Povjesničar dr. sc. Marijan Čipčić, autor brojnih izložbenih i publicističkih projekata, nekadašnji kustos Muzeja grada Splita i predsjednik Društva prijatelja kulturne baštine Splita, autor je izložbe i kataloga Splitski gradonačelnici (1882.–1918.): život i uspomene. Hrvatsko muzejsko društvo dodijelilo je 2020. godine ovom katalogu nagradu za najbolji izdavački projekt. Muzej grada Splita time je prvi put osvojio ovu prestižnu strukovnu nagradu, svojevrsni „muzejski Oscar“. U ovom serijalu donosimo biografije splitskih gradonačelnika koji su svojim djelovanjem trajno zadužili grad, popraćene ilustracijama predmeta predstavljenih na izložbi i stručno obrađenih u katalogu.
Od Imotskog do političkog vrha Dalmacije: Zagovornik politike „novog kursa“
Josip Smodlaka bio je jedan od najistaknutijih i najdugovječnijih dalmatinskih političara s kraja 19. i prve polovice 20. stoljeća. Rođen je u Imotskom 9. studenoga 1869. godine. Gimnaziju je završio u Splitu, a studij prava u Beču i Grazu, gdje je stekao titulu doktora prava.
Politički se angažirao u Stranci prava te je bio zastupnik u Dalmatinskom saboru. Zalagao se za izmirenje Hrvata i Talijana te Hrvata i Srba, a bio je i jedan od najistaknutijih zagovornika politike “novog kursa”. Uoči Prvoga svjetskog rata prometnuo se u vođu demokratskog seljačkog pokreta u Dalmaciji. Tijekom Balkanskih ratova iskazivao je simpatije prema Kraljevini Srbiji i Crnoj Gori. Bio je i jedan od potpisnika Svibanjske deklaracije od 30. svibnja 1917. godine, kojom se tražilo ujedinjenje južnoslavenskih zemalja Habsburške Monarhije u jedno državno tijelo pod žezlom Habsburško-Lorenske dinastije.

Prvi put na čelu Splita: Načelničku dužnost obnašao svega nekoliko dana
Posebno je zanimljivo da se Smodlaka dva puta našao na čelu Splita, i to tijekom oba svjetska rata. Prvi put na čelo splitske Općine došao je 30. listopada 1918. godine. Kao član općinske uprave raspuštene 1913. godine, nakon smrti načelnika Vinka Katalinića izabran je za njegova nasljednika. Na toj se dužnosti zadržao svega nekoliko dana jer je već nakon tjedan dana imenovan članom Zemaljske vlade za Dalmaciju novoosnovane Države Slovenaca, Hrvata i Srba. Načelničku dužnost je prepustio Ivi Tartaglii, koji je Splitom upravljao sve do 1928. godine.
U Parizu branio istočnu obalu Jadrana od talijanskih teritorijalnih pretenzija
Krajem 1918. godine imenovan je vladinim delegatom na Mirovnoj konferenciji u Parizu. Ondje se, zajedno s ministrom vanjskih poslova Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca Antom Trumbićem, zalagao za obranu istočne obale Jadrana od talijanskih teritorijalnih pretenzija. Poslije je obnašao diplomatske dužnosti kao poslanik Kraljevine SHS u Vatikanu, Berlinu i Španjolskoj, nakon čega se vratio u Split kao umirovljeni ministar.
Odbio prisegnuti NDH, a 1943. godine ponovno se našao na čelu Splita
Nakon propasti Kraljevine Jugoslavije u travnju 1941. godine odbio je položiti zakletvu vjernosti Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, zbog čega je izbrisan s popisa odvjetnika. Snažno je podupirao Narodnooslobodilački pokret te je bio vijećnik ZAVNOH-a i AVNOJ-a. Nakon osnutka Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije (NKOJ), izvršnog tijela partizanskog narodnooslobodilačkog pokreta, krajem studenoga 1943. godine imenovan je povjerenikom za vanjske poslove.
Drugi put našao se na čelu Splita u rujnu 1943. godine, kao čelnik Narodnooslobodilačkog odbora Splita. Nakon kapitulacije Italije 8. rujna Split je nakratko bio oslobođen od okupacijske vlasti, sve do ulaska njemačkih snaga 27. rujna 1943. godine.

Sudjelovao u pripremi sporazuma na Visu, posljednje godine života proveo u Splitu
Smodlaka je 1944. godine sudjelovao u pripremi sporazuma Tito–Šubašić na Visu. Bio je i delegat u Savjetodavnom vijeću za Italiju. Nakon što je zaključio da nije moguće postići dogovor s talijanskom vladom oko Trsta, na vlastiti se zahtjev povukao iz političkog života.

Posljednje godine života proveo je u Splitu. Umro je 31. svibnja 1956. godine, a pokopan je uz državne počasti na Klisu, odakle su potjecali njegovi preci. U povodu 100. godišnjice rođenja, 1969. godine, postavljena mu je spomen-ploča na obiteljskoj kući u Splitu, u kojoj je živio i umro.
Od težačke obitelji na Lučcu do vrha države: Na pogrebu Ante Trumbića u Splitu okupilo se 40.000 ljudi
Optužili su ga za veleizdaju, a Splićani mu priredili veličanstven doček: Dvaput je vodio Split, oba puta smijenjen
Bio je inspiracija za Smojina dotura Vicu: Za njegova mandata osnovan je Hajduk i obnovljen zvonik sv. Duje
Od težačke obitelji na Lučcu do vrha države: Na pogrebu Ante Trumbića u Splitu okupilo se 40.000 ljudi
Moja reakcija na članak je…

