasilja u ustanovi namijenjenoj skrbi o najranjivijim društvenim skupinama. Dokument DORH-a pojašnjava dosad prikupljene dokaze, iskaze osoblja i detalje snimke te obuhvaća ukupno 13 osoba čije su uloge i saznanja ključni za istragu.
Četvorica medicinskih tehničara osumnjičena su za teško ubojstvo posebno ranjive osobe jer su tijekom sputavanja Periša na bolničkom krevetu primijenila silu koja je dovela do fatalnog ishoda. Osumnjičeni Matija Vragović, Noa Hrenar, Mladen Lončar i Ivan Brlić terete se za nasilno postupanje prema pacijentu koji je bio djelomično vezan remenjem za krevet. Dvojicu se tereti da su mu jastuk pritiskali preko lica i vrata te onemogućavali disanje, trojicu za udarce šakama i laktom u glavu, dvojicu za pritiskanje u području trbuha, a u formalnom opisu navodi se i pritiskanje vrata koljenima.
Ključan dokaz u istrazi jest videozapis nadzorne kamere iz sobe 11A u trajanju od približno osam i pol minuta, koji prikazuje postupanje prema pacijentu uz prisutnost devet osoba iz medicinskog osoblja. Na snimci se vidi kako Periš na krevetu viče, nakon čega mu osoblje stavlja jastuk na glavu koji ondje ostaje oko sedam i pol minuta od ukupnog materijala. Iako pojedini djelatnici tvrde kako ih je pacijent pokušavao ugristi, na dostupnoj snimci takav pokušaj nije vidljiv neposredno prije stavljanja jastuka na glavu.
Iskazi prisutnog osoblja i obavijesni razgovori
U sklopu kriminalističkog istraživanja policija je obavila obavijesne razgovore s još petero djelatnika Klinike Sveti Ivan koji su bili prisutni na mjestu događaja ili u blizini. Riječ je o zaposlenicima Ani Mariji Čustić, Josipi Lukić, Mirjani Živčnjak, Ivanu Škornjaku i Iliji Ešegoviću. Prema sažetku njihovih razgovora, djelatnici su opisali kako je Matija Vragović stavio jastuk na Periševu glavu te kako su ostali osumnjičeni tehničari sudjelovali u udaranju i pritiskanju tijela, piše Index.
Tijekom davanja iskaza jedna od medicinskih sestara ispričala je kako je pomagala kolegama pridržavajući noge Kristiana Josipa Periša kako bi ga mogli vezati, dok mu je druga sestra ubrizgala injekciju lijekova. Potvrdila je također kako su kolege tijekom zahvata udarale pacijenta i pritiskale mu jastuk na glavu.
Jedan od medicinskih tehničara opravdavao je stavljanje jastuka na glavu pacijenta kao “nepisanu proceduru” kojom se pokušavalo spriječiti ozljeđivanje osoblja i pacijenta. Međutim, iz samog rješenja i opisa događaja ostaje potpuno nejasno kako bi se postupak koji izravno ugrožava disanje i život pacijenta mogao smatrati prihvatljivom bolničkom procedurom.
Očitovanja liječnica i ranije policijske intervencije
Policija je u sklopu istrage od ravnateljice bolnice Majde Grah pribavila protokol o trajnom praćenju pacijentova stanja, kao i pisana očitovanja četiriju liječnica. Riječ je o liječnicama Mireli Čelić Ružić, Darjani Svetinović, Silvani Jelavić i Luciji Mance Šenjug. Posljednje dvije liječnice u dokumentaciji se spominju u vezi s ranijim policijskim intervencijama koje su se dogodile istoga dana, nekoliko sati prije smrti Kristiana Josipa Periša.
Prema policijskim bilješkama, Silvana Jelavić bila je dežurna liječnica hitnog prijema s kojom su policajci razgovarali oko 15:23 sati, kada su Periša zatekli kako mirno sjedi na klupici i govori da se boji povratka u bolnicu jer su ga ranije gušili i vezali. Pri drugoj intervenciji oko 17 sati, Lucija Mance Šenjug navela je kako je pacijent smiren i vezan za krevet, dok su ga policajci zatekli ošamućenog i dezorijentiranog.
Za liječnice Mirelu Čelić Ružić i Darjanu Svetinović iz rješenja nije razvidno kakvu su točno ulogu imale u liječenju niti je naveden sadržaj njihovih očitovanja. Iz dostupnih spisa ne može se utvrditi je li ijedna od četiriju liječnica bila neposredno prisutna tijekom kobnog sputavanja, zbog čega se njihova pisana očitovanja u istrazi ne izjednačavaju s iskazima osoblja koje je izravno svjedočilo postupcima osumnjičenih tehničara.
