Vlada, točnije Povjerenstvo za izbor članova Državnog sudbenog vijeća, odredila je 24. studenoga kao dan glasanja za imenovanje novih članova DSV-a iz redova sudaca. Budući da aktualnim članovima istječe mandat, suci iz cijele države birat će svoje nove predstavnike u Vijeću, a pri tome će se birati i nasljednik predsjednika DSV-a Darka Milkovića, jednog od sudaca iz utjecajne mreže klana Crnić – Šeparović, kojemu također istječe drugi uzastopni mandat. Prema Zakonu o Državnom sudbenom vijeću, nitko ne može biti biran za člana DSV-a više od dva puta zaredom. S obzirom na to da novom zamjeniku predsjednice Vrhovnog suda Milkoviću mandat na čelu DSV-a istječe početkom iduće godine, on se zakonski više ne može kandidirati za novi mandat pa će se na predstojećim izborima, za koje su lobiranja odavno počela, birati dva potpuno nova člana DSV-a iz redova sudaca Vrhovnog suda, od kojih će jedan preuzeti Milkovićevu poziciju u Vijeću.
Osim što svestrani Milković na Vrhovnom sudu obnaša dužnost zamjenika predsjednice Mirte Matić, u strukturama Hrvatskog nogometnog saveza sjedi na poziciji predsjednika Komisije za propise, a nalazi se i na poziciji zamjenika predsjednika Državnog izbornog povjerenstva (DIP). Prema podacima iz imovinske kartice, Milković u DIP-u mjesečno zaradi 1309 eura. Uz to na Vrhovnom sudu zarađuje 4883 eura mjesečno.
Na popis primanja Milković je upisao godišnji prihod od 9369 eura od rada u DSV-u te niz naknada od kapitala i edukacijske djelatnosti, pa nije čudno što mu ušteđevina iznosi 130.000 eura. U medijima se spominjalo kako u imovinsku karticu nije upisao 658 dionica Zagrebačke banke vrijednih oko 15 tisuća eura. I mimo redovite naknade koju dobivaju na mjesečnoj razini, članovi DSV-a imaju pravo na putne troškove i službene dnevnice, a ako zbog obveza i sjednica Vijeća izbivaju s matičnog posla, ostvaruju pravo na naknadu onog dijela plaće koji u tom intervalu nisu ostvarili na svojem primarnom radnom mjestu.
Kad je riječ o Milkoviću, on trenutačno kao predsjednik Vijeća u tranzicijskom razdoblju sudjeluje u upravljanju procesom organizacije i provedbe izbora za nove članove DSV-a. Premda svestran, šira javnost upoznala ga je prije svega zahvaljujući kritikama koje je iznosio na račun glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića. S druge strane, upravo su njemu kao predsjedniku DSV-a kritičari spočitavali da stoji iza imenovanja kadrova kojima nedostaje sudačkog iskustva, a u tom kontekstu posebice se naglašavala Marija Knez, čije je imenovanje za predsjednicu Općinskog suda u Zadru blagoslovio. Poznato je da su se u međuvremenu zbog njezine reorganizacije pobunili suci te je odluke predsjednice Knez poništio Županijski sud u Zadru.
Obvezni elaborat
Milkoviću se zamjeralo i što je fotelja Trgovačkog suda u Zagrebu bila ispražnjena, a time i blokirana više od godinu dana, odnosno sve do sredine 2026. Njegov je rad na Vrhovnom sudu kritizirala i Udruga Franak, koja mu je spočitavala da drži stranu bankama, a ne oštećenim građanima u slučaju konvertiranih kredita u švicarskim francima.
Slične kritike stizale su i na račun jedne od kandidatkinja za članicu DSV-a iz redova Vrhovnog suda. Riječ je o iskusnoj sutkinji Goranki Barać Ručević s Građanskog odjela Vrhovnog suda. Od početka 2023. ona obnaša dužnost predsjednice Odjela za praćenje europskih propisa i sudske prakse. Prije dolaska na Vrhovni sud radila je na Građanskom odjelu Županijskog suda u Zagrebu, a prije toga i na Općinskom sudu u Zagrebu. Jedno vrijeme bavila se i odvjetništvom. Mediji su o njoj izvještavali kao o sudionici trinaesteročlanog Proširenog vijeća Vrhovnog suda koje je donosilo odluke o pravnim učincima konverzije kredita u švicarskim francima. Da priča bude zanimljivija, njezin suprug Zrinko Ručević poznati je i ugledni financijski vještak za kojeg se tvrdilo da je poslovno surađivao s Addiko bankom, za koju je kreirao službeni kalkulator za konverziju kredita.
