Bivši brazilski napadač priča svoju priču: “Zabio sam više od svih, ne mogu objasniti Scolarijev izbor da me ne pozove za Svjetsko prvenstvo 2002. Sada sam poduzetnik u Fortalezi”
Kažete Mario Jardel i pomislite na najčišći oblik riječi cilj. Brazilac bez previše ‘alegria’, ali s gotovo opsesivnim talentom za jedino što ga je istinski zanimalo: zabijanje. I to mnogo. Za one nostalgičnije, bio je najbolji centarfor kasnih 1990-ih i ranih 2000-ih, Milanov bête noire u Ligi prvaka (“Berlusconi me želio”), s tajnim snom: igrati na Svjetskom prvenstvu. Spojler, nikad neće. “Još dan danas ne razumijem zašto me Scolari nije pozvao za Brazil 2002. Bio sam među pet najjačih centarforova na svijetu. Od tog trenutka moj život je bio gotov: alkohol, depresija, kokain. Bio sam blizu smrti od predoziranja.” Parabola o “SuperMariju”, uostalom, odvija se u šest godina, od ’96. do kobne 2002., prije slobodnog i… putujućeg pada u osam različitih zemalja. Danas je on čovjek pomiren sa sobom. A zahvaljujući supruzi Sandri uspio je otjerati demone koji su ga progutali u crnoj rupi s trideset godina. U siječnju 2004. dotaknuo se i Italije: Jorge Mendes odveo ga je u slavnu Anconu od 46 igrača, jednu od najnadrealnijih momčadi Serie A, nekoliko mjeseci kasnije osuđenu na bankrot (“Nisu mi isplatili čak ni plaću”). S 53 godine Jardel živi u Fortalezi, poduzetnik je i ima dio obitelji u Bologni.
Mario, u što ulažeš?
“Trgovine. U Fortalezi je tržište nekretnina vrlo popularno i to je dobar način za zaradu. U slobodno vrijeme uživam na suncu na plaži, iako mi nedostaje Italija.”
Imate li veze s našom zemljom?
“Imam dva ujaka koji žive u Bologni više od dvadeset godina. Zatim klima i hrana, wow. Kad sam bio u Anconi, jeo sam dok se nisam onesvijestio.”
Kao loša sreća, to se dogodilo Anconi 2003.-2004., najgoroj momčadi u Serie A s 13 bodova u 34 utakmice. Kakvo je to iskustvo bilo?
“Imam samo loša sjećanja. U šest mjeseci nisam dobio plaću i odigrao sam samo tri utakmice. Momčad je bila krcata igračima, loše se vodila i bankrotirala je na kraju godine. Vezao sam se za Sonettija i Galeonea, a još manje za navijače.”
“Imao sam 31 godinu, imao sam višak kilograma i netko me nazvao “Lardel”. Vjerojatno zato što sam krivo skrenuo kad su me predstavili protiv Perugie: imali smo iste boje. Neki su mi se navijači ispalili nakon te geste.”
Tko ga je donio u Italiju?
“Jorge Mendes. On nije bio moj agent, već dragi prijatelj. Imao je kontakte u Italiji, spomenuo je moje ime nekim agentima i nekako su me doveli u Anconu. Tražio sam momčad u kojoj bih mogao kontinuirano igrati i oporaviti se nakon noćne more nepozivanja na Svjetsko prvenstvo 2002., ali psihički se nikad nisam oporavio.”
Evo, otvorimo kofer. Zašto vas Scolari nije zvao za to Svjetsko prvenstvo?
“Pitam se to i danas. Nitko mi nikad nije dao objašnjenje. Između kraja 1990-ih i početka 2000-ih bio sam među pet najboljih napadača na svijetu: u Portu sam zabio 168 golova u 175 utakmica u četiri godine, dok sam u sezoni uoči Svjetskog prvenstva u Koreji i Japanu zabio 55 u 42 utakmice sa Sportingom iz Lisabona, pobijedivši Druga Zlatna cipela Razumijem da je bilo nekih fenomena u tom Brazilu, ali zaslužio sam poziv.”
Koliko je to razočarenje utjecalo na vaš život?
“Pao sam u depresiju i počeo pretjerano piti. Igranje na Svjetskom prvenstvu bio je moj životni san. Ostavila me prva žena i bilo je problema sa skrbništvom nad djecom. Osjećao sam da mi sve izmiče, ali najgore je tek dolazilo.”
“U ljeto 2003. probao sam kokain. Bio sam na odmoru i znao sam da ga u tom periodu smijem konzumirati jer nije bilo dopinških kontrola. Svidio mi se, osjećao sam se živim, a ne depresivnim. Jednom sam ostao budan cijeli tjedan. Tada sam se predozirao, riskirao sam smrt i spasio me prijatelj koji je bio sa mnom. Tada sam dotaknuo dno.”
“Proveo sam mjesece razgovarajući s psihijatrima. Napokon sam se izvukao kad sam upoznao svoju drugu suprugu Sandru: pomogla mi je da shvatim smisao života i danas sam sretan.”
Što vaša djeca misle o vašoj priči?
“Ponosni su na mene. Ne na ono što sam učinio, nego na to kako sam se izvukao iz toga. Često razgovaram s njima o tome koliko je važno tražiti pomoć od obitelji kada je to potrebno, vjerovati u Boga i imati puno snage volje.”
Vratimo se u kamp. Jeste li ikada imali priliku potpisati za velike klubove?
“Došao sam blizu Barcelone i Milana.”
Kad smo kod Milana, on mu je bio jedna od najdražih žrtava u Ligi prvaka…
“Između Galatasaraya i Porta zabio sam četiri gola u pet utakmica za Rossonere. Netko mi je rekao da me Berlusconi želi dovesti u Milan jer je imao slabost na strijelce. Bilo je to razdoblje u kojem su me zvali “SuperMario”. Nisam potpisao zbog nekih birokratskih problema kojih nikad nisam bio svjestan.”
Koga Jardel vidi u današnjem nogometu?
Kako Ancelottija vide u Brazilu?
“Odličan trener. Još nije iskazao vrijednost momčadi, treba mu vremena. Mnogi kritiziraju njegov nenapadački stil igre, ali ova brazilska momčad trenutno je puno manje jaka od prethodnih. Trebamo nove talente.”
Trajati. Što biste poručili Mariju od prije 25 godina?
Gledajte sve Enilive utakmice Serie A ekskluzivno na Sky lokacijama! Pronađite mjesto koje vam je najbliže.
“Koristiti svoju glavu, a manje instinkt.”
© SVA PRAVA PRIDRŽANA
