Zbog užasne smrti Kristiana Josipa Periša koji je u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan tijekom sputavanja udaran i gušen jastukom – Hrvatska je sve bliže izlasku na ulice.
Više prosvjeda i oproštaja od pokojnog 32-godišnjeg sportaša u punoj snazi diljem hrvatskih gradova organizira se punom parom, a potpora ovome činu dolazi sa prostora cijele regije koja je jednako ostala zgrožena snimkom sa video kamere sobe iz koje Kristian nije izašao živ.
Hrvatski građani posebno su zgroženi intenzivnim pritiskanjem jastuka na Perišino lice koje je trajalo više od osam minuta, a najčešće postavljano pitanje je: koliko je propisno jastukom svladavati uznemirenog pacijenta i je li uopće zakonito.
“Svaki postupak koji ugrožava dišne putove je zabranjen”
Svjetske zdravstvene i psihijatrijske smjernice naglašavaju da lice i glava pacijenta tijekom intervencije moraju ostati potpuno slobodni.
Pravilnik izričito zabranjuje primjenu bilo kakvog pritiska na vrat, prsa ili trbuh pacijenta. Prekrivanje lica jastukom uopće ne postoji kao metoda u propisima niti u stručnoj edukaciji. Stavljanje jastuka na lice pacijenta ni u kojem slučaju nije uobičajena niti dopuštena medicinska praksa.
Prema hrvatskim propisima i međunarodnim kliničkim smjernicama, svaki postupak koji ugrožava dišne putove ili ometa disanje pacijenta strogo je zabranjen i opasan po život.
Pritiskanje jastuka dovodi do smrti za nekoliko minuta
Kada je fizičko sputavanje (fiksacija) neizbježno zbog neposredne opasnosti, provodi ga tim od najmanje pet educiranih zdravstvenih djelatnika. Svaki član preuzima kontrolu nad jednim ekstremitetom, dok voditelj tima isključivo pazi na glavu kako bi spriječio da se pacijent sam ozlijedi udarcem o podlogu.
Mjere prisile smiju se koristiti samo kada blaže metode, poput razgovora i smirivanja okoline, ne daju rezultat. Tijekom sputavanja pacijent mora biti pod stalnim nadzorom, a njegovo fizičko stanje i disanje redovito se provjeravaju
Pritiskanje jastuka na lice ili pritiskanje prsnog koša izravno blokira dotok kisika i može dovesti do akutne asfiksije (gušenja) i smrtnog ishoda u svega nekoliko minuta, a sigurne tehnike imobilizacije osmišljene su tako da pacijent u svakom trenutku može nesmetano disati i komunicirati s osobljem, bez nanošenja boli ili ugrožavanja cirkulacije.
