Želite li označiti svoje omiljene članke i priče za kasnije čitanje ili referencu? Započnite svoje nezavisno članstvo danas.
Pridružite se danas
Već ste član? Prijavite se
Upozorenje čitateljima bi ovaj sadržaj mogao biti uznemirujući
Posljednjih šest mjeseci Aishu*, 59, muče ponovljene vizije njenog ubijenog sina kako razgovara s njom.
Ne može spavati niti jasno razmišljati, kaže, posrćući i zastajući. “Nekih dana je potpuno nijema”, nastavlja zabrinuta prijateljica dok Aisha gleda u prazno.
Baka je jedna od oko 100.000 raseljenih ljudi koji su došepali u El Obeid u južnom središnjem Sudanu nakon dugih marševa duž cesta prepunih leševa.
Došla je ovamo tražeći sklonište u ovom gradu na prvoj liniji, koji je tek preživio opsadu, a i sam je pod redovitom vatrom i granatiranjem bespilotnih letjelica.
El Obeid je glavni grad države Sjeverni Kordofan, koja je postala epicentar jednog od najsmrtonosnijih, ali najzaboravljenijih građanskih ratova 21. stoljeća.
Na velikoj vrućini dana, Aisha opisuje kako su paravojne snage iz Snaga za brzu podršku (RSF) zaklale njezinog sina i širu obitelj dok su pokušavali pobjeći iz svog sela u tuk-tuku.
“Izvukli su ih van, postrojili i ustrijelili. Ispred mene”, kaže ona bezizražajno.
Iako su neki ranjenici bili živi, bila ih je prisiljena ostaviti, a to ju i danas prati. Opisuje kako je izdaleka gledala kako borci pljačkaju tijela, probijajući se kroz sve veće lokve krvi.
“Zgrabila sam svoju najmlađu kćer”, nastavlja ona. “Nije bilo načina da ih sve ponesem.”
Borbe su izbile u Sudanu u travnju 2023. između paravojnih RSF-a i sudanske vojske, poznate kao SAF, nakon godina burne borbe za vlast nakon ustanka 2019. koji je zbacio s vlasti dugogodišnjeg autokrata u zemlji, Omara al-Bashira.
Tijekom posljednje tri godine, međusobna brutalnost ostavila je najmanje 60.000 mrtvih, ali stvarna brojka je vjerojatno više nego dvostruko veća. Procjenjuje se da je 14 milijuna ljudi bilo prisiljeno napustiti svoje domove.
To je izazvalo najgoru krizu raseljavanja, najveću humanitarnu krizu i krizu gladi, trenutno na planetu. Stručnjaci su optužili RSF da je počinio vjerojatni genocid, vojsku i njezine podružnice za zločine, a UN je proglasio glad u dijelovima zemlje. To će imati razoran učinak na generacije koje dolaze, kažu nam liječnici: u jedinicama neonatalne intenzivne njege (NICU) smežurana novorođenčad izgledaju nesvjestično.
I tako narod Sudana ovo vidi manje kao građanski rat nego kao rat na ih. A, što se tiče Ajše, muči je što njen mrtvi sin razgovara s njom.
“Potpuno sam shrvana, izbezumljena. Ne znam ni što radim. Kao da sam u omami”, kaže zaustavljeno.
“Kad ga se sjetim, ne mogu se sabrati. Usred noći se probudim plačući. Molim Boga za oprost.”
U El Obeidu ovo zapravo i nije kamp. Obitelji žive u kolibama od opeke od blata koje su napustili stanovnici koji su pobjegli iz tog područja kada su ovdje izbile borbe. Također je vrlo malo pomoći. Svi kažu da su se registrirali pri agencijama UN-a i nevladinim organizacijama, ali nisu dobili nikakvu potporu: Sudan je trenutno jedna od najnedovoljnije financiranih zona sukoba.