Zbog njegove uloge javno se propitivalo zašto se gospođa Ručević nije sama izuzela iz odlučivanja u ovom slučaju, baš kao što se javno propitivala i njezina imovinska kartica. U tom kontekstu problematičnim se činio prijenos nekretnina s obiteljske tvrtke na nju i supruga kao fizičke osobe pa je upozoreno kako za te transakcije u dokumentaciji nije postojao obvezni elaborat sudskog vještaka građevinske struke o procjeni vrijednosti, što je zakonska obveza. Posebno je zanimljivo što Ručevići žive u istoj stambenoj zgradi u kojoj živi i sudac Đuro Sessa. Dok je Sessa svoj stan procijenio na 3310 eura po kvadratu, kvadratura stana obitelji Ručević procijenjena je na drastično niži iznos.
Finalne odluke
Oni koji su kritični prema imenovanju sudaca u DSV kažu nam kako je i iz imena sudaca koji slove kao kandidati vidljivo da suci u DSV guraju one s kojima su se udružili radeći za bankarske interese, a protivno interesu građana. Na popisu kandidata s Vrhovnog suda navodi se i široj javnosti dobro poznati i iskusni sudac Marin Mrčela, koji je svojedobno bio favorit premijera Plenkovića za predsjednika Vrhovnog suda. Ta mu se ambicija nije ostvarila, ali bi zato mogao naslijediti Milkovića na čelu DSV-a. Za razliku od kolegice Ručević, Mrčela kao dugogodišnji sudac i bivši predsjednik Kaznenog odjela Vrhovnog suda nije imao prilike baviti se slučajem Franak jer on spada pod domenu Građanskog odjela Vrhovnog suda.
Sudac Igor Periša još je jedan od kandidata za članstvo u DSV-u, pa i za njegova potencijalnog predsjednika iz redova Vrhovnog suda, gdje je nakon velikih preslaganja stupio na važnu funkciju predsjednika Građanskog odjela. Periša tako izravno rukovodi odjelom nadležnim za sve ključne imovinskopravne i potrošačke sporove u zemlji, koji donosi i finalne odluke u slučaju Franak. Prije dolaska na Vrhovni sud bio je sudac Visokog trgovačkog suda, ali se tek kao prvi čovjek Građanskog odjela na Vrhovnom sudu sukobio s koordinatorom Udruge Franak Goranom Aleksićem, koji je javno kritizirao vodstvo Građanskog odjela navodeći da je većina na Vrhovnom sudu podlegla pritiscima i lobiranju Hrvatske udruge banaka kako bi se izbjegao financijski slom bankarskog sustava i primjena prava EU-a. Udruge su sporadično problematizirale baš to što je Periša bio sudac Visokog trgovačkog suda, navodeći da i zbog toga ima preveliko razumijevanje za korporativno i trgovačko pravo, a na štetu zaštite slabije strane u postupku, odnosno na štetu potrošača. Periša je kao i Milković potpredsjednik Državnog izbornog povjerenstva, a zanimljiv je i utoliko što se nalazio u skupini visokopozicioniranih splitskih sudaca koji su feštali u konobi Pršut Željka Keruma u vrijeme protuepidemijskih mjera.
Zakulisne igre
Kandidatkinja za DSV s Visokog prekršajnog suda jest sutkinja Kristina Gašparac Orlić, koja je pozornost privlačila zbog toga što su sudska vijeća pod njezinim vodstvom donosila odluke o prekršajima protiv javnog reda i mira povezanima s isticanjem povika “Za dom spremni” na obljetnicama HOS-a, pri čemu je ona jasno i nedvosmisleno isticala pravno stajalište da sud primjenjuje zakone, a da su politika i zakonodavac oni koji moraju urediti pravni okvir vezan uz zabranu pojedinih povijesnih pozdrava.
