Rekordni dribling (najbolji u zadnjih 10 godina), IQ 145 i težak odnos s velikim klubovima: ovo je priča o Allanu Saint-Maximinu, neshvaćenom geniju svjetskog nogometa
Sveti Maksimin je genije, ali to su shvatili samo navijači. Ako potražite riječ “genij” na Treccani, otkrit ćete da potječe od latinskog gignere, stvarati, da su je stari počeli koristiti za označavanje duhova koji upravljaju sudbinom ljudi, što u uobičajenom smislu znači imati veliki talent za nešto. Arhitekt Rambaldo Melandri uspio je bolje od enciklopedije u Amici mie, koristeći četiri riječi: mašta, intuicija, pogled i brzina izvedbe. Biti genij, naravno, ne znači biti među najboljima, postizati izvrsnost, i zapravo je Allan Saint-Maximin uvijek gledao nogomet velikana s obilaznice: odigrao je samo 4 utakmice Lige prvaka u 13 godina kao profesionalac, njegov jedini trofej u njegovoj vitrini je francuski Ligaški kup, vidio je kako se uzdižu ljudi koji su vrijedili četvrtinu njega. No, kao genijalac ga sud transfer tržišta ili mediji nikada nisu zanimali, kao suca uvijek je želio narod. Ne obazire se puno na naslovnice, najveće zadovoljstvo u karijeri doživio je prije četiri godine, u utakmici Newcastlea i Manchester Cityja: napao je lijevo krilo Magpiesa s bočne strane klupe St. James Parka i sa svakom loptom koju je dotaknuo vidio je kako mu Guardiola stavlja ruke u lice i govori “Kakav je on k… kakav igrač? On je noćna mora”. Prava noćna mora tog poslijepodneva bila je za Walkera i Stonese: završilo je 3-3, njih dvojica su sustavno i nikad banalno preskočili čim su se približili. Jer u nogometu, definiciji Melandrijevog genija treba dodati mali broj, onaj driblinga. A brojke govore da u posljednjih deset godina nema nikoga na svijetu tko je preskočio čovjeka kao on. Postoje virtuozi poput Dokua i Laminea Yamala, sistemski dribleri poput Musiale ili Viniciusa, drugi shvaćeniji genijalci poput Cherkija, ali ne i drugi koji je uzdigao stavljanje braniča iza sebe kao svoj glavni oblik izražavanja kao što je to učinio Allan. Konkretno: bolji za dribling po utakmici i stopu uspješnosti u pojedinačnim sezonama u tri različite lige (Engleska, Francuska i Turska), u posljednjih 10 godina na velikim europskim turnirima samo Messi i Neymar imaju u prosjeku veći broj promašaja. A to su dvije sjajne majke koje su igrale u momčadima sa 70% posjeda lopte, uvjetom koji naši nisu imali ni u najboljim danima.