A priče su jezive: pogubljenja po kratkom postupku, izgladnjivanje i masovna silovanja. UN je rekao da je seksualno nasilje povezano sa sukobom u Sudanu bez presedana u smislu razmjera, rasprostranjenosti i brutalnosti njegove raširene upotrebe kao ratnog oružja, osobito od strane RSF-a zapadnije u El Fasheru, Darfur.
Ondje je UN-ova agencija za djecu dokumentirala slučajeve silovanja beba od jedne godine, a sudanski dužnosnici u Khartoumu kažu The Independent najstarija preživjela silovanje koju su dokumentirali ima 85 godina. Brinu se da će se isto dogoditi El Obeidu, domu pola milijuna ljudi, uključujući desetke tisuća raseljenih.
Zaina*, 37, kaže da je tek uspjela spasiti svoju kćer od otmice RSF-a, koji je odvodio žene i djevojčice iz obitelji koje nisu pobjegle dovoljno brzo.
“Gledala sam kako otimaju žene, vrišteći i moleći, te ih odvode u klanac i siluju”, kaže ona s jezivom mirnoćom.
Problem je bio, nastavlja majka sedmero djece, što ih nije imao tko zaustaviti.
“Nije bilo ljudi da pomognu. Bilo je pitanje života i smrti.”
Riham*, 30-godišnja majka osmero djece, kaže da su njezinog oca i ujaka “raspucali” vojnici RSF-a kada su ih pokušali spriječiti u otimanju ženskih rođaka.
“Bilo je to krvoproliće. Krv je bila prskana posvuda. Mozgovi su im istjecali. Bio je to užasan prizor.”
Sve do nedavno, El Obeid je bio gotovo potpuno okružen borcima RSF-a, koji su morali pokušati postaviti opsadu i redovito bombardirati strateški grad, koji je postao istureno operativno mjesto sudanske vojske i prepun je vojnika. (The Independent posjetio dijelove zemlje pod kontrolom OS RH i bio dužan obaviti neke razgovore u prisutnosti vojnog čuvara).
Samo nekoliko sati nakon što smo posjetili improvizirani kamp za raseljenje, napadi dronova napadaju središte grada i susjedni grad, uništavajući sveučilište i ubijajući više od desetak ljudi.
I tako se obitelji koje bježe s prve crte bojišnice osjećaju kao da ih progoni, objašnjava Abida*, koja je stigla nakon što su vojnici RSF-a ubili njezinu majku, opkolili njezino selo, sve opljačkali “a kuće spalili do temelja”.
“Prije nekoliko dana skoro me ubio dron ovdje u El Obeidu. Udarni val je bio toliko jak da me bacio u zrak. Nosio sam svoju dvogodišnju kćer kada je udario, miris baruta ispunio je zrak.”
Posljednji krvotok rat u Sudanu pokrenut je kada su napetosti između vojske, na čelu s generalom Abdelom Fattahom al-Burhanom, i moćne paravojne RSF-a, koju vodi general Mohamed Hamdan Dagalo ili “Hemedti”, eksplodirale u otvorene borbe diljem zemlje.
Dvojica generala isprva su udružila snage i formirala zajedničku vojnu civilnu vladu 2019. nakon svrgavanja al-Bashira. Dvije godine kasnije njih su dvojica izvela državni udar. Žestoka borba između njih dosegla je prijelomnu točku početkom 2023., uglavnom oko planova za integraciju RSF-a od 100.000 vojnika u vojsku.
Borbe su isprva izbile u glavnom gradu Khartoumu i brzo su zahvatile cijelu zemlju. Promatrač sukoba Acled pokušava pratiti broj ubijenih ljudi, ali humanitarne skupine kažu da je broj mrtvih vjerojatno blizu 150.000.
To je od tada metastaziralo u međunarodni sukob, s Human Rights Watchom koji je pronašao dokaze da UAE financira RSF, koji je bio optužen za zvjerstva i zločine čak i prije nego što je ovaj rat izbio. Emirati to poriču, a RSF je zauzvrat tvrdio da vojsku podržavaju Egipat i Iran.
Rat je raselio četvrtinu stanovništva, a dijelove zemlje gurnuo u glad.