Na popisu kandidata s visokih sudova ističe se i sudac Visokog prekršajnog suda Tomislav Tomašić. Riječ je o sucu rodom iz Osijeka koji je pravosudni put počeo na Općinskom sudu u Zagrebu, odakle je napredovao do suca Visokog prekršajnog suda. U medijima se o njemu izvještavalo u jeku žestokog internog sukoba na Visokom prekršajnom sudu kada je sutkinja Branka Žigante Živković istupila u medijima navodeći da je izložena igrama i pritiscima zbog imenovanja i napredovanja sudaca. U toj je aferi izravno prozvan Tomašić, a mediji su objavili i njegovu kompletnu privatnu SMS korespondenciju, na što je on reagirao objavom cjelovitog teksta poruke ne bi li dokazao nepostojanje zakulisnih igara i pritisaka.
Jedna od najuglednijih stručnjakinja za građansko i radno pravo u državi te zamjenica predsjednika Županijskog suda u Zagrebu Vlatka Fresl Tomašević također se nalazi na ovoj kandidacijskoj listi. Za razliku od niza drugih pravosudnih dužnosnika, Fresl Tomašević iza sebe ima karijeru bez ijedne mrlje, disciplinske kazne ili javnog skandala. Nikada u radnom vijeku nije joj izrečena niti jedna stegovna mjera. Kandidatkinja je za DSV i njezina kolegica Ines Kovačević sa Županijskog suda u Zagrebu. Njezino se ime u javnosti spominjalo neposredno nakon prelaska na Županijski sud. Ustavni sud poništio je, naime, odluku DSV-a o imenovanju Kovačević i još dvoje sudaca usvojivši tužbe drugih kandidata, što su mediji nazvali lekcijom Ustavnog suda i prkosom DSV-a koji na svoju ruku bira suce. U ranijoj fazi njezine sudačke karijere zamjeralo joj se izbjegavanje komunikacije s medijima, a s obzirom na to da je specijalizirana za prve stupnjeve postupaka prisilnog smještaja osoba s duševnim smetnjama u psihijatrijske ustanove, njezine su odluke povremeno dolazile pod povećalo javnosti, pri čemu se propitivala tanka granica između medicinskog vještačenja i sudačkih odluka o ljudskoj slobodi.
Ključna karika
Sutkinja Županijskog suda u Splitu Ivona Rupić još je jedna od kandidatkinja za DSV. S njome se ne povezuju nikakve pravosudne afere, skandali ni službene stegovne istrage. Zanimljivo je ime Domagoj Vučkov s riječkog Županijskog suda. Riječ je o iskusnom sucu, ali i jednom od najcjenjenijih sudaca u domaćem nogometu. Tijekom 13 prvoligaških sezona sudio je više od 150 utakmica u HNL-u te nosio Fifinu značku sudeći na međunarodnim utakmicama pod okriljem UEFA-e. Nakon završetka nogometne sudačke karijere posvetio se obavezama u pravosuđu, a u međuvremenu je postao voditelj VAR edukacije u HNS-u i ključna karika za uvođenje te nove videotehnologije na hrvatske stadione. Početkom ove godine ostvario je debi u Ligi prvaka u ulozi kontrolora suđenja, odnosno onoga koji ocjenjuje rad nekih od najboljih svjetskih arbitara.
Kandidat je s bjelovarskog Županijskog suda pak Goran Milaković, koji je i predsjednik tog Suda. On je cijelu profesionalnu karijeru izgradio unutar bjelovarskog pravosudnog sustava, u kojem je napredovao od sudačkog vježbenika do čelne osobe Suda. Najveću pozornost privukao je kada je bivši predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić podnio pritužbu i zahtjev za pokretanje postupka protiv njega zbog povrede Kodeksa sudačke etike, problematizirajući javni natječaj i postupak zapošljavanja na Sudu u Bjelovaru. Dobronić je ukazivao na Milakovićevu odgovornost kao predsjednika Suda jer je baš on potpisao rješenje o odabiru kandidata. Riječ je bila o zapošljavanju kćeri jedne od sutkinja istog suda. Lokalno Sudačko vijeće isprva je odbacilo Dobronićevu pritužbu kao neosnovanu, ali je Etičko vijeće Vrhovnog suda na kraju ipak poništilo odluku lokalnog vijeća.
Na koncu spomenimo i kandidate za DSV s prvostupanjskih sudova, a riječ je o Heleni Frigo Bomeštar, sutkinji zagrebačkog Općinskog građanskog suda, Vesni Horvat s Općinskog radnog suda, Silviji Sunčani Stubičar s Općinskog suda u Zagrebu te Željku Gusiću, sucu splitskoga Općinskog suda.