Obje strane, i njima pridružene skupine, optužene su za počinjenje zločina i ratnih zločina, što obje oštro poriču u izjavama za The Independent.
I UN i američka vlada optužili su RSF i njegove savezničke milicije za sustavno ciljanje nearapskih zajednica koje vjerojatno predstavlja genocid u Darfuru, tijekom 18-mjesečne opsade El Fashera. RSF je opetovano to opovrgao, ali strahuje da će se ista taktika koristiti u Sjevernom Kordofanu.
U izbjegličkom kampu Dabbah na sjeveru zemlje, obitelji opisuju pokolj RSF-a, ali i kako su bili pod vojnom vatrom.
Jedna djevojka, Sara*, kaže da je izgubila cijelu svoju obitelj u vojnom minobacačkom napadu tijekom borbi u Darfuru, zbog čega je teško ranjena dok se skrivala u rupi od granate.
“Bio je to izravan pogodak. Udarni val me bacio na tlo. Mnogi su ljudi bili rastrgani. Trbuh mog šogora bio je rasporen, a noge su mu bile raskomadane šrapnelima”, tiho dodaje.
“Ranjen sam oko 13 sati i ostao sam tako do 17 sati… Spriječili su ljude da mi dođu pomoći.”
“Ja sam jedina preživjela”, nastavlja ona, briznuvši u plač.
Sljedeća katastrofa na horizontu je glad. Obitelji s kojima smo razgovarali pričale su kako pokušavaju preživjeti s jednim obrokom dnevno ili čak pribjegavaju jedenju stočne hrane.
Ovu umjetno izazvanu prehrambenu krizu, potaknutu opsadama, pogoršava klimatska kriza. Super El Niño izazvao je ozbiljnu sušu koja je zahvatila više od polovice Sudana, što je dovelo do propadanja usjeva, prema IPC-u, globalnom monitoru gladi koji podržava UN.
Carl Skau, tadašnji vršitelj dužnosti voditelja Svjetskog programa za hranu (WFP), upozorava da je Sudan već sada “najveća kriza gladi u svijetu”.
Ali humanitarne agencije nisu opremljene za odgovor: UN-ov humanitarni apel za Sudan nije financiran 40 posto.
“20 milijuna ljudi akutno je nesigurno u hrani. Oko 14 milijuna ljudi je raseljeno i još uvijek postoje džepovi gladi”, kaže Skau The Independent od El Obeida. “A mi se borimo da zadovoljimo te potrebe. Dajemo sve od sebe. Postoji pristup mnogim dijelovima, ali nema sredstava.”
To se najviše vidi u rodilištima. U dvije intenzivne njege u Omdurmanu, u državi Khartoum, ozbiljno pothranjene bebe su preslabe da bi plakale, lice im je iskrivljeno od boli, a koža napeta preko lubanje.
Dr. Rehab Sid Ahmad, opstetrička anesteziolog koja je i sama skoro ubijena u napadima RSF-a i racijama u rodilištu u Omdurmanu, objašnjava da će ovo utjecati na Sudan generacijama koje dolaze.
“Majke su patile od loše prehrane, tako da će se djeca, kad rode, suočiti s drugim problemima – problemima s prehranom, problemima u razvoju i tako dalje. Neće se pravilno razvijati – to će utjecati na njihov rast”, objašnjava ona.
“Ovo ne završava ovdje, već utječe na generacije koje se sada rađaju.”
U El Obeidu, oskudna humanitarna pomoć koja je na raspolaganju ne čini mnogo da ublaži noćnu moru.
Obitelji koje se još oporavljaju od masakra svojih najmilijih opisale su kako preživljavaju na žitu.
A prva linija ih vreba.
“Ljudi se sele s mjesta na mjesto, ali nigdje nema prave sigurnosti”, tiho kaže Abida. “Nigdje nije sigurno.”
*Sva imena su promijenjena radi zaštite ispitanika.
Ovaj je članak nastao u sklopu časopisa The Independent Ponovno promišljanje globalne pomoći projekt
